Autor: CroExpress
Članak je prenesen s bloga ‘Zagreb-Dublin / Malo drugačiji Dublin’
Obzirom da od Dublina do Zagreba nema direktnog leta, kad putujemo moramo presjedati na nekom europskom aerodromu.
Svima njima, osim zagrebačkog, jedno je zajedničko – aerodromi su ogromni, ogromni broj putnika, letova, prtljage. Nevjerojatna organizacija. Neki su toliko veliki da između terminala vozi vlak. Većina ih ima više terminala, bezbroj gateova, svoje shuttleove i autobuse koji imaju i po desetak autobusnih stanica uzduž terminala. Organizacija je fascinantna jer je hrpa ljudi u tranzitu, ne preuzimaju prtljagu nego samo prolaze kroz aerodrom. Ako pogledate promet po tim aerodromima otprilike svaku minutu sleti ili poleti jedan avion. Tisuće ljudi, tisuće kofera, tisuće aviona.
Cijelim putem po aerodromima nalaze se zaposlenici koje možeš pitati za smjer ili bilo kakvu pomoć.
Čeka se u redovima na security check no nigdje se ne čeka zato jer nema službenika na šalteru. Ako si u tranzitu ne prolaziš provjeru pasoša na aerodromu.
I onda sletiš u Zagreb.
11.40 – skoro pa je podne.
Avion stane u pored zgrade, u blizini nema drugih aviona s putnicima jer vjerojatno u zadnjih sat vremena nitko nije ni sletio ni poletio. Dok svi putnici izađu iz aviona, uđu u bus koji vodi do terminala, dođu busom do terminala i uđu u zgradu, prođe desetak, možda petnaestak minuta.
Znači, petnaest minuta nakon slijetanja, otprilike 200 ljudi dođe u zgradu na provjeru pasoša, a na šalterima – NIKOGA. Kad se ljudi skupe, dolazi službenik i kaže – samo malo pričekajte da upalim kompjuter.
Ostatak članka pročitajte OVDJE.
Datum objave: 15.04.2016.
