Fata i Mujo se bude usred olujne noći. Netko jako lupa na njihova vrata.
Mujo otvara vrata kuće, a pred njim Haso, pijan kao zemlja, jedva stoji na nogama.
Moli on Muju da izađe da ga malo pogura.
‘Nema teorije’, otjera ga Mujo s vrata, ‘tri je ujutro, čovječe!’ i zalupi mu vrata pred nosom.
‘Tko je to bio?’ pita Fata.
‘Ma Haso, traži da ga poguram’ odgovori Mujo.
‘Jesi li mu pomogao?’ opet pita Fata.
‘Nisam lud, tri je ujutro i napolju lije k’o iz kabla!’
‘Sram te bilo’, kaže mu Fata. ‘Sjećaš se, kad smo prije dva mjeseca vraćali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj kišurini, da Haso nije došao da te pogura, nikad se ne bi odande izvukli.’
Mujo, se malo postidi i na kraju se obuče, otvori vrata i prodere se u mrak:
‘Haso, jesi li još tu?’
‘Jesam’, prodere se ovaj.
‘Treba li te još pogurati?’, pita Mujo u mrak.
‘Treba, hvala lijepo!’ dovikne Haso.
‘A đe si?’ pita opet Mujo.
‘Evo me na ljuljački!’
Datum objave: 21.04.2016.
