Nakon medijskih izvješća, u kojima su prednjačile naše novine, o kontroverznoj ikoni u pravoslavnoj crkvi sv. Jovana bogoslova u mjestu Bela Crkva u Vojvodini – na kojoj su mnogi prepoznali blaženoga kardinala Alojzija Stepinca naslikanog u paklu – zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda mons. Ladislav Német potvrdio je za Informativnu katoličku agenciju da je sporna ikona obojena u bijelo.

“Sve vijesti o Beloj Crkvi i ikoni Stepinca u paklu su passé. Ikona je obojana u bijelo”, kratko je izvijestio zrenjaninski biskup.

Međutim, samim tim ovaj skandal u režiji Srpske pravoslavne crkve ne može biti samo tako prebrisan. Crkva sv. Jovana bogoslova (Ivana apostola i evanđelista) dio je Banatske eparhije Srpske pravoslavne crkve, te je prije četiri godine oštećena u požaru, a freskopisac Zoran Selaković, rođak aktualnog srpskog ministra vanjskih poslova Srbije Nikole Selakovića, smjestio je u scenu Strašnog suda Stepinca – jako prepoznatljivog u kardinalskoj reverendi s glavom i rukama iznad vatre.

Takozvani freskoslikar

Za razliku od biskupa Németa, koji je široj javnosti poznat po tome što je koncem prošle godine naredio svim svojim svećenicima i pastoralnim djelatnicima obvezno cijepljenje ili gubitak službe u biskupiji, beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar je prije nekoliko dana u HRT-ovoj radijskoj emisiji “Religijski forum”, posvećenoj ekumenizmu, najavio susret s parohom hrama u Beloj Crkvi, kao i susret s katoličkim župnikom toga kraja. “Kada čujem njih, kao i takozvanog freskoslikara, onda ću ići i katoličkom biskupu i pravoslavnom biskupu da bih završio s Njegovom svetosti, patrijarhom Porfirijem”, kazao je Hočevar.

U istoj emisiji, beogradski nadbiskup kazao je i ovo: “Najprije u ime naše mjesne Crkve, molim za oproštenje sve katolike u Hrvatskoj i čitav hrvatski narod što nismo prije saznali za ovaj slučaj. Tim više jer mi biskupi i župnici iz svih ostalih biskupija jave kada god se naiđe na kakav problem. Čudim se da naša Katolička crkva tu u Srbiji, a to se dogodilo na području Zrenjaninske biskupije, to nije otkrila.”

Otkrio je najprije portal direktno.hr, a naš novinar Damir Šarac prvi je kontaktirao protonamjesnika Sv. Jovana bogoslova Stefana Jovičića i freskoslikara Zorana Selakovića. Prvi se čudom čudio: “Ne mogu se načuditi da ste vi čuli za naše freske, a još ih nije vidio ni sav narod u Beloj Crkvi.”

Uz to je samouvjereno dodao: “Što se tiče Stepinca, taj je lik kardinala među 160 likova na freski i možemo reći da je prikazan kao običan čovjek, sa svim svojim grijesima, uostalom ni Katolička crkva još ga nije proglasila svetim.”

Drugi se pravio blesav: “Ako vi kao novinar, vaš urednik i drugi urednici budu inzistirali na tome da je na tom prikazu zaista Stepinac, to svakako može izazvati neugodnosti u dijelu puka koji nekritički čita medije i ne misli svojom glavom. Opet ponavljam: odgovorno tvrdim da svaki ljudski lik na tom muralu predstavlja mene! Da, ja sam taj bludnik, ja sam taj lopov, ja sam taj srebroljubac, ja sam taj episkop, ja sam taj kardinal, ja sam sve ono što je prikazano tamo…”

Vratimo se opet na nadbiskupa Hočevara, koji je kazao i kako ga pogađa što se samog Boga predstavlja vrlo negativno. “Zato stvarno plačem i sam ću učiniti pokoru. Kako je moguće da jedan kršćanski hram govori o nečemu o čemu se ne usudi govoriti čitava Crkva: nekoga stavlja u pakao. To je strašno vrijeđanje Boga i za to vrijeđanje mi svi moramo dati zadovoljštinu i pokoru.”

Što ovo sve skupa znači za ekumenske odnose među dvjema crkvama? Prije svega, Katolička crkva nikada se nije miješala u unutarnja pitanja Srpske pravoslavne crkve, pa tako i među likove koje su oni odlučili kanonizirati. A ima ih među njima svakakvih.

U srednjem vijeku Srpska crkva je nastala kao privatna crkva dinastije Nemanjić, pa su tako skoro svi vladari Nemanjići proglašeni za svece. A bilo je među njima bratoubojica, umobolnika, pedofila…

Svetim su proglasili Nikolaja Velimirovića, velikog ljubitelja srpskog nacista Dimitrija Ljotića. Prije desetak godina kanonizirali su i neke koljače iz Drugog svjetskog rata, kao što je bio po zlu čuveni Milorad “Maca” Vukojičić. Za sveca je proglašen i kvisling, mitropolit Joanikije Lipovac, koji je cijelog rata bio vjerni fašistički sluga i stalno pozivao na borbu protiv komunista.

Mješovita komisija

No, to su njihove stvari. Tragično je ipak što se takva crkva kao što je SPC, koja sve živo kanonizira, miješa u postupak Katoličke crkve po kojem više nije bilo nikakvih zapreka za Stepinčevo proglašenje svetim, jer je priznato i drugo čudo po njegovu zagovoru. Nažalost, papa Frane je očito nasjeo na njihov scenarij, i odlučio da se osnuje Mješovita komisija koja je raspravljala o liku i djelu Alojzija Stepinca i koja je samo potvrdila različite stavove, ali i istaknula da je to stvar Katoličke crkve. Nakon ove epizode u Beloj Crkvi, možda papa Frane promijeni svoju dosadašnju odluku o odgodi kanonizacije blaženog Stepinca. Ako mu se nakon ovoga nisu otvorile oči, onda je vrijeme da barem promijeni dioptriju, jer ako u ovome ne vidi SPC-ovsku podvalu, onda se može reći da je slijep pored zdravih očiju.


Autor: Ivan Ugrin (SD) Datum objave: 28.01.2022.