NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

27.03.2017
tekst
tekst

Kolumne

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Da je Hrvatska zrela demokracija HDZ i SDP bi koalirali, a Milanović napustio politiku

Foto: Hina

Kolumna Gojka Borića.

Br. pregleda: 2495

Foto: Hina

OVDJE pročitajte 1. dio kolumne. 

2. dio - sadašnja situacija

Nakon Tuđmanove smrti hrvatski se politički krajolik počeo mrviti. Nastale su nove stranke i strančice koje bismo mogli nazvati ‘otpadničkima’ (stvorili su ih odbačeni pripadnici bivših većih stranaka), ‘strankama jedne ideje’ (ekološke i antikapitalističke), jednoga ‘velikoga vođe’ (razni gradonačelnici i njihovi prirepci), stranke koja nije stranka (Most), ‘separatističke’ stranke u Istri i Slavoniji, stranke koje drugima ‘sole pamet’ (njih na pretek) itd. Prošli izbori su pokazali da je ideja o ‘stručnom’ premijeru bila promašena i da Most ne zna što želi, odnosno ono što želi spada u znanstvenu fantastiku.

Da je Most veliki pučki politički pokret, kao što su bili degolovci u Francuskoj za vrijeme krize Treće republike ili pripadnici poljske Solidarnostii pred sumrak komunizma, onda bi mogli diktirati svoje ideje i prijedloge ostalim strankama, ali tome nije tako. Mostovci su ‘rogovi u vreći’ sa silnim potencijalom ucjenjivanja i zbrkanim prijedlozima o reformama koje nisu previše originalne.

Da se sjetio predložiti promjenu Izbornog zakona i nekih Ustavnih odredbi, to će reći iznuditi promjenu temelja naše parlamentarne demokracije, onda bi se moglo govoriti da ozbiljno misli, no to nije učinio. Ako nas sve ne vara, Most će na idućim izborima postignuti sličan uspjeh kao na prošlim pa će opet ‘Jovo nanovo’ postavljati drugim strankama nemoguće uvjete kao što je već učinio prije izbora prijetnjom da Plenkovića (HDZ) ne žele za predsjednika vlade. Nezamislivo u bilo kojoj ozbiljnoj demokratskoj zemlji.

Prognoze rezultata saborskih izbora 11. rujna su nezahvalne

S jedne strane lake, naime mogla bi biti nešto promijenjena repriza prethodnih izbora, s druge strane teške jer nitko ne zna kako će reagirati biračko tijelo zasićeno svađama i olakim obećanjima političkih stranaka. One su zapravo najveći problem hrvatske demokracije jer su ponijele najveću popudbinu iz komunističkoga sustava. Djeluju po načelu da ‘veliki vođa’ gotovo sve određuje, da onaj koji nešto drukčije misli i to otvoreno kaže dobije ekspresni ‘pakrački dekret’ ili popularnije rečeno vritnjak.

Dok se broj stranaka u ostalim tranzicijskim zemljama naglo smanjivao najkasnije poslije drugih ili trećih slobodnih izbora, u Hrvatskoj raste broj stranaka i strančica neviđenom brzinom. Mnogi hrvatski nazovi političari kao da gaje mesijanske ambicije kako samo oni mogu ‘spasiti’ hrvatski narod. A Hrvatima bi trebalo biti do grla raznih poglavnika i doživotnih predsjednika. Hrvatsku nije moguće ‘spasiti’ ako se na izborima dogodi ono što se već dogodilo, a nešto posve nova zasada izgleda da nije moguće. Ipak treba misliti optimistički jer bez toga politički život nije vrijedan življenja.

Da je Hrvatska zrelija demokracija dvije najveće stranke, HDZ i SDP, dogovorile bi se o sklapanju velike koalicije, pri čemu bi socijaldemokratski Zoran Milanović prethodno trebao učiniti ono što je učinio HDZ-ov Tomislav Karamarko, napustiti politički život, a na njegovo mjesto morao bi doći neki umjereniji političar koji bi s Andrejom Plenkovićem sklopio ‘Pakt o iskrenoj suradnji’ s elementima predizbornih obećanja dviju stranaka, ali pri tome bi ‘crni’ i ‘crveni’ morali pokazati najveću fleksibilnost i spremnost na kompromise. Prednost velike koalicije je u tome da može donositi i nepopularne zakone koji zahtijevaju žrtve od sviju pojednako.

Osim toga one bi mogle promijeniti Izborni zakon i donijeti novu Preambulu Ustava onako kako predlažemo već godinama, izbaciti riječi Zavnoh i NDH, koja nas već desetljećima vuku u rovovske borbe izgubljenih bitaka iz prošlosti. Jednostavno rečeno, HDZ i SDP mogli bi mijenjajući državu i društvo postepeno mijenjati i sebe, to jest pretvoriti se u dvije moderne europske stranke, primjerice dopuštanjem stvaranja unutarstranačkih frakcija i djelovanja istaknutih pojedinaca ponekad i izvan ‘generalne linije’ stranke. A njihova nadmoć u parlamentu možda bi prisilila manje stranke i strančice na ujedinjavanje, jer Hrvatskoj nije potrebno više od pet do šest parlamentarnih stranaka.

No ovo što predlažemo vrlo vjerojatno se ne će ostvariti, ovoga puta nažalost ne, možda u ne baš dalekoj budućnosti ako rezultati novih izbora budu sličnim onima iz prethodnih, pa Hrvatska bude prisiljena da za nekoliko mjeseci ponovno pozove svoje građane na izbore, po treći puta onako kako to prijeti mnogo razvijenijoj Španjolskoj, ali mi smo mala i siromašna zemlja i ne možemo si dopustiti nove troškove i novo izazivanje biračkoga tijela kao jedinoga suverena. A naša preporuka kome dati glas na izborima ostat će neizrečena jer to novinari ne bi trebali učiniti, oni moraju biti skeptični prema svim političarima, premda među potonjima ima i časnih ljudi, ali naš politički sustav nije dovoljno izgrađen pa ga već više od dvadeset godina guši partitotokracija, prevelika vlast političkih stranaka, koju bi trebalo ograničiti pametnijim Zakonom o strankama, no to je druga tema.

U svakom slučaju pozivamo sve građane da u što većem broju izađu na izbore što je jedini način da moćnicima kažemo što mislimo o njima.




19.08.2016.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: 25 godina Adrije Ditzingen

FOTO: Duhovna obnova za mlade u Stuttgartu

FOTO: Putujuća scena u Hercegovcu

FOTO: Šokačko sijelo - KUD Tomislav

FOTO: Šokačko sijelo

FOTO: Predivna Hrvatska

FOTO: Samoborski fašnik

FOTO: Duhovna obnova u Stuttgartu

FOTO: Prstendžije u Ulmu

FOTO: 25. obljetnica međunarodnog priznanja