Kad živiš u Hrvatskoj 26 godina, sve vrijeme se nadaš bit će bolje, a ono sve gore i gore. Završiš fakultet, ali pošto nemaš neke veze radiš obični posao za 500 eura mjesečno. Onda sretneš nekog svog zemljaka iz rodnog kraja koji je negdje u Njemačkoj, Švicarskoj itd., i on ti kroz razgovor nabaci kako je kupio stan u Njemačkoj, ima hotel ili kuću na moru, naravno kuću u rodnom zavičaju, auto – podrazumijeva se k’o avion.
Onda mu spomeneš da bi možda i ti probao sreću negdje vani.
Još nisi ni izustio da ga pitaš za neku pomoć, a on te već spremno preduhitri svojim izlaganjem: ‚Joj, nije ti Njemačka što je nekad bila. Nema više posla ko nekad. Plaće su pale, ljudi teško žive. Sve je puno Rumunja i Bugara koji rade ispod cijene. Tuđina ti je tuga pregolema, nema ništa bez rodnog kraja.
Teško je za muškarce naći posao. Puna ti je Njemačka lopovluka, radiš pa ti ne plate i nemaš se s čim vratit ni kući. Teško je naći stan. Moraš znati jezik. Već si star, puna je Njemačka mladih koji imaju prednost itd. isl.’
Stari moj, posle toga se osjećaš k’o da te je netko nokautirao jednim dobrim aperkatom od kojeg si odletio dva metra i pao na dupe. Pokušaš što prije da završiš razgovor i odeš. Čovo te ubije u pojam. Osjećaš se ko zadnja ništarija na svijetu. Svi su negdje uspjeli, ali za tebe Njemačka nije. Da stvar bude gora svi ti likovi nisu ništa pametniji ni vredniji od tebe, ali eto, otišli su i posrećilo im se. Nisi im zavidan ali se pitaš, zašto tako govore. Da li se boje da im ne padneš na teret, pa te žele odgovorit. Teško pitanje.
Pitaš se zašto se onda svi ti ‘paćenici’ u tuđini ne vrate? Kako bi imali takav standard sa našim plaćama i troškovima? Zašto onda već 30 godina svi idu za Njemačku a nijedan Nijemac nije došao živjet u Hrvatsku ili Bosnu? Sve u svemu, ne vjerujem baš da to namjerno rade, ali ti ljudi ‘ukradu vaše snove’ da nešto više napravite u svom životu i trebalo bi biti jak jer u protivnom loše vam se piše i nema ništa od Njemačke, ostat ćete gdje jeste.
Datum objave: 16.08.2014.
