NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

23.06.2017
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

ŽIVIO JE 12 GODINA NA NOVOM ZELANDU 'Nisam se uklapao i vratio sam se u Hrvatsku. Ali...'

Foto: privatni album

Priča Marka Fogla iz Koprivnice.

Br. pregleda: 9384

Foto: privatni album

Foto: privatni album

Foto: privatni album

Autor: Adela Zember/Glas Podravine

Članak je u cijelosti preuzet iz tiskanog izdanja Glasa Podravine.


Mladi Kopivničanac Marko Fogl tri godine nakon što je razočaran sustavom napustio Hrvatsku i vratio se na Novi Zeland. Nedavno je boravio u Koprivnici, ali ovoga puta ona mu je samo jedna od destinacija na njegovom putovanju. Tom prilikom porazgovarali smo o njegovim snovima, putovanju, životu na Novom Zelandu i surovoj hrvatskoj realnosti.

S roditeljima i bratom preselio je na Novi Zeland 1997. godine i idućih sedam godina nisu se vraćali u Koprivnicu. Od 2004. godine počeli su ljetovati u svom rodnom gradu što je na neki način bilo presudno za njegovu odluku da se nakon završenog fakulteta za stalno vrati u Koprivnicu. Ono što ga je pritom najviše privuklo su ljudi, odnosno njihova spontanost, temperament, otvorenost i druželjubivost.

- Nisam se uopće uspio uklopiti na Novom Zelandu. Uvijek sam osjećao da sam negdje između. Tamo su ljudi hladni. Žalosno je da godinama živiš kraj nekoga, a uopće ne znaš kako ti se susjed zove. Dogovor za kavu mora se unaprijed isplanirati pa dogovoriti prijevoz i odrediti vrijeme druženja. Nema spontanosti – kaže Marko.

Stoga je 2009. godine, kada je diplomirao, kupio kartu za Hrvatsku koja mu je vrijedila tri mjeseca.

- Nisam bio siguran hoću li ostati, ali nekako sam se potajno nadao. Krenuo sam na tečaj hrvatskog jezika kako bih ga usavršio, počeo sam slati životopise i zamolbe za posao i tjedan dana prije povratka na Novi Zeland dobio sam posao – prisjeća se i dodaje kako su njegovi roditelji bili protiv toga.


ŽELITE SVOJU ISELJENIČKU PRIČU PODIJELITI S NAMA?
Javite nam se na redaktion@croexpres.eu ili zoran.stupar@croexpress.eu



Zaposlio se u uglednoj stranoj revizorskoj firmi u Zagrebu i bio je izuzetno sretan jer je radio ono što je studirao, primao je pristojnu plaću i napredovao. Međutim, ubrzo nakon što je počeo dobivati platne liste shvatio je da sa sustavom nešto ne valja.

- Iz mjeseca u mjesec gledao sam kako mi država od moje plaće uzima 56 posto, dok porezna stopa na Novom Zelandu iznosi 30 posto. Ne bih imao ništa protiv ni da ona iznosi više, ali da imam nekakve koristi od svih tih davanja – kazao je Marko i istaknuo kako mu nikada nije bio jasan ni hrvatski mirovinski sustav koji u usporedbi s novozelandskim izgleda kao legalna krađa zaposlenika.

Objasnio je kako kod njih poslodavac prilikom zapošljavanja pita radnika koliko želi mjesečno odvajati za svoju mirovinu pri čemu mu država isplati točno onoliko koliko je uplatio kada ode u mirovinu. Ukoliko zaposlenik ne želi izdvajati za svoju mirovinu, poslodavac mu isplaćuje puni iznos plaće, bez nametnutog obaveznog izdvajanja za mirovinu. Razočaran sustavom odlučio je vratiti se na Novi Zeland.

- Iako nije ispalo onako kako sam očekivao, povratak u Hrvatsku bila mi je jedna od najboljih odluka jer bih se zasigurno do kraja života pitao što bi bilo. Usto, rad u Hrvatskoj otvorio mi je oči i iz prve ruke sam iskusio hrvatsku surovu realnost koju na Novom Zelandu nisam mogao ni zamisliti – rekao je.

Ovaj mladi ekonomist i međunarodno ovlašteni revizor na zaposlenje je čekao svega dva tjedna.

- Novi Zeland nudi ogromne mogućnosti. Tamo nije važno koga poznaješ već želiš li raditi. Ono što je zanimljivo je da ljudi tamo mijenjaju posao dosta često i stalno napreduju i u potrazi su za nečim boljim. Nitko ne ostaje na jednom mjestu sve do mirovine - objasnio je Marko.

Međutim, dodao je kako ipak tamo ne žive svi bajku jer na Novi Zeland, ali i općenito u inozemstvo, ljudi idu s velikim očekivanjima.

- Moj tata na Novi Zeland otišao je s direktorske pozicije, a prvih nekoliko mjeseci raznosio je poštu i radio noćne smjene u pekari. Malo po malo je napredovao, mijenjao poslove i tvrtke. Važno je samo da si marljiv radnik i zasigurno ćeš uspjeti jer je država uređena – ispričao je Marko koji je i sam još kao dječak raznosio novine kako bi zaradio džeparac. U samo četiri godine, prisjeća se, uštedio je džeparac kojim je kupio auto.

