Tko je ove nedjelje bio na misi i pažljivo slušao evanđelje, mogao je zapaziti nešto jako zanimljivo, nešto što je bitno i za naše živote. Naime, Isus je skupa sa svojim prijateljima – Petrom, Ivanom i Jakovom – pošao na goru koju mi danas nazivamo ‘gora preobraženja’. Došao je pomoliti se, dok su njegovi prijatelji zaspali. Kada su se probudili, primijetili su neka dva čovjeka koja su stajala pored Isusa. To su bili Mojsije i Ilija. Kada su se probudili, Petar ushićeno Isusu govori, kako bi bilo lijepo ostati na tom mjestu i da će on vrlo rado napraviti tri sjenice. 

Iako ovdje ima mnoštvo lijepih i zanimljivih detalja, Petrova reakcija je vrhovna. Prvo: naime, kao uvijek, Petar nije razumio odmah o čemu se radi. Njegov odgovor? Napraviti ću tri sjenice. Što to znači? Ajmo ostati ovdje! Nije li tako i u našim životima? Koliko smo puta imali divne i lijepe trenutke u svojim životima? Imali smo lijepa iskustva ili trenutke, za koje smo htjeli da nikada ne prestanu – npr. vjenčanje, slavlje rođendana, godišnji odmor ili druženje. Koliko smo puta uživali na toj kavi s jednom posebnom osobom, da smo najradije htjeli zaustaviti vrijeme i ostati u tom trenutku zauvijek. Ili ako ste ikada bili na Svjetskom danu mladih, na Mladifestu, na jednom hodočašću ili duhovnoj obnovi.

Često govorimo, ‘Oh kako je lijepo, najradije bi ostao zauvijek tu!’ Ali se uvijek moramo vratiti s brda. To je i Isus tražio. Isus želi da siđemo s brda i da se vratimo u našu svakodnevnicu. On želi da podijelimo ta naša iskustva i da obogatimo našu svakodnevnicu i naše susrete. Možda nismo više imali snage, ali smo npr. na jednom hodočašću napunili svoje baterije. Tako ćemo lakše živjeti u svakodnevnici. Možda smo trebali upravo taj odmor, da bi kasnije svoje prijatelje mogli ponovno i snažnije zagrliti.

Druga stvar u evanđelju je, da Petar ne misli na ostale prijatelje. Kada je nama lijepo, kao da ne vidimo dalje od nas samih. Pričao mi je jedan prijatelj, kako je njegovom sinu – otkad je u vezi s djevojkom – sve ostalo postalo nebitno. Prije bi se družili i proveli neko vrijeme zajedno, a sada taj sin više ne vidi dalje od sebe. Njemu je dobro, njemu je lijepo – ali nažalost je zaboravio na sve ostale. 

Treću zanimljivu stvar spominje Marko u svome evanđelju, ali i Luka. Čitamo ove riječi o Petru: ‘Nije znao što govori.’ Ovo mi je još najzanimljivija slika u ovome evanđelju. Petar, koji je bio toliko blizu Isusa, nije znao što da radi. Nije znao što govori. Zbunjen je. I u našim životima smo često u jednoj fazi zbunjenosti. Ali zašto je Petar zbunjen? Pa, reći ćemo, bio je toliko blizu Isusa, bio mu je prijatelj. Kako on može biti zbunjen? Prije tjedan dana, ako ste i onda pažljivo pratili evanđelje, Isus je govorio o križu, patnji i muci. Govorio im je, kako trebaju uzeti svoj križ i slijediti ga. Taj komentar je zapravo prvo trebao sjesti na želudac. I dok su probali razumjeti Isusa, dogodi se preobraženje na brdu. 

Tko ne bi ostao zbunjen? Nama to danas sve zvuči hip i savršeno, ali probajmo razumjeti njegovu zbunjenost. I mi bi bili.

Petar nam ovdje pokazuje, da je posve u redu ne razumjeti Boga. I Papa Franjo nekada ne razumije Boga. Naime, izašla je knjiga dječjih pisama i pitanja papi Franji. Jedno dijete pitalo je: ‘Ako bi mogao napraviti čudo, koje bi to bilo?’ Papa Franjo na to je odgovorio: ‘Ozdravio bi djecu. Nikada nisam mogao razumjeti zašto djeca pate. To je za mene jedan misteriji.’ 

Eto. Papa Franjo također ne razumije Boga u potpunosti, niti je sv. Petar u ono vrijeme, a on je još imao veliki privilegiji biti u Isusovoj blizini, dotaknuti ga i pričati s njime licem u lice. Zato nije grijeh niti strahota, ako ne razumijemo Boga odmah u istom trenutku. Ako je umrla jedna osoba iz obitelji. Ako si izgubio voljenu osobu. Ako ste prekinuli vezu. Ako ste se rastali. Ako si izgubio posao. Možeš biti smiren ako se nađeš u istoj situaciji kao Petar, ako si zbunjen i ne razumiješ zašto se to dogodilo. To ne znači da si prestao vjerovati. Ili da manje voliš Boga. Gle Petra kako se i dalje trudi slijediti i slušati Isusa. I zbilja daje sve od sebe, iako nekad posve zezne stvar, kao onda kada je svog najboljeg prijatelja, Isusa, zatajio, zanijekao. Ali sjetimo se, kako mu je uskrsli Isus, nakon uskrsnuća, oprostio. Petar je sigurno i kasnije imao slična iskustva nerazumijevanja, ali se ne prestaje truditi.

To je ključ našega duhovnoga života. Truditi se, iako smo ponekad zbunjeni. Dati sve od sebe, iako ne razumijemo Boga uvijek tako kristalno jasno kao kada je progovorio iz oblaka na brdu preobraženja. Ipak, Bog i nama često progovori kroz mala ili veća iskustva i s time zapravo pokazuje, da se brine za nas. I onda kada zbunjeno ne znamo što govorimo ili tražimo, Bog ostaje tu, sluša i odgovara, jer, tko pita, dobit će odgovor, tko kuca, otvorit će mu se i tko traži, naći će. Dopusti si biti čovjek koji ne može sve razumjeti. I to je ljubav i povjerenje, unatoč nerazumijevanja i dalje voljeti i vjerovati u Boga koji se nikada ne umara reći i tebi i meni iz dana u dan: Ja te neizmjerno volim! 


Autor: CroExpress, mt Datum objave: 22.02.2016.