NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

17.12.2017
tekst
tekst

Kolumne

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Mogu li izbori za Hrvatski sabor 'spasiti' Hrvatsku?

Foto: CroExpress

Kolumna Gojka Borića.

Br. pregleda: 2087

Foto: CroExpress

Autor: Gojko Borić

Povijest

Parlamentarni izbori i/ili referendumi trebali bi biti blagdani svake demokratske države, nešto što bismo u civilnom životu mogli nazvati ženidbom ili udajom, ali u demokracijama na određeni rok jer politika je pokvarljiva roba i nerijetko je treba mijenjati. Većina demokratskih društava prihvatila je predstavničku demokraciju, to jest biranje narodnih zastupnika koji u određenom legislativnom razdoblju samostalno i bez pritisaka u parlamentu donose zakone i preko vlade ostvaruju njihovo izvršavanje. Po potrebi raspisuju se i referendumi, no oni su sve rjeđi, osim u Švicarskoj koja je time preuzela tradiciju stare Grčke.

Parlamentarni izbori toliko su atraktivni da ih organiziraju i diktature, no to su, kako kažu Englezi, utrke jednoga konja, dakle nevažeći. U trodiobi vlasti postoji i neovisna sudska vlast koja ne zavisi od zakonodavne i izvršne vlasti premda suce često biraju parlamenti i/ili vlade. Ponekad vlast preuzimaju stručnjaci, ali uz odobrenje parlamenta i na određeni rok, da bi je poslije izvršenih, često neugodnih zadataka, vlast ponovno vratili u ruke izabranih predstavnika naroda. Možda neki zasićeni i razočarani nedostatcima parlamentarne demokracije sazivaju diktature jer one, navodno, najučinkovitije funkcioniraju. Ali u tome se varaju, jer kako je rekao Starčević, autokracije nije moguće poboljšati, njih se mora oboriti. Primjera za to ima dovoljno.

Stručna vrijednost svakog parlamenta zavisi od pravednosti Izbornog zakona i moralne i političke kakvoće izabranih narodnih zastupnika. Stoga je Izborni zakon gotovo alfa i omega parlamentarne demokracije. Jednostavno rečeno, iza svakog narodnog zastupnika treba biti po prilici podjednak broj glasača koji su ga izabrali. Veliki broj političkih stranaka koje se natječu za ulazak u parlament više je znak nezrelosti nego zrelosti nekoga društva.

Stranke niču kao gljive poslije kiše obično nakon mirnog ili nasilnog uklanjanja neke diktature, što je i razumljivo jer mnogi misle da su bogomdani vođe koji mogu usrećiti svoj narod. Tijekom vremena, obično nakon prvih ili drugih izbora, naglo se smanjuje broj stranaka. Neke nestaju jer su svjesne svoje nevažnosti, druge se ujedinjuju u veće stranke ili pokrete. U zrelijim i dugovječnim demokracija broj parlamentarnih stranaka obično iznosi dvije, tri, četiri ili pet, i to je to. Posve je shvatljivo zašto je tako. Stranke ne niču samovoljnom pojedinaca ili skupinica nego iz potrebe društva da ideje pretvori u konkretnu politiku.

Poslije Drugog svjetskoga rata u slobodnoj Europi bile su prevladavajuće tri glavne političke ideje, konzervativna, socijaldemokratska i liberalna, kao i nekoliko desnih i lijevih ekstremnih idejica. Temeljem tih ideja bile su organizirane političke stranke, odnosno pokreti. Kasnije su im se pridružile ekološke strake. Globalizacija je u nekoliko posljednjih desetljeća iznjedrila ekstremno lijeve ili desne stranke. No sve u svemu može se zaključiti da neko društvo bolje funkcionira što ima manje političkih stranaka i to obično onih koje nazivamo pučkim strankama, ali one su uspješne samo ako imaju frakcije i ako izrazitim osobnostima dopuštaju i političko kretanje ponešto izvan tzv. generalne linije stranke. Primjeri za to su Sjedinjene Američke Države, Japan, Velika Britanija, Švedska i Savezna Republika Njemačka, koje kao društva svakako imaju svoje mane, ali u usporedbi s drugima u njima se može ne samo materijalno nego i politički ugodnije i sigurnije živjeti.

Iz navedenoga nije teško zaključiti da Hrvatsku nije moguće uklopiti ni u jedan jedini zaključak ovoga štiva, za što postoje stanovita opravdanja, ali sve ipak nije moguće ‘oprostiti’ kako našim političarima tako i onima koji su ih birali. Ponajprije valja ustvrditi, što se mnoge začuditi, da u hrvatskim zemljama praktično nije postojalo istinsko višestranačje od propasti Austro-Ugarske godine 1918. do prvih zaista slobodnih izbora za Hrvatski Sabor još za vrijeme komunističke Jugoslavije 1990.

