Kad sam kao dječak igrao nogomet za mladu ekipu NK Slavije iz Pleternice, svaki sam dan sanjao da ću jednog dana postat najveći nogmetaš svijeta – Brazilac Pele.
Nedjeljom sam išao u starom kamionu, bez cerade i po kiši, pratiti seniorsku ekipu kad je igrala u drugim slavonskim mjestima i gradovima. Kako sam bio iz siromašne bitelji, nisam ništa jeo tog dana, jer sam bježao od kuće, ali glad nisam osjetio od sreće što mogu biti sa starijom igračima, koji i danas pitaju za mene.
Naravno, bila je to moja velika ljubav prema nogometu, a kad sam 1968. godine došao u Australiju igrao sam za hrvatske klubove NK Zagreb iz Sydneyja i CROATIJU iz Melbournea, u to vrijeme najboljeg nogometnog tima u Australiji. Nogomet i Hrvatska ostali su moja najveća ljubav cijeli život, do današnjeg dana kad sam već ostario.
S pokojnom suprugom, bojnicom HV-a Janjom Ninić Babić, koja je također jako volila nogomet i hrvatsku reprezentaciju, ludo samo se radovali i veselili nakon osvojene brončane medalje u Francusko 1998. Kad su čuli da smo iz Hrvatske, Kinezi su nam ponavljali samo jedno ime – SUKER; SUKER….
Janja je preminla u u prosincu 2016. godine. Nakon toga moj je život, sve do danas, izgubio ono što mi je u životu bilo najdragocijenije.
Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u skupinama pratio sam, ali bez onog istog žara kao 1998. u Francuskoj. Sam u sobi u staračkom domu nisam imao s kime podijelti radost prolaza Vatrenih u osmine finala. To je sudbina nas koji smo cijeli život posvetili borbi za samostalnu hrvatsku državu, a sada nam se smiju i progone nas djeca bivših hrvatskih Jugoslavena i komunista.
Ipak danas mi je došlo nadahnuće da cijelu utakmicu molim dragog Boga za pobjedu Hrvatske protiv Brazila. Produžetke nisam mogao gledati. Legao sam u krevet i počeo još snažnije i s dubokom poniznošću moliti dragoga Boga da nagradi i pomogne Hrvatskoj u dvoboju s Brazilom, čiji su nas novinari, ali ne samo oni, ponižavali i ismijavali da igramo loš nogomet, a da bi za karijeru Modrća bio bolje da danas ne igra, kako bi sačuvao veliki ugled koji je do danas stekao kao jedan od najboljih nogometaša svijeta.
Prestao sam se moliti i otvorio oči tek kad je Modrić bio u zaletu da izvede jedanajsterac. Nisam znao ni kakav je bio rezultat. Nakon što je Modrić zabio gol i i kad je Brazilski igrač pogodio stativu, što je izazvalo erupciju veselja hrvatskih igrača i publike, bilo mi je jasno da je Hrvatska pobjedila Brazil. Bio sam izvan sebe od neopisive sreće i dubokg veselja.
Hvala Ti dragi Bože što si uslišio moje molitve kao i molitve milijune Hrvata u Hrvatskoj i diljem svijeta.
Iako smo danas kao narod i država u vrlo teškoj, gotovo bezizlaznoj situaciji, ponovno je lijepo i gordo osjećati se Hrvatom. Pokazali smo neviđenu požrtvovnost i hrabrost u borbi protiv država koje imaju više nogometaša nego Hrvatska stanovništva.
Idemo do kraja. Hrvatska je prvak svijeta.
BOG I HRVATI!
Antun Babić je rođen 1947. u Pleternici, diplomirani je prevoditelj i tumač za engleski i hrvatski jezik, ima magisterij iz međunarodnih odnosa (Dublin City University, Irska)te još jedan iz međunarodnih odnosa i diplomacije (Washington International University).
Završio je Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova RH, a pohađao je još dva studijskih programa na sveučilištu u Pekingu te naTrinity College u Dublinu. Bio je savjetnik i prevoditelj za hrvatsku etničku zajednicu, Bank of New South Wales – Sydney te u Ministarstvu zdravstva Australije, referent za radne odnose i savjetnik za strane radnike u poduzeću Thomas Borthwick Co. – Melbourne i menadžer – koordinator Kadrovske službe u australskoj podružnici, američke automobilske kompanije Ford Motor Co.povratkom u Hrvatsku obnašao je razne dužnosti: bio je Glavni tajnik u Hrvatskoj Matici iseljenika, savjetnik za medije u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, prvi privremeni predstavnik RH pri KESS-u (danas OESS),šef kabineta ministra vanjskih poslova, opunomoćeni ministar, MVP, RH, osnivač i pročelnik Odjela za informiranje u Ministarstvu vanjskih, vanjskih poslova Republike Hrvatske, savjetnik u Vladi Republike Hrvatske (Kabinet ministra Petrovića) pomoćnik ministra u Ministarstvu povratka i useljeništva RH, opunomoćeni ministar, Veleposlanstvo RH u Pekingu, zamjenik veleposlanika u Veleposlanstvu RH u Dublinu i Generalni konzul Republike Hrvatske i doajen konzularnog zbora u Melbourneu.
Glavni je urednik hrvatskih mjesečnika “Hrvatska istina” i “Hrvatska sloboda” (volonter) – Australija, urednik knjige “Facts about media in Croatia” (1993.). Glavni je urednik Biltena MVP-a na engleskom jeziku te Vodiča za povratnike u Hrvatsku. Objavio je radove “Kina i svijet u 21. stoljeću”, “Ustav EU nakon referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj – kuda sada?”, “Međunarodno priznanje Hrvatske i Slovenije”.
Tajnik je Irsko-hrvatske poslovne udruge u Dublinu, član Instituta za Europska pitanja, član Dublin Irish Society of International Law te The Academy of Political Science – SAD. Odlikovan je Redom hrvatskog pletera i Spomenicom domovinske zahvalnosti.
Autor: CroExpress Datum objave: 10.12.2022.
