Prošloga tjedna u Mostaru je predstavljena knjiga „Srce zemlje“ autorice Glorije Lujanović, spisateljice i novinarke sa zagrebačkom adresom, koja esejističko-poetskom posvetom žrtvama i preživjelima daje glas zaboravljenima i prešućenima u progonu Hrvata središnje Bosne u ratu 1990-ih.
U srijedu navečer u prepunoj Galeriji kraljice Katarine Kosače održano je predstavljanje knjige „Srce zemlje“ autorice Glorije Lujanović. O knjizi su, osim autorice, govorili redoviti profesor u trajnom zvanju Sveučilišta u Splitu i Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Miroslav Palameta, dekan Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Dražen Barbarić i ravnatelj HNK Mostar Ivan Vukoja, a moderatorica je bila dr. sc. Anita Milićević. Glazbom su večer upotpunile Maja Kožul na flauti i Ana Kožul na klaviru, prenosi Hrvatski Medijski Servis.
– Čitajući knjigu “Srce zemlje” odmah sam prepoznao moćnu i uvjerljivu poeziju, beskrajno različitu od sterilnog stihotvorstva tako čestog u literarnoj zbilji. To su stihovi nabijeni munjinom koja će vas protresti i potresti, dušu vam i tijelo dignuti. Empatija je svakako bila preduvjet autoričine duboke predanosti u potrazi za istinom, u opiranju i borbi općeg ignoriranja, koje je samo podmukliji i oporniji oblik progona već prognanih. Ciklus pjesama iz knjige može se uvrstiti među najekspresivnija hrvatska pjesnička ostvarenja na temu posljednjeg rata na ovim prostorima, emotivno je kazao na predstavljanju knjige Palameta.
Autorica je zahvalila svima koji su radili na knjizi, svojim roditeljima koji su joj bili podrška, a ponajprije žrtvama rata koji su je pustili u svoje domove i podijelili svoju bol s njom. Hrvatima Lašvanske doline i središnje Bosne tijekom rata dogodio se pogrom.
Autorica kroz stihove pjesama, svjedočanstva žrtava, opise događaja i mjesta stradanja progovara o tragičnim događajima u malenoj hrvatskoj enklavi koja je mjesecima bila u potpunom okruženju. Intimnom esejističko-poetskom posvetom žrtvama i preživjelima, nakon iscrpnog, predanog i dosljednog bavljenja radnim stradanjima i traumama, dala je glas onima koji su zaboravljeni i prešućeni od svih.
– Književnost mi je došla kao prostor slobode. Bez obzira što su u Haagu i pred domaćim sudovima brojni zločini nad Hrvatima ostali bez presuda, ostaju književna djela koja o tome svjedoče, rekla je Lujanović.
“Tekst Srce zemlje individualno je putovanje, koliko i kolektivno. Nije riječ samo o zemlji, nego o svakom tijelu koje je drhtalo od nezaliječene traume. Autorica je terapeutskim, nježnim, prijateljskim i suptilnim rečenicama pokazala što je svjedočanstvo – briga za ono bitno, za ono što nas se svih tiče, u isto vrijeme ne namećući nikakav sud i zaključak, nikakvu službenu verziju istine – naprosto je pustila sve one zaboravljene glasove da kroz nju i s njom govore. (…) Tekst i poezija Glorije Lujanović manifestacija su brige za ono bitno, za ono što je se kao ljudskoga bića tiče, što bi se trebalo ticati svakog čovjeka. Simboličan je i naslov Srce zemlje jer može značiti brigu za srce zemlje, brigu koju je kao ljudsko biće pustila u svijet“ – iz pogovora Anite Milićević.
Knjiga „Srce zemlje” izišla je u nakladi OceanMore iz Zagreba, a suizdavač je Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, prenosi Glas Hrvatske.
Autor: CroExpress Datum objave: 05.03.2024.
