Prvi izraelski predsjednik vlade David Ben-Gurion koji je proklamirao Državu Izrael na biblijskom teritoriju Palestine 14. svibnja 1948. rekao je jednom: Tko ne vjeruje u čuda, nije realist.
I zaista stvaranje države izraelskoga naroda prema želji brojnih cionista diljem Europe i svijeta bila je puka želja sve dok Hitler nije najavio kolektivno uništenje židovskoga naroda i to djelomično pretvorio u stvarnost ne samo u Njemačkoj nego i u ostalim zemljama Europe u kojima su nacisti, fašisti i njihovi saveznici proveli tu monstruozmu odluku u nedjelo.
Poslije ubojstva oko šest milijuna Židova (holokaust, shoa) stvaranje države židovskoga naroda bila je velika obveza i neophodnost. Prije toga cionisti su izražavali spremnost na to, ali bilo je i protivnika te smione ideje. Britanci su imali poslije Prvog svjetskoga rata i propasti Otomanskoga carstva mandat nad Palestinom obećavši Židovima da će im omogućiti stvaranje državnog udomićenja na biblijskom području Palestine, ali su istovrsno obećanje dali i palestinskim Arapima.
Prije nacističke uzurpacije vlasti u Njemačkoj te brojnih progona Židova u europskim zemljama pojedini Židovi su pomalo naseljavali Palestinu, kupujući zemlju od tamošnjih arapskih šeika, no prije Ben-Gurionove proklamacije Države Izrael, na teritoriju Palestine stalno je živjelo samo oko 20 posto Židova. No netom je Ben-Gurion pročitao dokument o osnivanju države židovskoga naroda vojske susjednih arapskih zemalja napale su mladu državu koja je u svoju obranu imala samo nekoliko djelomično rivalizirajućih parvojnih formacija kojima Europa i svijet nije vjerovao da će odoljeti profesionalnim vojskama susjednih arapskih država kao i postrojbe Arapske lige u kojima je bilo i naših muslimana.
I dogodilo se čudo, Židovi su u Palestini pokazali ne samo da su izvrsni ratari, spretni industrijski radnici i vrhunski intelektualci nego i vrlo sposobni ratnici. Ne samo da su obranili teritorij koji im je pripadao prema odluci Ujedinjenih Naroda nego i još više palestinskoga prostora pri čemu se Arapima dogodila velika nesreća, oni su morali pobjeći ili su bili protjerani s toga prostora, a njihovi potomci velikim dijelom i danas žive u izbjeglištvu susjednih zemalja i ostalog arapskoga svijeta. A ono što je još gore, ideja o stvaranju dvaju država na tlu drevne Palestine, države Izrael i države arapskih Palestinaca kao da sve više spada u veliku iluziju i to poradi intezivnog izraelskoga naseljavanja Zapadnog Jordana koji bi prema odluci Ujedinjenih Naroda odavno trebao pripasti Palestincima. Izrael je osim toga anektirao Goransku visoravan i historijski dio Jeruzalema što nisu priznale ni jedna zapadna država, pa ni Hrvatska.
Od svoga osnivanja prije 75 godina Izrael je postao od jedne pustinjske poljoprivredne zemlje velika industrijska nacija koja je u stanju voditi skupocjene ratove, posjeduje atomsku bombu, ima moćne saveznike u Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj, posjeduje jednu od najboljih obavještajnih službi (Mossad) u svijetu, prima golemu financijsku pomoć Amerike, Njemačke i židovskih zajednica diljem svijeta.
Ukratko rečeno: Izrael kao jedina demokratska zemlja Bliskog istoka vrlo je čvrst kao država, ali istodobno strašno razjedinjen i slab kao društvo.
Upravo ovih posljednjih nekoliko mjeseci Izrael potresaju velike demonstracije u kojima na stotine tisuća prosvjednika dižu svoje glasove protiv namjere sadašnje vlade premijera Benjamina Netanyahua da njegova većina u parlamentu, Knessetu odobri zakon prema kojemu bi narodni zastupnici mogli poništiti odluke vrhovnog ustavnog suda što bi značilo ukidanje trodiobe vlasti i time srozavanje izraelske demokracije na razinu jedne autoritativne države. Ova namjera sadašnje vlade zasada je odgođena ali nije odbačena jer lukavi Netanyahu samo čeka pogodniji trenutak da je oznakoni što neizmjerno žarko žele ne samo on nego još više njegovi koalicijski partneri s ekstremno desnog krila vjerskih strančica bez kojih on nema većinu u parlamentu.
Brojni pametni Izraelci zgražaju se nad ovim namjerama svoga premijera tvrdeći da on to radi samo radi toga da izbjegne kazneno gonjenje izraelskoga pravosuđa dok njegovi pristaše kažu kako je neprihvatljivo da ustavni suci koje nije moguće zamijeniti mogu poništavati volju parlamenta kojega je izabrao narod na određeni rok Zasada nitko ne zna kako će i kad biti rješena ova dilema izraelske politike koja ne može ostati bez posljedica i za njezinu vanjsku i sigurnosnu politiku u vječno nemirnom Bliskom istoku.
S druge pak strane bez obzira koliko je izraelska unutarnja politika potresena, po svemu izgleda da nitko od njezinih protagonista ne misli ozbiljno kad tvrdi da bi ovo neslaganje između vladinih stranaka i oporbe moglo izazvati građanski rat, nešto neshvatljivo s obzirom na ulogu Izraela u slobodnom svijetu i njegovu dužnost kao utočišta za sve progonjene Židove u svijetu. Jer antisemitizam nije nestao, on sve više podiže svoju prljavu glavu čak i u zemljama u kojima gotovo nema Židova.
I na kraju nekoliko riječi o odnosima Izraela spram Jugoslavije i Hrvatske.
Poznato je da je SFRJ vrlo brzo priznao židovsku državu, ali Tito i jugokomunisti stalno su davali potporu Palestincima i onda kad su se oni upuštali u terorističke avanture. Titova je država imala vježbališta za palestinske teroriste. Unatoč tome u Izraelu nije bilo malo ljudi koji su žalili kad se Jugoslavija raspala, no oni su se uskoro uvjerili kako u Hrvatskoj imaju velikoga prijatelja jer je i naše osamostaljenje i proglašenje države imalo dodirnih točaka sa sličnim židovskim stremljenjima što nažalost neki Židovi u Hrvatskoj nisu shvatili do danas, pa je za njih mnogo važnije proganjanje vjetrenjača Za dom, spremni nego postavljanje konkretnih zahtjeva hrvatskim vlastima da im vrati imovinu koju su im oteli ustaše i kasnije uzurpirali komunisti, a riječ je o zaista vrijednim vlasništvom nad nekretninama i mnogo toga još više.
Osim toga namjesto da podignu sinagogu u centru Zagreba koju su pod pritiskom Nijemaca srušili ustaše, oni su se spetljali s predstavnicima srpske manjine u toj nacionalnoj manjini i optužuju Hrvatsku radi ustašluka koji ne postoji. Na hrvatskim je vlastima da o tome redovito obavještavaju središte Židovstva u Izraelu bez kojega je i opstanak naših Židova vrlo nesiguran.
Autor: CroExpress, Gojko Borić/Köln Datum objave: 01.05.2023.
