NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

24.04.2017
tekst
tekst

Hrvati iz Europe

ZAVIDNA KOLIČINA FRUSTRACIJA Na godišnjem u Hrvatskoj liječnik me oblatio jer živim u iseljeništvu

Foto: Brankica Stanić

Neugodna iskustva.

Br. pregleda: 11697

Foto: Brankica Stanić

Autor: Brankica Stanić

Članak je u cijelosti preuzet sa stranice autorice brankicastanic.com.


Spadam u onu skupinu ljudi kojima je sasvim svejedno gdje tko živi, kako, što radi, s kim je u krevetu i kojem se Bogu moli dok god je čovjek. Između ostalog ne diraju me ni ljudi koji su iz bilo kojeg razloga napustili Hrvatsku kao ni oni koji su ostali.

Vodim se onom svatko ima pravo na svoju osobnu sreću i svatko je ima pravo tražiti gdje god poželi i moje ili bilo čije tuđe mišljenje o izboru tih ljudi nije i ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti nimalo važno, dokle god ti isti ljudi svojim izborom ne nanose nikome štetu.

Zvuči prilično jednostavno i većina vas će se vjerujem složiti sa mnom. Pa ipak, ne mogu se prestati čuditi pojedincima koje toliko boli duša kad netko napusti Lijepu Našu da se nisu u stanju iskontrolirati pa često na vrlo nepristojan način iznose zlobne komentare, kritiziraju i nepozvani iznose svoja mišljenja koja uglavnom ne služe ničemu drugome osim da pokažu zavidnu količinu frustracije koja im leži na srcu.

Nedavno sam bila na godišnjem u Hrvatskoj. I bilo mi je super, provela sam se lijepo, uživala, opustila, vidjela se s obitelji i prijateljima, čak i upoznala nekoliko novih dragih ljudi. No, doživjela sam i par neugodnih situacija i to ni manje ni više već zbog činjenice da živim u Irskoj.

Da se razumijemo, postoje ljudi koji su otišli iz Hrvatske i koji koriste svaki trenutak da gunđaju i blate Hrvatsku i nabijaju svima na nos koliko je njima vani super. Osobno, ne podnosim takve i jednostavno ih zaobiđem jer nisu vrijedni mog vremena. Prvenstveno jer smatram da je glupo pljuvati po nečemu što ti je do jučer bila stvarnost koju si živio. To je isto kao da sam sebi pljuneš u lice.

No, isto tako mi ne smeta kad netko ode i kaže da je sretan i zadovoljan. Realno tko god je i otišao, otišao je iz tog razloga, ako je uspio, pa bravo svaka čast! Međutim, potvrdila se još jednom ona dobra stara ljudi će ti oprostiti sve osim uspjeha. Ili u ovom slučaju; netko je napustio Hrvatsku i dobro mu je? Ajmo mu odmah j…. mater izdajničku.

Evo nekih primjera:

Na nesreću jedan dan mog godišnjeg završila sam na hitnoj. Doktor me uredno primio i sve je bilo ok dok nije čuo da živim u Irskoj. Detalj koji je mogao ostati tajan da prethodnu terapiju nije izdao irski doktor, no budući da je, ta se tema nije baš mogla zaobići. Od tog je trenutka sve što sam od tog učenog, uglednog, pametnog, fakultetski obrazovanog čovjeka čula je blaćenje moje odluke da živim gore i povrh svega blaćenje svojih kolega doktora u Irskoj. Ukratko, svi su glupi, on je pametan. Na kraju mi je propisao arsenal bespotrebnih lijekova koji koštaju gotovo 1000 kn, čisto onako u stilu; iz dijaspore si možeš ti to sebi priuštiti.

Trebam li napomenuti da takvo nešto nisam nikad doživjela u Irskoj gdje sam stranac, Balkanac, osoba žnj iz neke tamo zemlje iz istočne Europe, gdje nekako očekuješ da bi netko mogao imati kakvu zamjerku?

Realno, naravno da možeš tako misliti, imaš na to potpuno pravo, ali mi u svojstvu službene osobe kojoj sam došla na pregled, savjet ili nešto treće nemaš pravo takve stvari govoriti. Koliko su mene u mojoj srednjoškolskoj naobrazbi učili, to se zove neprofesionalizam odnosno neimanje prijeko potrebnih manira.

