Autor: Ana-Marija Hota/Život u Dublinu
Iako sam u Irsku odselila prije tri godine, upravo provodim svoj prvi ‘pravi’ godišnji u Hrvatskoj. Zašto kažem ‘pravi’, jer sam zadnjih godina dolazila zbog obaveza, na nekoliko dana. Ovaj puta sve sam isplanirala još u veljači. Tjedan dana provest ćemo u našem rodnom gradu, Zagrebu, te nakon toga dva tjedna na Jadranu. Upravo je završio drugi tjedan našeg odmora. I uživam u svakom trenutku.
Često nisam blaga prema našoj domovini i kako neke stvari funkcioniraju ovdje, ali kada ste u ovoj zemlji na odmoru, sa eurićima zarađenim u zemlji boljih ekonomskih prilika. I dalje oprezno trošite svoj novac, ali ipak, ne onako sa grčem, kao što smo to radili kada smo ‘zarađivali’ u Hrvatskoj.
Da, lijepo je biti turist u Hrvatskoj. Kada ste potpuno nezainteresirani za politička događanja, te uživate u prirodnim ljepotama kojih Hrvatska ima pregršt.
Dok sam živjela ovdje, nije mi bilo visoko na listi prioriteta otkrivati iz kojeg stoljeća je Pulska arena, koje biljke rastu u Dalmaciji, nisam razmišljala da ove činjenice ‘more je plavo, ljeti je vruće, zimi pada snijeg’ ne drže vodu u drugim zemljama. Ono što smatraš pod normalnim. Posebno sam temperature mora uzimala zdravo za gotovo, u Irskoj je temperatura mora ljeti oko 15 stupnjeva, a prije bih se žalila da je Jadransko more ‘ledeno’ ukoliko bi mu temperatura iznosila 22 stupnja.
Sada znam uživati u svim tim malim stvarima, jer ih više ne uzimam zdravo za gotovo. Od prvog dana godišnjeg, u Zagrebu, uživala sam u činjenici da me na terasi čeka sunce, toplo jutro, te pogled na plodove kivija, koje je moja strina posadila. To nikada neću doživjeti u Irskoj. Znam i uživati u šetnji predvečer toplim ulicama grada, proučavati arhitekturu, pored koje sam prije prolazila potpuno nezainteresirano. Znam uživati u odlasku u restoran, pogledu na meni, u kojem je apsolutno sve po mom ukusu. Znam uživati u toj večeri, u zvucima muzike koja me podsjeća na djetinjstvo.
A ovdje na Braču, koji sam posjetila prvi put, sa oduševljenjem gledam plavetnilo mora, svijetle kamene kuće, kaktuse koji rastu iz stijene, plavo bijele brodiće koji plutaju ispred mene, dok uživam u nezdravoj, ali preukusnoj pljeskavici u konobi sa pogledom vrijednim milijun dolara.
Kao što sam puno puta napisala, selidba u stranu zemlju ti otvori neke nove vidike, nauči te gledati stvari iz nove perspektive, iz više različitih perspektiva!
I dok sam ovdje, ne sjećam se točno, što me to toliko smetalo u Hrvatskoj, ali svjesna sam da mi je pogled trenutno zamućen od sunca i ljepota koje vidim na svakom uglu. U stvarnost me vrati tužno lice četrdesetinešto godišnje žene iz lokalne pekare, dok naporno radi, za mizernu plaću, za vjerojatno napornog privatnog poduzetnika, koji negdje veselo troši dok se ona kuha i poslužuje tisućitog kupca danas. Da, to je razlika kada ste turist u vlastitoj domovini. Stranac bi u ovom trenu pomislio ‘ova prodavačica nije dovoljno ljubazna, nema osmijeh na licu’, a ja dobro znam zašto je taj osmijeh iščeznuo sa njenog lica. Dođe mi da joj kažem ‘dođite u Irsku, bit će Vam bolje’. Ali ne želim sada razmišljati o tome. Imam još tjedan dana uživanja pred sobom.
Datum objave: 24.08.2016.
