1. dio – USPIO SAM: Došao sam u Novi Zeland, zavrnuo rukave i razvalio! Konkurencija me mrzi, nude mi lovu, a ja se vraćam
3. dio
Dvije godine. Dvije godine borbe, dokazivanja, izgrađivanja samog sebe, upoznavanja samog sebe. Sad mi se čini kao da sam stigao prošli tjedan.
Firma mi je napravila oproštajku. Bila je to veličanstvena pijanka uz roštilj. Tip sam koji se ne trudi svidjeti drugima, zapravo bi se moglo reći da je upravo suprotno. No na neku čudnu foru se čini da sam im drag pa je sinoć u maniri jednog hrvatskog tuluma postalo vrlo emotivno kako se tulum bližio kraju. Moj duboki naklon i velika zahvala na svakom trenutku kojim su ispunili moj boravak ovdje, ide redom upoznavanja: Heath, Scott, Eva i klinke, Evan, Ann Marie i klinci, Bradley, Jules i klinac, Dereck next door, Kent, Željac i Ksenija, nezaobilazni Jojo i sad po novome i Čola. Posebno mjesto u mom srcu su dobili Goran i Ljubica (prvi Hrvati koje sam sreo na Novom Zelandu). Svi ovi ljudi zajedno su osnova svakog napisanog kiwija. Možda sam mogao i bolje ali eto, nitko nije savršen.
Novi Zeland je oplemenio moju dušu i uvijek ću ovu zemlju, a posebno Auckland koji me prigrlio, smatrati svojim drugim domom, a sve ove ljude svojom obitelji. Ovo je jedno od iskustava koje se ne zaboravlja. Ako krenete otvorenog srca doživjet ćete stvari o kojima ste samo sanjali. Nije lako, pogotovo kad uletiš kao solo igrač, no vrlo je zabavno jer krećeš iz minusa i svaki novi dan je novi doživljaj. Nadam se da su vas moji kiwiji nasmijali, ali i zamislili. Napisao sam ih samo zato jer u trenutku kad mi je u glavi bljesnulo da bih mogao otići na Novi Zeland (daj zamisli luđačku ideju uz prvu jutarnju kavu) nisam na netu uspio pronaći niti jednu pisanu riječ nekog od naših koja bi me pripremila na ono kako je tamo. Odlučio sam to promijeniti i nadam se nije loše ispalo. Ako sam vam uspio izmamiti bar jedan smiješak, misija je uspjela. Nadam se da ste kroz kiwije uhvatili bar dašak života na drugoj strani svijeta.
Ako odlučite…napravite. Uspio sam sam sebi dokazati da mogu ako doista želim, dokazao sam si da ništa nije nemoguće i da nikada nismo prestari. Život je dobio novu dimenziju. Hvala Richardu Bransonu (vlasniku B&O Casse, jednom od dizajnera sa 20-godišnjim iskustvom u New Yorku) koji me natjerao da raširim krila i izvučem svoj talent na površinu. Hvala dragom Bogu koji se pobrinuo za sve i pazio na mene (mogao si i malo bolje). Hvala tebi koja me čekaš već dvije godine. Odoh na dovratak zapaliti cigaretu i otpiti pivu…
Bila je ovo je*ena avantura.
Autor: Igor Štanfel Datum objave: 22.08.2016.