Druga manje neugodna, ali ipak naporna situacija, dogodila se kod tete kozmetičarke. Tog sparnog ljetnog poslijepodneva dočekala me simpatična starija gospođa, posjela na stolicu u ugodnoj klimatiziranoj prostoriji i počela po dobrom starom običaju neobvezno čavrljati. Onaj tren kad sam rekla da živim u Irskoj i da sam tu trenutno na odmoru nastao je muk. Pokušala je jednom, na indirektan način, reći da njoj nije privlačna ideja iseljavanja iz Hrvatske. Rekla sam ok, razumijem vas, nismo svi isti, ajmo dalje, pronađimo neku temu koja nam više odgovara. Ali ne.

Vrag joj nije dao mira, onih sat vremena koliko sam sjedila na onoj stolici nije me prestala uvjeravati i davati mi primjere koji upućuju na to koliko je besmisleno pored Lijepe Naše ići živjeti vani.
A što vaši kažu na to?
Kako su to prihvatili?
Zar im ne fali unuk, ja svoje da tjedan dana ne vidim umrla bih!
Tako su otišli ovi jedni od moje poznanice, i znate šta, ona im šalje pare da prežive, eto koliko im je dobro gore!
Ja ne vjerujem da je bilo gdje vani bollje nego ovdje…Bla, bla, bla, bla….

Ja ne vjerujem, ja ne mogu, ja ne razumijem, ja ne znam kako – sve odreda njena osobna ograničenja, nikakav konstruktivan komentar.

Probala sam joj objasniti da je razumijem i da priča ima svakakvih jer nismo svi isti i nemamo iste želje i očekivanja. No nije se ta dala smesti, na kraju sam je pustila da priča, možda je ženi samo trebao netko da je sasluša, tko zna.

Pored ovakvih doticaja sa negativnim ljudima, postoje naravno i oni virtualni. Ti su tek nešto, ponukani činjenicom da ispred sebe imaju ekran, a ne osobu od krvi i mesa, takvi pojedinci su poprilično kreativni u iznošenju svojeg jala.

Naletjela sam na netu na jedan tekst koji bi rado zalijepila svima na njihove radne stolove, desktope kompjutera, tuševe ili aparate za kavu, ovisno o tome što je prvo s čim se ujutro kad ustanu susretnu:

'Dobre manire su skupina dobrog ponašanja koji osobu čine civiliziranim i kulturnim članom određenog društva.
Dobre manire su za zrele ljude normalna pojava, ali postoje i zreli ljudi koji se ne znaju na pravilan način u društvu ponašati.
Iz tog razloga, djecu se već od mladosti mora učiti dobrim manirima.
Dobre manire uključuju pristojno ponašanje, poštovanje prema drugima i brigu o drugim osobama.
Sa dobrim manirima lakše ćete biti prihvaćeni u društvu, lakše ćete upoznavati nove ljude i stvarati nova prijateljstva.
Dobre manire su jako bitne u životu jer veći dio života provedemo komunicirajući s drugim ljudima.'


Poanta je da danas svatko ima mišljenje o svemu, i danas će svatko iznijeti svoje mišljenje braneći se slobodom govora i demokracijom. I to je ok, dokle god tim iznošenjem svog mišljenja nikoga ne vrijeđamo, ne stavljamo u neugodan položaj i tjeramo da se na bilo koji način osjeća loše.

Velika je razlika između iznošenja svog mišljenja i vrijeđanja pojedinca i njegovog izbora. No, mnogi danas tu razliku uopće ne primjećuju. Ili još gore, primjećuju ali se vode onom; baš me briga mogu što hoću. I možeš. Ali neke nijanse određuju jesi li govno ili čovjek.

Pa ako se tebi smrdi, samo izvoli, ali ne očekuj ljubav zauzvrat i ne žali se kad ti se uzvrati istom mjerom.

Budi ljubazan, svijetom vlada zakon privlačenja.

Opusti se, pa nije baš da ti ijedan Hrvat u Irskoj kroji sudbinu, to je ipak nešto za što smo zaslužni isključivo i jedino mi sami.

19.09.2016.

Foto: SDUHIRH

HRVATI U SRBIJI ŽELE OBNOVITI RODNU KUĆU BANA JELAČIĆA Milasu predali projektnu dokumentaciju

21.04.2017.

Bačić i Žigmanov su informirali Milasa o najvažnijim aktualnim problemima i izazovima. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Croatia Bietigheim - SV Riet

FOTO: Križni put

FOTO: Pisanice od srca

FOTO: Pisanica u Beču

FOTO: 25 godina Adrije Ditzingen

FOTO: Duhovna obnova za mlade u Stuttgartu

FOTO: Putujuća scena u Hercegovcu

FOTO: Šokačko sijelo - KUD Tomislav

FOTO: Šokačko sijelo

FOTO: Predivna Hrvatska