Autor: CroExpress
U nedjelju 8. 11. 2015. u Möhringenu, hrvatski katolici Stuttgarta proslavit će Svetog Martina, zaštitnika te zajednice i cijele biskupije.
Sveti Martin, sin rimskog časnika, u provinciji Panoniji, u današnjem mađarskom gradiću Szombathely, rođen je vjerojatno 316. godine. Kako je otac bio visoki vojni časnik, sinu je ime nadjenuo Martin (deminutiv od rimskog boga rata Marsa), odajući tako počast svom vojnom zvanju. Zbog očeva vojničkog poziva i Martin je selio te je djetinjstvo proveo u talijanskom gradu Paviji, gdje se susreće s kršćanima i kršćanstvom. Posebno ga je impresionirala kršćanska briga za bližnje.
To približavanje kršćanstvu Martinovim se roditeljima nimalo nije svidjelo, jer su imali odbojnost prema toj, kako su je smatrali, istočnjačkoj sekti. Bez obzira na vlastito protivljenje, Martin je postao rimski vojnik. Dio svog vojničkog života proveo je u francuskom gradu Amiensu, gdje dolazi do prekretnice u njegovu životu. Susret s promrzlim siromahom promijenio je u Martinu pogled na smisao života.
Razmišljajući o tajnama života, ljudskoj prolaznosti, bijedi i veličini, Martin je prihvatio kršćanstvo te je kršten 339. godine u Amiensu. Ubrzo je napustio vojničku službu te jedno vrijeme živio s roditeljima u rodnoj Panoniji. Majku je uspio preobratiti na kršćanstvo, ali ne i oca. U polemikama s arijevcima energično brani kršćansko pravovjerje u Milanu, odakle je protjeran na otočić Gallnaria u Ligurskom moru. Tu je osnovao prvu redovničku zajednicu i samostan u zapadnoj Europi.
Biskup Hilarije u francuskom gradu Potiersu zaredio ga ja za svećenika te se povlači u samostansku samoću u mjestu Ligugé. Hilarije, tada biskup u gradu Toursu, umire, a na njegovu biskupsku stolicu 370. godine dolazi Martin i tu ostaje do svoje smrti.
Uvodi mnoge novosti u život svoje biskupije: posvetio se selu i seljacima, premda je živio u gradu, osnovao prvo sjemenište za izobrazbu i odgoj svećeničkih kandidata u Europi, tražio je veću povezanost i zajedništvo svećenika, dosta inzistirao na naobrazbi svećenika, poklanjao je veliku pažnju bolesnima i siromašnima, kritizirao je ondašnju elitu zbog izopačenog života i tražio veću međusobnu solidarnost među ljudima različitih staleža.
Uživao je status najuglednijeg i u narodu najprihvaćenijeg biskupa u Galiji. Svoj je život posvetio siromasima i odbačenima, onima koji su obavljali teške seljačke poslove, ljudima koji su na rubu. U jednom je takvom posjetu preminuo 8. studenog 397. Mnoštvo redovnika i redovnica te siromaha došlo je na njegov sprovod 11. studenog.
Za svog zaštitnika uzeli su ga mnogi pa je tako zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, gostioničara, uzgajivača konja i gusaka, hotelijera, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde i države Francuske. Zaštitnik je i mnogo mjesta, a u Hrvatskoj za svog zaštitnika uzeli su ga Beli Manastir, Virje, Čepinski Martinci i Sveti Martin na Muri.
Datum objave: 05.11.2015.