Zemlja, kaže Marko, pruža velike mogućnosti jer posla ima i uvijek se može napredovati ukoliko se radnik dokazuje i radi. Tako je bilo i s njim. Od 2013. godine do lipnja ove godine radio je u maloj novozelandskoj tvrtki, a tada se odlučio na još jednu veliku prekretnicu u svome životu.

- Dao sam otkaz jer sam zapao u rutinu. Počeo sam razmišljati o tome da moram otići i da imam još puno toga za vidjeti i upoznati. Postavio sam si pitanje hoću li to učiniti sada i ostatak života uživati u svojim uspomenama ili ću potratiti život na posao i s 50 godina otići na putovanje – naglasio je Marko.

Prodao je sve što je imao, isplanirao putovanje Nikaragvom, Kostarikom i Kubom, rezervirao sobe u privatnom smještaju i hostelima, spakirao ruksak i krenuo na svoje životno putovanje na kojem je doživio neugodne, ali i prekrasne trenutke. Opljačkali su ga taksisti, prevarili trgovci, ali iskustvo upoznavanja lokalnog stanovništva je neprocjenjivo, a najviše ga se dojmila Kuba i tamošnji život.

- Ovo putovanje omogućilo mi je da izađem iz svoje sigurne i komforne zone, da doživim nezaboravna iskustva i snalazim se u situacijama u kojima nikada nisam bio. Prekrasno je upoznavati druge narode i kulture – zaključio je Marko i istaknuo kako namjerno nije želio ići s nekom turističkom grupom već sam s ruksakom na leđima.

Njegova pustolovina tu ne završava. Zadnjim radnim mjestom osigurao si je financijska sredstva za idućih šest mjeseci do godine dana, a ako nešto krene po zlu, uvijek se može vratiti na Novi Zeland jer je prije odlaska obavio razgovore s nekoliko agenata i zahvaljujući svojim referencama zna koliko vrijedi na tržištu rada. Srpanj će tako posvetiti svojoj strasti prema plesu u brojnim kampovima diljem Europe, a kolovoz je rezerviran za putovanje na Kaspijsko jezero, u Rusiju, Finsku, baltičke zemlje pa sve do Berlina. Nakon toga, sve mogućnosti su otvorene.



Spuštao se padinama vulkana, bježao iz taksija...

Na svom putovanju koje je trajalo pet tjedana Marko Fogl doživio je nezaboravne trenutke poput spuštanja padinama vulkana, boravak na plantaži duhana, razgovor s lokalnim ljudima, ali usto, bilo je i nekih neugodnih trenutaka. 

Loše iskustvo s taksistom dogodilo mu se kada je iz Manague, glavnog grada Nikaragve, trebao krenuti prema Leonu. Prilikom odjave iz hostela recepcionar ga je upozorio da mu nije baš pametno s torbom hodati do autobusne stanice koja je, kaže Marko, udaljena svega 300-tinjak metara.

- Nisam mogao vjerovati jer je bilo rano ujutro i praktički vidiš stanicu iz hostela, ali sam ga ipak poslušao – prisjeća se Marko.

Iako je na internetu čitao da nije pametno stavljati torbu u prtljažnik, nakon neumornog nagovaranja taksista ipak ga je poslušao. Zapamtio je put do stanice jer tamo nema interneta i ne može u bilo kojem trenutku putem GPS-a pratiti gdje je. 

Međutim, taksist je prošao stanicu i produžio u suprotnom smjeru.

- Pitao sam ga što radi, a on mi je nalošem engleskom objasnio kako je nedjelja, busevi ne voze i on će me odvesti. Rekao sam mu da ne dolazi u obzir, ali uopće me nije slušao. Nekoliko minuta me vozio u suprotnom smjeru. Bio sam izvan sebe jer sam čitao da je najčešći oblik pljačke upravo taj da taksist pokupi svoju ekipu i pod prijetnjom ti na bankomatu isprazne račun – kazao je Marko.

Dodao je kako su upali u gužvu, on je izvadio najveću njihovu novčanicu koju je imao kod sebe, bacio je taksistu, iskočio iz auta, zgrabio torbu iz prtljažnika i pobjegao. 

24.09.2016.

Foto: Hina/CroExpress

SLOVENIJA TRAŽI SAVEZNIKE Bavarski premijer u Ljubljani, bivši ministar bi poslao ratne brodove na hrvatsku granicu

23.06.2017.

Bavarska je pokrajina u koju Slovenija izvozi robe i usluga više nego Rusiju, Kinu i SAD zajedno. Više>

Foto: Hina/Mladen Volarić

KOMEMORACIJA KOD JAZOVKE Izaslanik predsjednice: 'Sljednici ubojica vode Hrvatsku da bi prikrili zločine'

23.06.2017.

Ustvrdio je kako je Josip Broz Tito jedan od deset najvećih zločinaca na svijetu. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Tijelovo u Korntalu

FOTO: Sv. Ante u HKM Stuttgart

FOTO: Hamburg za Vukovar

FOTO: Proslava naslova u Bietigheimu

FOTO: Hodočašće Hrvata u Lourdes

FOTO: Croatia Bietigheim osvojila prvenstvo

FOTO: Dan oružanih snaga

FOTO: Komemoracija na Bleiburgu

FOTO: Sinjska alka u Vukovaru

FOTO: Kotorvaroška večer u Stuttgart-Degerloch 2017.