Svečana misna slavlja u Mannheimu, Mosbachu i Heidelbergu predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za Hrvatsku inozemnu pastvu.
Hrvatska katolička misija Mannheim-Mosbach svečano je proslavila 50. obljetnicu postojanja. Misna slavlja u subotu 10. rujna u crkvi Sv. Josipa u Mosbachu, u nedjelju 11. rujna u crkvi Sv. Alberta u Heidelbergu i u crkvi Duha Svetoga u Mannheimu predvodio je u tom povodu vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za Hrvatsku inozemnu pastvu.
Završna svečanost bila je u Mannheimu. Misno slavlje u punoj crkvi Duha Svetoga u tome njemačkom gradu, u kojemu je ujedno misijsko središte, započelo je ophodom od sakristije dvorištem oko crkve do u crkvu.
U suslavlju s mons. Vukšićem bio je voditelj misije vlč. Robert Ružić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je na početku srdačno pozdravio oca nadbiskupa i zahvalio mu na pastirskom pohodu HKM Mannheim-Mosbach u svečanosti proslave 50. obljetnice misije.
Mons. Vukšić je u uvodnoj riječi uputio čestitku župniku i cijeloj misijskoj zajednici o 50. obljetnici. U propovijedi je mons. Vukšić na temelju nedjeljnog Evanđelja podsjetio što Isus danas želi poručiti po svojim prispodobama. „Isus odgovarajući na provokartivno pitanje, zašto se obraća grešnicima, zašto se s njima druži, odgovara slikom o pastiru koji ima stotinu ovaca, ali mu se jedna negdje zagubila i on ostavlja onih 99 čak u pustinji i ide tražiti onu jednu izgubljenu. Tu je i prispodoba o nađenoj drahmi i radosti koja je nastala kad se je pronašla, kao što je bila i kod onog pastira koji je pronašao izgubljenu ovcu. Tu je i slika o rasipnom sinu.
Naglasak je na radosti pastira zbog nalaska izgubljene ovce, radosti one žene zbog nađene drahme, radosti oca zbog ponovno nađenog sina. Isus želi na taj način kazati da se Dragi Bog kroz sve te tri prispodobe raduje kad se nađe izgubljena ovca, izgubljena drahma i izgubljeni sin. Nemojmo se i mi naći u napasti da prigovaramo Božjem milosrđu, jer nema čovjeka, pa i onog najsvetijeg na ovome svijetu, koji ipak na neki način u nekoj od životnih situacija sebe ne može prepoznati u izgubljenoj ovci, u izgubljenoj drahmi, u odlutalom sinu ili kćeri na ovaj ili na onaj način. Zašto je onda radost zbog pronađene ovce, drahme i sina veća nego li druge radosti?
Onaj koji ponovno nađe, a to je Gospodin Bog, ono što je njegovo a bilo je izgubljeno, u nadi je čekao. Poput roditelja koji, recimo, imaju više djece pa im se dogodi nezgoda da jedno od djece odluta. Dok u nadi čekaju da im se izgubljeno dijete vrati na pravi put, ne znači da manje vole onu djecu koja su ostala s njima u normalnom načinu života.
Ono izgubljeno dijete vole i bdiju nad njim u nadi da će se vratiti. Ta nada je oznaka Božanskoga milosrđa, da će se izgubljena ovca, izgubljena drahma, rasipini sin i rasipna kćer pronaći, vratiti. Zato je radost Dragoga Boga velika zbog obraćenog grješnika kojega Dragi Bog, za razliku od `pravednika` voli ne samo redovitom ljubavlju nego i ljubavlju punom nade. A osjećaj nade i ljubav čini dodatno snažnom. Radost zbog jednog obraćena grješnika veća je nego li sva druga radost upravo zato jer je to radost koja proizlazi iz nade“, kazao je mons. Vukšić potaknuvši sve neka u toj višeslojnoj Isusovoj propovijedi iz starine, i mi danas nađemo sebe na prvi način, da se prepoznamo u nekome od ovih likova iz Evanđelja i da zahvalimo Bogu, bio zato što smo nađeni, bilo zato što smo trajno bili i ostali s nebeskim Ocem ili zato što nas je Dragi Bog blagoslovio da ne zavidimo i ne ljutimo se poput starijega sina što su u jednom razdoblju života odlutala naša braća i sestre.
Misnom slavlju prebivala je i s. Theresita Hettich, koja je zadužena za koordinaciju među misijama drugih materinjih jezika u Nadbiskupiji Freiburg, a kojoj je na kraju misnog slavlja misijska pastoralna suradnica i tajnica Ruža Đordić-Marošević uručila veliki buket cvijeća, uz riječi zahvale vlč. Ružića i veliki pljesak okupljene zajednice, za sve što čini za dobro katolika drugih materinskih jazika u toj Nadbiskupiji, među kojima su i Hrvati.
Predstavnici misijskog pastoralnog vijeća uručili su prigodni dar mons. Vukšiću u Mosbachu, Heidelbergu i u Mannheimu, a vlč. Ružić je tijekom proslave udijelio zahvalnice zaslužnima. Na sv. misi je bila i istaknuta humanitarna djelatnica, poglavito za vrijeme i nakon rata u Hrvatskoj i posebice u Bosni i Hercegovini, Brigitta John sa suprugom.
Na kraju je mons. Vukšić zahvalio Bogu na 50 godina postojanja te misije i svem Božjem milosrđu na svim misijskim slavljima i događajima. „Neka se ta duga procesija obraćenja i posvećenja sretno nastavi kako bismo svi na putu prema nebesima mogli doživjeti na kraju svoga života da nam milosrdni Gospodin kaže: Dođi slugo ili službenice vjerna u radost Kraljevstva nebeskog. Zahvaljujem ujedno svim ljudima koji su tijekom tih 50 godina doprinijeli razvoju misije. Zahvaljujem domaćoj Nadbiskupiji i cijeloj njemačkoj Crkvi koja je velikodušno primila, ugostila i omogućila da se događaju sakramentalna slavlja i drugi oblici okupljanja na različitim materinskim jezicima. Neka Dragi Bog bude prisutan u obliku svoga milosrđa i ovdje i dolje i svuda gdje vas vaši životni putovi budu vodili“, kazao je mons. Vukšić, koji je ujedno blagoslovio sve okupljene.
Misna slavlja uveličali su zborovi u Mannheimu pod vodstvom Magdalene Žgela, u Mosbachu pod vodstvom Andriane Atlagić i u Heidelbergu pod vodstvom Veronike Žgela. Na misnom slavlju u Mosbachu sudjelovao je i delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina, koji je uputio čestitku za 50. obljetnicu misije.
Autor: CroExpress/Živa zajednica Datum objave: 13.09.2022.
