Neuspjeli atentat na kandidata za američkog predsjednika i bivšeg nositelja te više nego važne dužnosti Donalda Trumpa izazvao je šokove u njegovoj zemlji, uzdrmao je slobodnu Europu i uznemirio svijet premda spada u slične događaje koji su gotovo normalni u SAD, sjetimo se samo ubojstva dvaju Kennedya, predsjednika i kandidata za predsjednika Amerike kao i atentata na predsjednika Rolanda Reagana.
Amerika je najnaoružanija zemlja među civilima u svijetu, ali pištolji i puške ne pucaju sami od sebe, njih koriste nasilnici koji vide izlaz iz svojih nevolja u usmrtnuću njihovih pravih ili izmišljenih protivnika. Oni se pozivaju na američki ustav koji jamči posjedovanje oružja svakom odraslom muškarcu, a ubojito se oružje može kupiti gotovo iza svakog ugla u većim gradovima.
Uzalud su broji humanisti, intelektulci, političari pa i duhovnici tražili zabranu prodaje oružja svima koji za to posjeduju određene svote novca, oružnički lobby nadvladavao je sva takva traženja, a među lobistima nalaze se i neki utjeajni javni djelatnici. Poslije prvih uznemiravanja nakon atentata sve ide po starom, svatko može kupiti pištolje, puške i strojnice isto kao nekoliko desetaka kilograma krumpira ili vreća kupusa.
Više je nego neizgledno da će se to ikad promijeniti. I sam Trump bio je zagovornik američkoga prava na kupovinu i nošenje ubojitoga oružja pa bi se sad mogla navesti ona Isusova da tko se mača laća od njega i pogiba. Hvala Bogu da se ova Isusova nije ostvarila u slučaju predsjednika Trumpa jer njega treba pobijediti na izborima, ali ne pušćanim metcima.
Neuspjeli atentat na Trumpa dao je novi polet njegovoj predizbornoj kampanji, koja je i onako bila bolja od one ostarjelog predsjednika Joe Bidena, koji se nikako ne može odlučiti na povlačenje s položaja kandidata za šefa države da bi to mjesto prepustio nekom ili nekoj mlađoj osobi u Demokratskoj stranci, a takvih ima.
Mogli bismo reći da se Trump nalazi u fazi vječnog pouberteta, a Biden senilnosti, i to u zemlji koja je gospodarski najsnažnija u svijetu i politički najvažnija u onome što nazivamo slobodnim svijetom. Stručnjaci su odavno upozoravali na nedostatke obojice predsjedničkih kandidata, ali očito se Trump okružio samo klimavcima, a u okolišu Bidena nema nitko hrabrosti da mu savjetuje da u interesu sebe, svoje stranke i nacije treba otići u zasluženu mirovinu.
Rezultati njegove dosadašnje politike su uglavnom pozitivni i on bi mirne duše mogao odustati od kanditure za predsjednika, no staračka ukoštenost mu to ne dopušta. O samoljubivosti Trumpa ne treba mnogo govoriti: on je izraziti narcis koji je u životu gotovo sve besplatno dobio, osim položaj šefa najmoćnije države svijeta, i to onda smatra krunom svoga života. Nitko ga u tome ne može spriječiti, osim birača, a sada nakon atentata kad nastupi još i u ulozi mučenika nema više prepreke na putu u Washington, u Ovalnu dvoranu Bijele kuće. Bilo bi pravo čudo ako bi ga u tome zaustavio Joe Biden, a čuda se u politici rijetko događaju.
Sad možemo postaviti nekoliko pitanja i pokušati naći isto toliko odgovora, što bi za slobodni svijet, Europsku uniju, NATO i Ukrajinu značila pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima?
Tu nema velikih tajni, sam Tramp je to odavno nagovijestio. Što bi se najprije dogodilo u SAD nakon Trumpove pobjede? Vrlo vjerojatno on bi sugerirao pravnom sustavu da progoni bivšeg predsjednika Bidena i njegovu rodbinu, ali i sve one koji su ga kritizirali tijekom Bidenove vladavine. Amerika bi izašla iz gotovo svih međunarodnih organizacija u koje uplaćuje najviše novca. Što se tiče NATO-a SAD bi zatražio ostvarenje obećanja njegovih članova da financiraju Savez s najmanje 2 posto BDP, a oni koji to ne učine bit će prepušteni samovolji Putinove Rusije. NATO bi se nakon toga vjerojatno raspao. Ako Europska Unija ne posluša sve američke zahtjeve glede carina i uopće vanjskotrgovačke politike u interesu SAD, Washington bi mogao zamrznuti gospodarske odnose s njom što bi snažno snizilo životni standard EU-a i vjerojatno izazvalo socijalne nemire u nekim europskim zemljama. Unija bi se pretvorila u trgovačko udruženje, politički bi mnogo manje značila u svijetu nego danas.
Trumpova Amerika i Putinova Rusija podijelili bi svijet na svoje utjecajne zone čije bi države članice postale sateliti tih dvaju velesila. Ukrajinu bi čekala sudbina Bjelorusije, izgubila bi oko jedne četvrtine svoga teritorija u korist Rusije, njezino članstvo u NATO-o i EU više ne bi došlo u obzir jer tih dvaju saveza više ne bi bilo ili bi bili posve nevažni. Ukrajinski narod pretvorio bi se u tzv. Maloruse, njegove elite bile bi silom ili milom likvidirane, Putin bi u svojoj namjeri da uništi Ukrajince kao etnikum bio uspješniji nego Hitler glede konačnog rješenja židovskoga pitanja. Kao poslijedice Putinove pobjede u ratu protiv Ukrajine, Vučićeva Srbija i Republika Srpska osvojille bi taj dio Bosne i Hercegovine, Crnu Goru i dijelove Hrvatske tako da bi se našu Republiku stvarno mogla vidjeti s tornja zagrebačke katedrale. Srbi u Hrvatskoj postali bi konstitutivna nacija ili drukčije rečeno ništa se u njoj ne bi moglo politički mijenjati bez njihove privole.
Europa i svijet vratili bi se u nacionalističko 19. stoljeće s mogućim etničkim ratovima i drugim međunacionalnim sukobima tak karakterističnim za to stoljeće. U tome bi silom intervenirale Rusija i Amerika s brojim ljudskim i materijalnim žrtvama. Sve što je Europa postigla glede pluralizma svojih naroda bilo bi ukinuto, ona bi se morala ravnati prema rigoroznim pravilima pravoslavnog i kršćansko-fundamentalistčnoga nazovi morala u režiji Rusije i Amerike.
Ovaj opaki scenarij vjerojatno ne će biti ostvaren jer između postulata Putinove Rusije i Trumpove Amerike s jedne strane i velikoga otpora porobljenih naroda s druge strane buktali bi sabotaže i ratovi u kojima bi nicale klice slobode koje bi urodile plodovima rušenja zapovijedi autoritativnih i diktatorskim režima Moskve i Washingtona. No ta bi borba protiv rusko-američkih tiranija bila krvava i trajala dugo, predugo.
Autor: Gojko Borić/Köln Datum objave: 15.07.2024.
