Autor: DW/CroExpress
Iako već 30 godina živi u Njemačkoj, Amerikanka Louisa Schaefer neke njemačke osobite navike još uvijek teško prihvaća.
Novinarka Deutsche Wellea piše kako je zna zasmetati narušavanje privatnog prostora.
‘Stojim u samoposluzi pred policom punom proizvoda i razmišljam, koji da odaberem. Odjednom se pojavi nečija ruka pred mojim licem koja uzima proizvod točno pred mojim nosom. Mnogi Nijemci to smatraju sasvim normalnim, ali ponekad mi je i dalje strano takvo ponašanje, pogotovo jer baš nikad nije popraćeno nekom riječi isprike.
Onda pomislim: ‘Pa to je stvarno nemoguće!’ I najradije bih se okrenula, udarila neznanca po prstima, pogledala ga u oči i pitala: ‘Zar te roditelji nisu naučili kako se ponaša?’ Ali onda se ugrizem za jezik, jer reći tako nešto – da, dobro: to bi stvarno bilo nepristojno.’
Nije joj jasno zašto u Njemačkoj ljudi imaju poteškoća sa stvaranjem redova.
‘Često sam takvom prilikom stajala pred štandom i pristojno čekala dok dođe moj red. Pored mene su dolazili novi ljudi koji su naručivali što hoće i koji su se ponašali kao da tu čekaju već odavno i da su došli daleko prije mene dok je prodavač bio zaposlen s nekim drugim kupcem.
U međuvremenu sam naučila glasno proturječiti, ponekad i poviknuti: ‘Sad sam ja na redu!’ Onda se često osjećam kao razmaženo derište koje vrišti nad učinjenom nepravdom. Ali izboriti se na čelo onih koji čekaju u Njemačkoj ponekad izgleda kao da je nacionalni sport i podjednako ide na živce koliko je i smiješno.’
Datum objave: 29.03.2019.
