Autor: Zoran Stupar
Liz, molim Vas da se predstavite našim čitateljima.
– Zovem se Liz Yakisich. Paragvajka sam hrvatskog porijekla, moji preci su u ovu zemlju došli iz Opuzena. Od rođenja živim u Asuncionu. Sada mi je 35 godina, ali kako imam hrvatske gene, ne bi se reklo, hahaha! Najmlađa sam u obitelji, imam brata i dvije sestre. Završila sam školu za poslovnu administraciju i pravni fakultet. Odvjetnica sam, više od 10 godina radim u Grupo Vierci (južnoameričkoj multinacionalnoj tvrtki, op.a.). Nedavno sam izabrana za potpredsjednicu Paragvajske Udruge Hrvata – PUH.
Kada su vaši preci došli u Paragvaj?
– Moj pradjed Nikola Jakišić došao je iz Opuzena oko 1888. godine. Bio je članom prve Slavenske udruge uzajamne pomoći, udruge koju su imigranti osnovali 1889. godine. Bio je i potpredsjednik te udruge, a 126 godina kasnije došao je red na mene da budem potpredsjednica Udruge Hrvata.
Je li Vam pričao o Hrvatskoj?
– Nažalost, malo, tek par riječi i nekoliko fotografija. No, kako me zanima sve što ima veze s Hrvatskom, počela sam učiti jezik i želim izaći na test državljanstva iduće godine. A uz današnju tehnologiju, u kontaktu sam sa svojim rođacima iz Opuzena, predivnog mjesta poznatog po mandarinama. U Hrvatskoj nisam bila, ali nadam se da bih ove godine mogla sudjelovati na konferenciji G2 kao predstavnica svoje udruge. Voljela bih otići u Opuzen, ali i Zagreb i Dubrovnik.
Imate li informaciju koliko je Hrvata i njihovih potomaka danas u Paragvaju?
– Da, vjerujemo da nas je oko 5000.
Liz ‘potpisuje’ za PUH na dan osnivanja udruge
Možete li nam reći nešto više o svojoj udruzi?
– Prošle godine smo putem Facebook stranice ‘Hrvati u Paragvaju’ dobili poziv za registraciju za učenje hrvatskog jezika, nešto što se još nije dogodilo u našoj zemlji. Ujesen su počela prva predavanja. Svojevrsni pionir toga svega je trenutni predsjednik naše udruge, Hugo Estigarribia. Ovi satovi hrvatskog bili su prethodnica i osnova izgradnje udruge potomaka hrvatskih iseljenika, koja je osnovana u listopadu 2015. Trenutno brojimo gotovo 50 aktivnih članova, sve potomaka iseljenika iz raznih hrvatskih regija. Naš glavni cilj je osnažiti i učvrstiti jedinstvo članova i konsolidirati zajednicu potomaka hrvatskih iseljenika u Paragvaju.
Koje ste sve aktivnosti dosad provodili?
– Osim sastanaka na kojima smo odlučivali o daljnjem radu udruge, sastali smo se zajedno sa svojim obiteljima krajem godine, na kišno prosinačko poslijepodne. Početkom ove godine, jedna od prvih aktivnosti bila nam je prikupljanje pomoći za žrtve velikih poplava koje su pogodile Paragvaj. Uspjeli smo prikupiti pomoć za više od 60 obitelji. U veljači je započeo i drugi krug predavanja o hrvatskom jeziku i kulturi u Asuncionu. Očekujem da će u sljedećim mjesecima naša zajednica još rasti. U ožujku smo održali veliki sastanak udruge jer smo imali dva razloga za slavlje – prvi je što je naša udruga i službeno ušla u registar udruga Paragvaja, a drugi je što je naš predsjednik Hugo Estigarribia postao prvi ovlašteni prevoditelj hrvatskog jezika u Paragvaju.
Paragvajski Hrvati
Prošlog tjedna održan je sastanak Hrvata Južne Amerike u bolivijskom Santa Cruzu. I vi ste sudjelovali. Kako je bilo?
– Sastanak je bio fantastičan. Organizacija sjajna, za što je zaslužan konzul Robert Jakubek. Sastali smo se s predstavnicima iz Bolivije, Perua, Čilea, Argentine i Hrvatske. Govorili smo o velikom broju tema, diskutirali, donosili zaključke… A sve to kako bismo zadržali naše postojanje, naš identitet kao Hrvata te osnažili jedinstvo među potomcima Hrvata u Južnoj Americi. I svi kažu da sam održala jako dobar govor! Mislim da im se svidjela posljednja rečenica: ‘Ponosni smo što smo hrvatskog porijekla’. Jer jesmo, jako smo ponosni!
Liz i predsjednik udruge, Hugo Estigarribia
Na što Paragvajci prvo pomisle kad čuju ‘Hrvatska’?
– Ako govorimo o svom hrvatskom porijeklu, odmah se nasmiju ili uzdahnu. A kako se ono kaže, krv nije voda. Hrvatska je strast, a naša udruga radi na tome da se razvijamo kao grupa. Planiramo održati, zaštititi i očuvati esenciju i identitet koji smo s velikim ponosom naslijedili od naših predaka.
Kakav je danas život u Paragvaju?
– Kao i u svim zemljama, ima dobrih i loših stvari. Dobre su priroda, hrana, ljudi, očuvanost… Loše strane su politika i njena pravila, politička administracija i strukture, u tom dijelu moramo napredovati. Kao što uvijek kažem, moje je srce hrvatsko, omotano u Guarani. Volim Paragvaj i volim Hrvatsku!
Datum objave: 09.05.2016.
