Klara Cvitanović i pokojni Drago (1922. – 2017.) su istaknuti i ugledni hrvatski poduzetnici, humanitarci i domoljubi koji su u SAD-u pronašli svoje mjesto pod suncem. O njima priču donosi portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, koju prenosimo u cijelosti, autor teksta je dr. Ante Čuvalo.

Bilo je to polovinom studenoga godine 2007. kad se tridesetak članova i prijatelja udruge Hrvatskih studija u Americi, koji su tada bili na godišnjoj slavističkoj konvenciji, okupilo na „Hrvatsku večeru” u čuvenom „Drago’s Seafood Restaurant” u Hilton hotelu, New Orleans, Louisiana. Lijepo je bilo u dalekoj Americi osjećati se kao doma. Vlasnici velikoga i luksuznoga restorana Drago i Klara Cvitanović (i njihov sin Tommy) dočekali su nas otvorena srca i raširenih ruku. Tom mi je prigodom bila čast susresti i upoznati ove vrlo cijenjene Hrvate među građanima New Orleansa i šire.

U svojim prilozima o Hrvatima u svijetu redovito pišem samo o onima koji su s ovoga svijeta prešli u vječnost, ali u ovom slučaju nemoguće je pisati o Dragi a da istovremeno ne govorimo i o Klari. Oni su kroz 59 godina zajedničkoga bračnoga života bili jedno srce, jedna duša i sve su ostvarili zajedničkim naporima. Bila je to istinska ljubav i partnerstvo. Nije to bio brak po formuli 50/50, nego stopostotno sebedarje koje je urodilo bogatim plodovima.

Drago Cvitanović rođen je u mnogočlanoj obitelji u mjestu Igrane, nedaleko od Makarske. Nedugo poslije Drugoga svjetskoga rata pokušao je pobjeći ispod komunističkoga režima, ali je bio uhićen i proveo je šest mjeseci u zatvoru. Drugi pokušaj bijega bio je uspješan i Drago je dospio u Njemačku. Htio je poći u Ameriku, ali nije dobio useljeničku vizu pa je završio u Kanadi. Prvo u Torontu, a onda kao drvosječa u Vancouveru. Čekajući „papire”, u Njemačkoj je bio i u službi američke vojne policije. (Jedan oveći broj tadašnjih mlađih izbjeglica iz komunističkih zemalja bio je zaposlen u poluvojnim službama američkih vojnih snaga u Njemačkoj.)

U Kanadu je Drago emigrirao 1954. godine, ali život je, na njegovu sreću, donio zaokrete o kojima nije ni sanjao. Naime, iz Vancouvera je otišao (1958.) posjetiti članove obitelji u New Orleansu. Tu se baš tada našla mlada i lijepa djevojaka Klara Buconić, rodom iz mjesta Stupa, Dubrovačko primorje. Došla je iz New Yorka posjetiti rodbinu u New Orleansu. Drago i Klara tako su se upoznali, a nakon tri su se tjedna vjenčali i otišli u Kanadu. Ondje su živjeli, radili i postali roditeljima dvojice sinova (Tommy i Gerry), ali su ipak sanjali kako bi rado živjeli u Americi, posebice blizu članova svojih obitelji u Louisiani. Želja im se ispunila, dobili su američku vizu i obitelj Cvitanović, s malo ušteđevine a s mnogo ljubavi i snova, doselila se (1961.) u New Orleans.

U početku je Drago radio u obiteljskom restoranu svoje sestre Glorije i zeta Drage Batinića. Restoran je nosio ime „Drago’s” i bio u dijelu New Orleansa zvanom Lakeview. Tu je Drago učio kuharske i poslovne vještine, a istovremeno se bavio i uzgojem kamenica. Kad su Batinići zatvorio restoran Drago se (1968.) ne samo zaposlio nego i produbljivao poslovno znanje u poznatom restoranu Acme Oyster House u čuvenoj Francuskoj četvrti grada. Ali već 1969. godine Drago i Klara otvorili su vlastiti restoran u dijelu grada zvanom Metairie. Nazvali su ga „Drago’s Seafood Restaurant”, koji je postao nadaleko čuven posebice po kamenicama na žaru („original charbroiled oysters”) i jedan od najpoznatijih i najuspješnijih ribljih restorana u tom dijelu Amerike. I k tomu „najbolji etnički restoran” u Louisiani.

Marljivost, ustrajnost, srdačnost prema gostima i dobar odnos prema zaposlenicima, a uz to i obiteljska ljubav, urodili su velikim plodovima. Sve su poteškoće prebrodili i ostvarili malo carstvo. Danas postoji pet „Drago’s” restorana u Louisiani i jedan u Jacksonu, Mississippi. Cvitanovići zapošljavaju više od 450 ljudi. Stariji sin Tommy vodi sve poslove, Drago je preminuo 4. veljače 2017., a Klara još i danas sve nadzire. Prava je obiteljska kraljica. Mlađi sin Gerry postao je uspješan liječnik. Na veliku radost, Drago je doživio osmero unučadi koja su njemu i Klari donijela istinsku sreću u starijim godinama.

Drago i Klara svojim su sugrađanima nakon uragana Katarina podijelili oko 80 tisuća toplih obroka

Druga strana Dragina i Klarina velikoga uspjeha ne može se mjeriti brojem restorana i dolarima. To je neizmjeriva strana ljudske dobrote. Naime, obitelj Cvitanović nadaleko je poznata po svojoj dubokoj vjeri i dobrim djelima. Napomenut ćemo samo neke pokazatelje njihove čovjekoljubivosti. Nakon što je u kolovozu 2005. uragan Katrina učinio golemu štetu, posijao strah i ostavio ljude bez igdje ičega, Drago i Klara svojim su sugrađanima podijelili oko 80 tisuća toplih obroka.

Nadalje, Klara je „oduvijek” bila među prvima u svim karitativnim djelatnostima neworleanske nadbiskupije, posebice u prikupljanju sredstava za potrebe katoličkih škola i crkava. Među raznim priznanjima koje su Drago i Klara dobili za sva dobročinstva, ona je nedavno (u listopadu 2022.) godine bila počašćena i Nagradom svetoga Ivana Pavla II. za svoj karitativni rad. To joj je priznanje bilo posebno drago jer nosi ime pape kojega je neizmjerno voljela i cijenila njegovo zalaganje za Hrvatsku i Hrvate.

Cvitanovići su bili hrvatski domoljubi na riječi i djelu. Bili su članovi Hrvatske katoličke zajednice, potpomagali razne domoljubne djelatnosti i uvijek bili ponosni na svoju Hrvatsku. Klara je zadugo koordinirala putovanja Gospinih štovatelja u Međugorje. Tijekom Domovinskoga obrambenoga rata Cvitanovići, poglavito gospođa Klara, bili su neumorni u prikupljanju pomoći „onima doma” i šireći istinu o opravdanosti hrvatske samoobrane i zahtjeva za slobodu i samostalnost. Budući da su Klaru „svi” poznavali, ona je bila sposobna uključiti svoje sugrađane, posebice doličnike mjesne crkvene hijerarhije, u pomaganju Hrvatima u tim teškim danima i godinama.

Drago i Klara Cvitanović živjeli su i radili u ljubavi, odgojili obitelj i svojom dobrotom dotaknuli mnoge živote. Hrvatska može biti na njih ponosna kao što su oni uvijek bili ponosni na svoju domovinu Hrvatsku.

Autor: CroExpress Datum objave: 26.10.2022.