Ovih dana (dva su) kad posjećujemo groblja, često ljudi padaju u formalizam, pa “kite grobove” velikim aranžmanima i svijećama. Lijepo je i držati do običaja.
Ali, što činimo živima?
Zato se uz mrtve i Sve Svete, koji ih obilježavaju, trebamo sjetiti i živih. Forma često prevladava nad sadržajem. Dvosmislenost nad iskrenošću. Vidim to i u komentarima na društvenim mrežama. Mrtvima nosimo cvijeće i svijeće na grobove. Što nosimo živima u njihove domove ili živote? Što im darujemo u svojim komentarima na Facebooku. Gledao sam profile ljudi na FB koji su umrli. Čitao sam komentare. Kad iz sadašnje perspektive gledam na te komentare, muka mi dođe, jer za kratko su nakon objave smrti mnogi prali savijest bezbrojnim srceparajućim porukama.
Da, ljudi razlčito misle. Da, često po nekoj racionalnoj logici nisu u pravu. No, jesmo li se mi odjednom pretvorili u tužitelje, branitelje, suce, jednom riječju pravnike? Nabacujemo li se mi kamenom, a nismo bez grijeha?
Ne volim taj formalizam Dana mrtvih. Hodam grobljima prisjećajući se ljudi s kojima sam koračao zajednički jedan dio života. Prisjećam se onog dobrog što je bilo, a loše kompenziram za svoje loše, jer nisam savršen.
Onda je i život ljepši nakon što prođu ti dani, jer u živim ljudima tražim ono lijepo i dobro. Da, ljudi ne navikli na dobro često gledaju krijem li ja iza leđa neku batinu kojom ću ih udariti? Nemam batine, zaista u svima vama gledam i tražim ono dobro. Nisam sreo čovjeka koji se nakon nekog vremena nije prema meni promijenio. Nevjerojatan je taj proces. Ima čak i ljudi koji su mi skrivećki nešto uzeli, a onda odjednom to pronalazim, jer slučajno osvane na nekom mjestu. Nisam tužio ni optužio, nisam se sudio, ni bio sudac. Bio sam onakav kakav jesam, savršen u svojoj nesavršenosti.
Vjerojatno mi je zbog toga ova pjesma koju objavljujem u nastavku tako draga. Mnogi traže “pozadinu” iza mojih riječi, važu ih, istražuju, stavljaju me u neke psihološke ladice. No, oni prosuđujući pronalaze sebe.
Svi koji ovo čitate ste živi i ja zahvaljujm dragom Bogu (bili vjernici ili ne) na vama takvima kakvi jeste. Nevjerojatno, ali svaki od vas je za mene draga osoba. Pa čak i ona koja iza ugla čeka da izbaci neki jetki, skriveni ili neskriveni komentar. Možda se ne slažem s vama u vašim objavama, možda mislimo različito. Ali ne volim jednoumlje…
Život je cvjetna livada i različiti cvjetovi je čine bogatom. Eto… Baš tebi kažem, drago mi je da hodamo zajedno ovu dionicu života. Savršeni u svojoj nesavršenosti.
Želiš li usrećiti nekoga
kome želiš mnogo dobra
učini to danas
za života, brate, za života.
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas s ljubavlju
za života, brate, za života.
Želiš li reći «volim te»
svojim ukućanima,
prijatelju bliskom ili dalekom,
reci to za života, brate, za života.
Ne čekaj da ljudi umru
da im očituješ dobrotu
i da osjete tvoju ljubav:
za života, brate, za života to učini.
Bit ćeš veoma sretan
naučiš li dijeliti sreću
svima koje poznaješ
za života, brate, za života.
Umjesto da posjećuješ groblja,
umjesto da puniš grobove cvijećem,
ispuni srca ljubavlju
za života, brate, za života.
(Anamaria Rabatte)
Autor: CroExpress Datum objave: 31.10.2021.
