Autor: IKA/CroExpress

Hrvatski prijevod knjige hrvatske književnice iz Argentine Carmen Verlichak Vrljičak ‘Kardinal Stepinac najsvetiji lik u Hrvata’ predstavljena je u subotu 5. ožujka u Knjižnici i čitaonici ‘Bogdana Ogrizovića’ u Zagrebu.

Predstavljač Marito Mihovil Letica uvodno je pročitao odlomak iz knjige koji se odnosi na smrt i sprovod kardinala, kako bi dočarao način na koji autorica gradi priču o Alojziju Stepincu. Govoreći o knjizi, rekao je da se može nazrijeti da je tekst izvorno napisan na španjolskom i da je potom preveden na hrvatski. Izrekao je sve pohvale prevoditelju Miljenku Mayeru, ‘jer prijevod je više nego dobar, te iz njega prosijeva ‘pohrvaćena’ španjolska sintaksa’.

Osvrnuo se i na sam naslov knjige, te je pročitao odlomak iz uvodnika, u kojem autorica sama ističe: ‘Na početku ove knjige posvećene kardinalu Stepincu, dobro je spomenuti ono što je rekao papa Ivan Pavao II. kada ga je u Mariji Bistrici proglasio blaženim ‘Alojzije Stepinac je najsvjetliji lik u Hrvata’. ‘Naime, ono najsjajnije kod kardinala su upravo njegove vrline. Vjernost je bila jedna od njih. Kardinal je u prvom redu bio vjeran Bogu i Njegovim zapovijedima. Vjeran i odan Majci Božjoj i vjeran vremenu provedenom u molitvi. Vjeran istini i pravednosti i vjeran Hrvatskoj. Iz te je vjernosti poteklo sve ono što je učinio. A da bi čovjek bio vjeran u vremenima u kojima je živio i djelovao kardinal, bila je potrebna velika hrabrost’, rekao je.

Govoreći o odnosu nadbiskupa Stepinca prema Židovima, rekao je da je jasno da je nadbiskup Stepinac u Židovima vidio stariju braću, jer bez Židova ne bi bilo kršćana, bez Staroga zavjeta jasno je ne bi bilo ni kršćanskoga Novoga zavjeta. Podsjetio je na činjenicu da je nadbiskup Stepinac spasio mnoge Židove od logora i smrti. To je potkrijepio odlomcima iz knjige. Tako je dr. Ivo Korsky o Stepinčevoj smrti izjavio: ‘postao je Hrvatskoj ‘luč koja svijetli u tami’. Ta luč je bila jača od svih tenkova, mudrija od svih diplomata, uzvišenija od svih umjetnika. Ona je u najtežim časovima podnijela javno svjedočanstvo da se hrvatski narod ne odriče Boga i vjere’. Spomenuo je i kako je na montiranom procesu mnogim Židovima bilo onemogućeno svjedočiti u prilog nadbiskupa. U knjizi autorica citira i izjavu predsjednika Udruge Židova Amerike Louisa Breinera koji je rekao ‘ovaj visoki pravednik Crkve osuđen je kao suradnik nacizma. Mi Židovi prosvjedujemo protiv takvih kleveta. Mi poznajemo njegovu prošlost i možemo reći da je on od 1934. godine uvijek bio vjeran prijatelj Židova. Nije krio svoje osjećaje ni u vremenima okrutnih progona pod Hitlerom’. Letica je uputio i na retke kojima autorica podsjeća da su se i mnogi Srbi izjasnili u obranu kardinala Stepinca. 
Knjiga je lijepo napisan iskren i sadržajni kompendij o kardinalu Stepincu. Premda ima u knjizi biografskih elemenata, ona nema pretenziju biti sustavna biografija. Riječ je o emotivnom, i skladno napisanom osobnom osvrtu jedne katoličke vjernice, osvrtu na časni život i svetačko djelo kardinala Stepinca uzora vjere i morala, jer u teškim i olovnim vremenima bl. Alojzije bijaše samosvjesni domoljub i univerzalni čovjek, pastir hrabrih i razboritih postupaka, zakrilitelj potlačenih i nemoćnih, protivnik bezdušne moći svih totalitarizama, čovjek čiste savjesti, personifikacija evanđeoske ljubavi u akciji, vjerni i vjerodostojni sluga Bogu, ljudima i Katoličkoj Crkvi, spasonosni svjetionik u tami i nevremenu, i time pravi, istinski svetac, i kao što kaže naslov knjige ‘najsvjetliji lik u Hrvata’, zaključio je Letica.

Autorica Carmen Verlichak Vrljičak pojasnila je sam naslov. Naime, izvornik na španjolskom jeziku je naslovljen ‘Kardinal Stepinac: Hrabrost vjernosti’ (El cardenal Stepinac: el coraje de la fidelidad), ali je ona za hrvatski naslov izabrala drugu sintagmu, jer ‘hrabrost vjernosti’ nema na hrvatskom onu snagu koju ima u španjolskom. Odgovarajući pak na pitanje zašto je napisala knjigu rekla je: ‘U mojoj kući nikada nismo znali hoćemo li jesti. Ponekad je bila glad, nismo znali hoće li tata biti doma, ponekad ga nije bilo i dugo vremena, majka je brinula o osmero djece. U školi su nam se djeca rugala, a jedina utjeha bila je kardinalova slika na zidu. Kad god smo ušli u kuću vidjeli smo je. Za mene je bila utjeha’. Istaknula je i kako je nadbiskup Stepinac vjenčao njezine roditelje u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Rekla je kako su u Argentini bili oduševljeni s knjigom koja u malom formatu daje cjelovitu sliku o Stepincu, pa je odlučila knjigu objaviti i u hrvatskom prijevodu.

‘To je dirljiva priča o kardinalu. Kad kažem ‘hrabrost, vjernost’ to su za mene najvrednije vrline i ja se uvijek divim čovjeku koji je takav. S vremenom sam shvatila da Stepinac predstavlja onu Hrvatsku koja ne smije umrijeti, i koja neće umrijeti, Hrvatsku koja se gradi s tim vrlinama. Zbog tih razloga osnovala sam Centar za studije kardinal Stepinac koji ima cilj da španjolsko jezično područje upozna kardinala’, rekla je autorica.
Na kraju predstavljanja kraći osvrt dala je i lektorica Maja Lozjanin koja je istaknula da je životopis Stepinca opisan sadržajno i vjerodostojno.

‘To je za mene bilo otkriće. Dosta toga sam pročitala, ali autoričin stil, vjerodostojnost, preglednost me je fascinirala. Mogu vam reći: dosta sam znala o kardinalu Stepincu, ali nakon pročitanog njezinog djela on je za mene postao ne samo jedna cjelovita, zaokružena ličnost, nego zaista jedan veliki svjetionik u Hrvatskoj ne samo vjeri, nego i našem narodu. Mislim da će i za povjesničare ta knjiga biti velika dragocjenost’, rekla je Lozjanin.

Datum objave: 07.03.2016.