Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini, zakazani za nedjelju, 6. listopada, ponovno će poslužiti kao podsjetnik na kronični problem koji ova država vuče već tri desetljeća – političku korupciju, nesposobnost i stagnaciju.

Bosna i Hercegovina opstaje na rubu kaosa otkako je stvorena, a to je jedina konstanta u njenom postojanju. Nećemo nasjedati na propagandu koja često dolazi iz političkih stranaka, osobito u izborno vrijeme, kada se huškanjem i pričama o prijetećem ratu nastoji mobilizirati glasačko tijelo. Umjesto toga, pogledajmo činjenice: BiH životari na rubu egzistencije i financijskog kolapsa zbog neodrživog državnog aparata i korupcije koja je ukorijenjena u svakom segmentu društva.

Problem je posebno akutan među Hrvatima u BiH, jednoj od tri konstitutivne zajednice, koja je na lokalnim izborima često suočena s nemogućnošću da iznjedri autentične i sposobne političke predstavnike. Umjesto toga, izborni procesi postaju igra moći i osobnog interesa, gdje vladajući vrh godinama ostaje isti, a lokalne političke funkcije služe samo kao poligoni za održavanje statusa quo. Sve to događa se u zemlji koja prema indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2022. godinu ima ocjenu 34 od mogućih 100, što je svrstava među najkorumpiranije zemlje u Europi .

Na prvim linijama političkih stranaka su mladi ljudi, uglavnom bez iskustva i vizije, postavljeni na pozicije samo da bi ispunjavali želje svojih političkih mentora. Oni u zamjenu dobivaju sitne naknade u općinskim vijećima ili “sigurne poslove” , gdje su njihovi stvarni zadaci minimizirani na puko izvršavanje naloga. To je posebno vidljivo na skupovima političkih stranaka koji više nalikuju na srednjovjekovne fešte – narod se poziva na lojalnost, a manipulacija se vrši kroz sitne beneficije, poput obroka ili sitnih povlastica. Nažalost, to postaje općeprihvaćeni modus operandi, gdje malo tko uopće pomišlja na promjene.

Možemo se zapitati, kako uopće očekivati napredak kada politički akteri ostaju isti već tri desetljeća? Postavlja se pitanje tko su ti mladi ljudi koji su danas na izbornim listama. Često su to pojedinci bez ikakve stvarne političke težine, ali s dugovima prema stranačkim liderima koji su im osigurali posao u nekoj općinskoj instituciji ili javnom poduzeću. U takvom okruženju, gdje je mladež postala produžena ruka stare garde, teško je vjerovati u stvarne promjene.

Hrvati u BiH su posebno pogođeni ovim procesom, jer kao najmanja od tri konstitutivna naroda često nemaju dovoljno političkog prostora ni u entitetima, niti na državnoj razini. No, najveći problem leži u samim hrvatskim političkim predstavnicima, koji nisu uspjeli iskoristiti prilike za stvarni napredak. Unatoč retorici o zaštiti hrvatskih interesa, rezultati njihovog rada pokazuju nešto posve suprotno. Gospodarski razvoj i politička stabilnost ostaju samo fraze, dok stvarna situacija pokazuje sve dublje ekonomsko propadanje i depopulaciju hrvatskih prostora u BiH.

Stanfordova lista utjecajnih znanstvenika pokazuje da Hrvati u BiH imaju ogroman potencijal i u intelektualnom smislu, no taj potencijal ostaje neiskorišten u političkom smislu. Kao društvo, potrebno je probuditi kritičko razmišljanje i odbaciti ustaljene političke prakse koje vode u stagnaciju. Ovi izbori samo su još jedan ciklus održavanja statusa quo, bez pravih naznaka promjene.

Da bi BiH, a osobito Hrvati u BiH, mogli vidjeti bolju budućnost, potrebno je suštinski promijeniti političku kulturu. Potrebni su novi ljudi, nove ideje, a iznad svega, odbacivanje korupcije koja već desetljećima guši razvoj. Samo tako će BiH prestati biti država na rubu, i postati zemlja s nadom za budućnost.

Autor: Ivan Novokmet Datum objave: 30.09.2024.