Odmah nakon uspostavljanja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca hrvatsko je pitanje bilo tako teško i žurno da Hrvatima i kasnije nekim prečanskim Srbima, nije preostalo ništa drugo nego uključiti se u Hrvatsku (pučku, republikansku) Seljačku Stranku, jer sve druge nisu imale dovoljno snage i popularnosti u narodu da se suprotstave srbijanskoj hegemoniji. Komunisti su nakon Obznane 1920. bili stjerani u ilegalu i međusobno posvađani, među ostalim, radi nacionalnoga pitanja.

Godine 1921. donijet je ‘Zakon o zaštiti države’ kojim je uvedena osobna diktatura kralja Aleksandra Karađorđevića. Pavelićev Ustaški pokret, nastao kao reagiranje na ubojstvo hrvatskih narodnih zastupnika u beogradskoj Narodnoj skupštini, bio je osnovan u inozemstvu i nije mogao slobodno djelovati u domovini. Nitko nije mogao točno ocijeniti tadašnji politički utjecaj komunista i ustaša.

Osim toga na izborima u Kraljevini Jugoslaviji nisu smjele sudjelovati žene, to znači gotovo više od polovine pučanstva. Izbori su bili javni, dakle podvrgnuti utjecaju trenutne vlasti. Za vrijeme NDH izbora nije moglo biti, tijekom komunističke Jugoslavije ‘izbori’ su bili, kako smo prije rekli, utrka jednoga konja, vladala je isključivo jedna stranka, Komunistička partija Jugoslavije, odnosno njezina filijala Komunistička partija Hrvatske koja se otrgnula utjecaju beogradske centrale samo nepune dvije godine za vrijeme Hrvatskoga proljeća 1970.-71. da bi nakon toga Hrvati upali u svoju tragičnu ‘šutnju’ gotovo dva desetljeća. U brojkama rečeno, Hrvati nisu mogli sudjelovati u biranju svojih narodnih zastupnika prema pravilima istinske demokracije čitav jedan prosječan ljudski vijek oko sedamdeset godina.

I onda se počeo raspadati SFRJ, odnosno počela je srpska pobuna u Hrvatskoj i agresivni napadi posrbljene ‘JNA’ na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Shvatljivo je da u uvjetima rata i samoobrambene borbe za goli opstanak u Hrvatskoj nisu postojali uvjeti za stvaranje pravih političkih stranka, to više što neke od njih nisu imali tradiciju, a još manje ‘školovan’ personal (kadar) da bi mogle uredno funkcionirati.

Bilo je za očekivati da će pred raspisivanje prvih zaista slobodnih izbora u Hrvatskoj negdašnja najmoćnija politička obitelj, Hrvatska Seljačka Stranka, ponovno izbiti na pročelje obnovljenih i novih stranaka, ali to se nije dogodilo. Očito je njezin raspad u travnju 1941. bio tako temeljit da ju je malo tko shvaćao kao najjaču političku snagu u zemlji, a i njezin novi vodeći kadar iz dijaspore i domovine nije bio baš ugledan. Neki su se nadali da će Hrvatska Narodna Stranka kao sljedica SKH iz vremena Hrvatskoga proljeća pobrati najviše glasova na izborima, ali i to se nije dogodilo jer su jebirači očito shvatili kao ‘umjereno jugoslavensku’ i programski neuvjerljivom.

I Hrvatska socijalno-liberalna stranka Gotovca i Budiše nije postigla željeni uspjeh, jer liberalna ideja u Hrvatskoj nije postojala, a osim toga dvojica egomanskih vođa nisu se nikako slagali. Slabo su prošle i razne pravaške stranke koje su politički ‘mirisale na naftalin’ iz 19. stoljeća i osim toga bile duboko razjedinjene. Sjednica SKH, Socijaldemokratska partija, postigla je ne baš vrijedan rezultat i to zahvaljujući svojim članskim i materijalnim resursima, ali ni izdaleka nije ostvarila ono što je priželjkivalo njezino vodstvo.

Na veliko iznenađenje mnogih na prvim slobodnim izborima trijumfirala je Hrvatska Demokratska Zajednica pod vodstvom bivšeg generala i povjesničara Franje Tuđmana, što se moglo tumačiti time što su je veliki dijelovi izbornog tijela uočili kao najjaču branu pred nadiranjem velikosrpskoga imperijalizma, ali i kao utočište bivših komunističkih i demokratskih emigrantskih snaga. Apsolutna je glupost da je UDB-a stvorila HDZ i preko njega uspostavila hrvatsku državu...

Drugi dio pročitajte u petak, 19. kolovoza.

18.08.2016.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Duhovna obnova Mittelbaden

FOTO: Hrvati u Peruu

FOTO: Charles Billich

FOTO: Kao nekad pred Božić 2017

FOTO: Croatia B - Riexingen

FOTO: Nikolinje Stuttgart

FOTO: Croatia Bietigheim - TSV Grühnbül

FOTO: Sveta misa Buenos Aires

FOTO: Croatia B - Schwieberdingen

FOTO: Vukovar u Münchenu