NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

21.11.2017
tekst
tekst

Istinite priče

Priča o jednom gradu ili zašto ljubav mijenja sve

Foto: Pixabay.com

Sjedili smo na jednom kamenu i šutjeli – skupa.

Br. pregleda: 2831

Foto: Pixabay.com

Autor: Mario Trifunović

Tamo negdje ispod starog mosta kraj Neretve, skupa smo sjedili na kamenu s pogledom na famozni most uz svježi povjetarac te famozne subotne večeri. Ljudi su prolazili kroz stari grad, kupovali suvenire, večerali, pili, pričali, dok bi ostali krenuli prema Neretvi, slikati i zabilježiti taj izvanredni i nezaboravni pogled. Drugi bi pak sjeli na kamenje, grlili se, ljubili, pričali ili naprosto činili ono što se na veliko danas zaboravilo: šutjeti… pa čak i zajedno, jer ljubav je kadra progovoriti najviše onda kada ne koristi nikakve riječi.

Sjedili smo na jednom kamenu i šutjeli – skupa. Ljubav je progovorila kroz blage dodire naših ruku, dok bi moj pogled bio usmjeren na ljude koji su silazili iz grada i probali uhvatiti ove trenutke s fotićem. Razumijem ih, jer sam i sam slikao sve moguće prizore, od džamije i crkve sve do Španjolskog trga i na kraju Starog mosta, ali je nemoguće ove trenutke pošteno zabilježiti slikama ili bilo kojim riječima. Neke se stvari jednostavno urežu u sjećanje odnosno u pamćenje, u srce i dušu, pogotovo onda kada ljubav zaživi. Ovakva mjesta dobivaju najveći značaj u prisustvu nama drage osobe, kao što je meni Mostar dobio ogromni značaj u pratnji one koja živi i diše u mome srcu.

Priznajem da nisam očekivao baš nešto previše od Mostara, ali boravak u njemu uz nju je dao posve drugi pogled na grad i na život, možda upravo zbog ovakvih trenutaka tišine i šutnje. Iz te tišine krenula je famozna ideja urezati naša imena u kamen, ne kao djetinjasti čin dvoje mladih ljudi koji u svojoj naivnosti i zaljubljenosti drugima žele pokazati kako su kul, već zbog jednog drugog razloga: Njezino ime vrijedi biti urezano, ne u pijesku da ga vjetar može odnijeti, nego upravo na kamenu, gdje nitko i ništa ne može odnijeti ono što je srcem zapisano. Možda jednoga dana, kada se budemo zajedno vratili na to mjesto, natpisa više neće biti, ali će on ostati ponajviše u srcu. Takvi su natpisi neizbrisivi, oni žive vječno i onda kada kamen nestane ili kada kiša izbriše ostavljene tragove. Ovaj grad neće više ostati isti, jer ljubav mijenja sve.

Ne dozvoli da umireš živ, bez snova, da živiš nesretno u sigurnosti, dok bi mogao živjeti sretno u nesigurnosti. Pobjegni od smislenih savjeta, dopusti snovima da žive, ostvari ih, riskiraj, voli, ljubi, jer ljubav mijenja sve.

‘Lagano umire onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima”, pisao je legendarni pjesnik i dobitnik nobelove nagrade, Pablo Neruda. ‘Lagano umire onaj koji si neće dozvoliti niti jednom u svojem životu pobjeći od smislenih savjeta.” Možda bi savjeti bili: ‘ostavi se takvih priča i nastavi svojim putem, završi taj faks pa se onda zaljubi”, ili: ‘Šta će ti snovi, od njih se ne živi. Gledaj realno na stvarnost, a okani se snova!” Moj savjet takvima bi bio upravo onaj zaključak u pjesmi Nerude: ‘Živi danas, učini danas, riskiraj danas! Ne dozvoli lagano umiranje! Ne zaboravi biti sretan!”

Ne zaboravi biti sretan, jer sretan je samo onaj koji danas živi, koji danas čini i koji će danas riskirati. Nitko tko umire u svojoj sigurnosti ne može biti sretan, jer što je to danas već toliko sigurno u ovom nesigurnom svijetu i životu? Ne dozvoli da umireš živ, bez snova, da živiš nesretno u sigurnosti, dok bi mogao živjeti sretno u nesigurnosti. Pobjegni od smislenih savjeta, dopusti snovima da žive, ostvari ih, riskiraj, voli, ljubi, jer ljubav mijenja sve.

Ima jedan zapis sa stećka iz 1258. Ovako on govori: Ja bjeh onaj tkoji cijel život na raskrsnicam stajah, razmišljah, oklijevah. Bjeh onaj tkoji se pitah kak to da nebo ne stari a iz njeg se stalno radžaju nova i nova godišnja doba. I u sobi gdje bjeh bješe prozor, a iza prozora beskraj. Al ja uporno gledah u pod.

16.08.2016.

Facebook: Kristina- Kiki Terihaj

ZAGOVOR SVECA IVANA PAVLA II. 'Tešku operaciju prošla sam bez ikakve boli'

14.11.2017.

Kristina iz Slavonskog Broda posvjedočila je kako joj je zagovor sveca pomogao pri teškoj operaciji. Više>

Foto: Nismo same

PLAKAO SAM KAO DIJETE Kad su mi rekli da Sandra neće dočekati jutro

09.11.2017.

Životna priča bračnog para Lončarić. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Sveta misa Buenos Aires

FOTO: Croatia B - Schwieberdingen

FOTO: Vukovar u Münchenu

FOTO: Vukovar

FOTO: Kupreška večer

FOTO: Croatia B. - Aldingen

FOTO: SV Perous - Croatia Bietigheim

FOTO: G2.3

FOTO: Susret hrvatskih studenata Njemačke

FOTO: Holywin u Stuttgartu