U subotu, 28. listopada, u Murskom Središću, u 51. godini života, preminuo je Heroj obrane Vukovara Mario Grubić.

Mario Grubić je prije rata živio u selu Lipovača pored Borova naselja gdje je završio osnovnu i srednju školu, a potom je otišao na služenje vojnog roka u JNA.

Početkom 1991. godine bježi iz JNA sa još jednim prijateljem i već u proljeće iste godine, sa 18 godina starosti, dragovoljno se priključuje Zboru narodne garde na Opatovcu (4. Vukovarska bojna 3. gardijske brigade).

Postrojba prelazi u Vukovar, 27. srpnja 1991. godine, a zapovjedništvo postrojbom, 15. kolovoza 1991. preuzima Ivica Arbanas a njegov zamjenik postaje Pero Perić. Mario se bori pod njihovim zapovjedništvom sa dijelom postrojbe koja brani Sajmište. Tijekom jednog od najjačih napada srpske vojske iz pravca sela Negoslavci, Petrovci i četničkog uporišta „Petrova Gora“, vod u kojem se borio Mario ostao je u potpunom okruženju. Kako se Mario sa ostalim suborcima nije htio predati, borili su se do večernji sati i tada su kroz minska polja krenuli u proboj u smjeru sela Bogdanovci. Odmah po dolasku u Bogdanovce traže prijevoz i vračaju se u Vukovar gdje ga zapovjednik Mile Dedaković Jastreb raspoređuje u Borovo naselje. Mario Grubić se priključuje svojim suborcima u obrani Borova naselja gdje se bori do pred sam pad kada sa skupinom svojih suboraca i ranjenika odlazi u proboj.

Cijelu noć su se probijali kroz minska polja i neprijateljski teritorij da bi pred zoru stigli nadomak sela Nuštar. Kako nisu znali je li Nuštar slobodan ili okupiran, sakrili su u obližnjem groblju i u grobnicama su dočekali zoru. Kada je svanulo, Mario je ispred kuća ugledao jednog čovjeka kako pali cigaretu pa mu je tiho prišao a onda se odjednom pojavio blizu njega i pitao ga: „Jesi li ti naš“, a čovjek se prepao i pobjegao. Mario se vratio do groblja a suborci su bili ljuti na njega, jer ako je čovjek Srbin, a Nuštar okupiran, tada će ovaj dovesti vojsku i biti će borbe. Međutim, Nuštar su držale hrvatske snage tako da je cijela grupa ušla u selo i tako se spasila. Tijekom borbi u Vukovaru Mario je bio lakše ranjen, a sve strahote koje je taj mladić, tada star samo 18 godina preživio, ostavile su duboki trag na njegovo zdravlje.

Mario je nakon proboja iz Vukovara kao prognanik, otišao u Mursko Središće gdje se oženio i dobio troje djece. Svoju plemenitost i dobrotu širio je na sve ljude sa kojima je bio u kontaktu, a jedan od mnogih primjera njegovih dobrih djela je spašavanje majke i djeteta iz smrskanog automobila na koji je naletio vlak 26. siječnja 2017. godine.

Njegova žena preminula je nakon kratke borbe sa karcinomom u ožujku 2021. godine. Mario, koji je od karcinoma obolio prije svoje supruge, dugo se borio protiv ove bolesti, a u borbi su mu pomagala njegova djeca koja su mu davala posebnu snagu i nadu da može pobijediti opaku bolest. Doživio je rođenje unuka i uživao je u njegovom društvu ali teška bolest sa kojom se godinama borio, uzela je našeg Heroja obrane Vukovara, koji je preminuo u subotu, 28. listopada 2023. godine. Ratniče svjetla počivaj u miru u Božjem zagrljaju.

Tekst je napisan prema svjedočenju Heroja obrane Vukovara 𝐈𝐯𝐚𝐧𝐚 𝐃𝐨𝐤𝐭𝐨𝐫𝐚 𝐀𝐧đ𝐞𝐥𝐢ć𝐚.


Autor: CroExpress Datum objave: 29.10.2023.