NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

23.01.2018
tekst
tekst

Hrvati iz Južne Amerike

'PLANINA DUŠE' Argentinac hrvatskog porijekla osvojio 'osamtisućnjak' pod kojim je 1983. poginuo Ante Bućan

Foto: Juan Pablo Sarjanovich

Sarjanovich je na vrhu razvio argentinsku zastavu i sliku djevojčice Antonelle Trivisonno.

Br. pregleda: 2391

Foto: Juan Pablo Sarjanovich

Autor: CroExpress

Argentinac hrvatskog porijekla, Juan Pablo Sarjanovich, uspeo se na vrh Mount Manaslu u Nepalu, visok 8136 metara.

Sarjanovich je na vrhu razvio argentinsku zastavu i sliku djevojčice Antonelle Trivisonno, koja je sa šest godina poginula u automobilskoj nesreći. Ovaj alpinist tako se pridružio kampanji za podizanje svijeti o važnosti doniranja organa koju je pokrenula obitelj Trivisonno.



'Planina duše' uzima živote

Mount Manaslu je osmi najviši vrh na svijetu. Ime mu u prijevodu znači 'planina duše'. Na njemu su kroz povijest poginuli deseci alpinista, među kojima i naš Ante Bućan.

Ante Bućan i Slovenac Nejc Zaplotnik smrtno su stradali 1983. godine u velikoj ledenoj lavini koja ih je zatrpala pri usponu na vrh. Ante je zauvijek ostao pod ledom Himalaje, a Zaplotnik je pronađen i sahranjen u podnožju ledenjaka. Nesreću je preživio Srećko Gregov.

Evo kako se tog dana u svom dnevniku prisjetio proslavljeni hrvatski alpinist, tada član ekspedicije, Stipe Božić.

24. travnja 1983.


Sjedio sam pokraj šatora promatrajući vrhove iznad ledenjaka Thul Nagi pod Manasluom. Dan mi se činio nekako čudnim jer nije bilo ni daška vjetra, a prigušena svjetlost jutarnjeg sunca činila je krajobraz neobičnim. Kao da je vrijeme stalo. Iako miris nesreće unaprijed često ne možeš prepoznati, poslije ga se dugo sjećaš. Nesreća ima miris, svoje svjetlo i zvuk. Taj miris, svjetlo i zvuk potisnu sve ostale podražaje, a čovjek ih u prvi mah naoko nije svjestan. Odjednom me trgnu paničan poziv s primopredajnika iz Futina šatora. Sve je začas bilo jasno, i prije negoli sam čuo što se zapravo događa.

Osjetio sam nesreću koja je zatitrala moja osjetila. - Halo, baza! - čulo se iz zvučnika - Velika lavina pala je iz ledenog slapa i poklopila trojicu naših... Nikad neću zaboraviti iznenadnu bezumnu trku uzbrdo prema logoru I. Kao da ću stići priteći u pomoć prijateljima čiji je život odbrojavao posljednje sekunde. Moji sati jurnjave i gnjeva bili su više izraz vlastite nemoći i spoznaje ljudske neznatnosti. Plakao sam i psovao cijelo vrijeme dvosatne nekontrolirane trke po ledenjaku. Mrvu sam zatekao kako bespomoćno gleda u pravcu odloma. Na snijegu je zamotan u nekakvu vreću ležao mrtvi Nejc. Samo su mu velike kožne gojzerice virile iz neurednog zamotuljka. 

Imao sam još toliko snage da zadovoljim trunku nade i nevjerice u Antin nestanak, pa sam nagovorio prijatelje neka još jednom pođu sa mnom do lavinskog konusa. Pogledao sam u međuvremenu kroz otvor šatora, prema ranjenom Srećku. Hvala bogu, on je on živ. Čuo sam da ga je od lavine spasilo kratko zastajanje radi skidanja dijela odjeće zbog znojenja. U pratnji Kale i Ede brzo sam dosegnuo mjesto gdje je lavina načinila strahovit kaos. Posvuda uokolo ležale su u neredu gromade leda na površini većoj od četvornog kilometra. Pogledao sam gotovo svaku pukotinu, ali ih je led skoro do jedne gotovo zatrpao. Nije bilo nade. Ostalo je samo da otpremimo Srećka helikopterom u Kathmandu, gdje će dobiti odgovarajuću medicinsku skrb. Kad je helikopter otišao, bilo je još tužnije. Sve manje nas je, činilo mi se. Valjalo je Nejčevo tijelo odnijeti do mjesta za pokop. Značilo je to dva dana ga nositi do pogodnijeg mjesta na rubu ledenjaka Thul Nagi, odakle puca pogled na zastrašujuću južnu stijenu Manaslua. Križ? Neki su upitali smije li se postaviti križ. Premda se sada, mnogo godina kasnije, pitanje čini čudnim, bilo je i takvih nedoumica kod nekih članova ekspedicije. - Križ - rekao sam, podržavajući Mrvu. Zar bi moglo biti podobnijeg obilježja za poginulog prijatelja? Križ je bio postavljen na Nejčevu grobu na okuci ledenjaka Thul Nagi, a zajednički križ sa spomen-pločom postavili smo do spomen-križa Poljaku Jaworskom, koji je također poginuo na Manasluu, godinu dana ranije. Kako sam se tada samo plašio i ujedno veselio povratku kući. Plašio, jer nisam imao hrabrosti za sučeljavanje sa žalošću koja me dočekivala. Kad bi mogao malo svoje hrabrosti iz planina izdvojiti za tako teške trenutke u dolini...


18.10.2016.

Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak (foto: Hina)

VLADA PLAĆA LEKTORA HRVATSKOG U ČILEU I ARGENTINI Osigurat će mu plaću i literaturu, a domaćini smještaj i prostor

18.01.2018.

‘To su jako dobri sporazumi za promociju hrvatskog jezika i književnosti’, rekao je premijer Andrej Plenković. Više>

Foto: Obitelj Kuljevan

JEDINSTVEN SUSRET Čak 272 člana hrvatske obitelji Kuljevan okupila se u glavnom gradu Perua, došli i iz Hrvatske

15.12.2017.

Prvi od članova koji je 1867. iselio iz Hrvatske i došao u Peru bio je Ivo Kuljevan Rombaldi. Više>

Foto: Mirko Luka Lissa Vodanović

(FOTOGALERIJA) NISU ZABORAVILI TKO SU Mnogo Hrvata u Peruu proslavilo 20 godina svoje župe

14.12.2017.

Kao što se može vidjeti iz fotografija, slavlje je bilo izvrsno posjećeno. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Kuća

FOTO: KUD Stuttgart na Sajmu turizma

FOTO: Lidija Jahr Weis izložba

FOTO: Nova godina

FOTO: Božić u iseljeništvu

FOTO: Božić u Zagrebu

FOTO: Božić u Zagrebu

FOTO: Božićna drvca

FOTO: KUD Krešimir u Mostaru

FOTO: Duhovna obnova Mittelbaden