NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

27.03.2017
tekst
tekst

Kolumne

Klevetnici Hrvatske ne miruju

Foto: Connie Ma/Flickr.com

Nitko nas ne smije blatiti, ni bakljaši, a niti Arte.

Br. pregleda: 2070

Foto: Connie Ma/Flickr.com

Autor: Gojko Borić

Pobjedom nad Francuskom na europskom nogometnom prvenstvu s rezultatom 1:0 Portugalci su pokazali ne samo da su bolji loptaši nego i da su uspjeli pružiti svojoj naciji još jedan dokaz kako se borbom i upornošću mogu svladavati i najteži zadaci što je napaćenu naciju na rubu europskoga kontinenta moglo barem neko vrijeme utješiti.

Sličan uspjeh izborili su nogometni junaci iz Welsa i s Islanda. Za njih je to ne samo športska nego i vanjskopolitička afirmacija.

Mali narodi više cijene uspjehe u 'najsporednijoj važnoj stvari u svijetu', kako se naziva nogomet, nego velike nacije koje kao da su pretplaćene na to, ali hvala Bogu ne uvijek, što su nedavno doživjele Francuska i Njemačka.

No nakon povratka svoje pobjedničke vrste iz Francuske, Portugal se mora okrenuti rješavanju svojih krupnih ekonomskih problema, i to uglavnom s vlastitim snagama, dakako uz stanovitu pomoć europskih institucija, ali koje su nemilosrdne ako molitelji ne izvršavaju sve njihove zapovijedi. Vidjelo se to i na primjeru Grčke nakon što je tamošnja vlada raspisala referendum o neprihvaćanju europskih zahtjeva dobivši na to pristanak puka, da bi nakon toga pognula glavu pred diktatom 'institucija', Europske Unije, Europske banke i Međunarodnog monetarnoga fonda.

U Portugalu su na vlasti ljevičari, no i oni moraju slijediti grčki primjer ako ne žele strovaliti svoj narod u još veću bijedu. Nogomet je 'najvažnija sporedna stvar na svijetu', ali i moblizirajuća snaga, posebice za manje nacije, da pokažu svoju volju za isticanjem posebnosti u velikom svijetu u kojemu dominiraju brojčano veliki narodi.

Hrvatska je vrsta bila dobra, možda vrlo dobra, ali je poklekla u zadnji čas. Osim toga, naši su nas huligani osramotili bacanjem baklja na igralište, tako da su strani mediji više pisali o tome nego o vrsnosti naših nogometaša. Danas se možemo tješiti da su nas pobijedili prvaci Europe, ali ta bi utjeha trebala biti poticaj za bolje rezultate u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo. Europsko nogometno prvenstvo je prošlo, ali ostali su pred nama svi veliki problemi kontinenta i svijeta.

EU i naš kontinent žive u opasnom predvečerju mogućega rata

Neočekivani izlazak Velike Britanije iz Europske Unije događaj je od tako velike važnosti s nesagledivim posljedicama da toga još nismo potpuno svjesni. Jedan unutarstranački sukob u Konzervativnoj stranci pretvorio se u nacionalnu katastrofu čiji su se 'organizatori' povukli iz političke arena tako da danas nitko u Londonu, a još manje u Europskoj Uniji, ne zna kako će se prilike razvijati nakon oko dvije godine pregovaranja o Brexitu.

Britanski primjer mogao bi biti zarazan. Na pitanje odakle nezadovoljstvo s Bruxellesom autori tjednika 'Frankfurter Allgemeine Woche' odgovaraju: 'Uz odavno poznato gunđanje radi pomame za reguliranjem u režiji ohole administracije došle su druge egzistencijalne točke nezadovoljstva. Dvije velike krize pogodile su kontinent proteklih godina, najprije svjetska gospodarska kriza i onda izbjeglička kriza neviđenih dimenzija. U očima mnogih građana u oba slučaja EU nije djelovao tako da bi ojačao povjerenje u svoju sposobnost rješavanja problema.' (FAW, 1.lipnja).

Tjednik dalje navodi niz država u kojima bi mogle pobijediti snage slične onima koje su triumfirale u Velikoj Britaniji ; to bi mogla biti prije svega Francuska, a ako ona ode iz EU-a onda će se Unija raspasti, tvrde autori njemačkoga tjednika.

Njemačka kancelarica Angela Merkel popratila je Brexit svojom starom taktikom 'hlađenja toploga', naredivši 'razdoblje reflektiranja' o događaju koji je uzdrmao Uniju, pa će rezultate toga razmišljanja (ne)odgovorni političari EU-a vidjeti 'crno na bijelom' tek 25. ožujka 2017. godine u Rimu u povodu 60-te obljetnice Rimskih ugovora o stvaranju Europske gospodarske zajednice.

Nitko ne zna kako će se razvijati političke prilike u Uniji do tada, jer živimo u doba ubrzavanja događaja. Više je nego očito da mnoge države Europske Unije zahtijevaju redefiniranje tzv. Lisabonskoga ugovora, zbirke slabo razumljivih zakona u knjižurini od oko 470 stranica, na kojemu se zasniva Europska Unija. Neke nacionalne države traže da im se vrate dijelovi suvereniteta koje su one delegirale na Bruxelles i Strasbourg.

U posljednje vrijeme malo tko želi 'dublju Europu', nego naprotiv 'elastičniji EU' prema načelu supstidijarnosti, to jest da se problemi rješavaju u onim upravnim jedinicama u kojima je to najoptimalnije moguće. Javio se i prijedlog da se Europski parlament razdvoji na dva doma: 'Gornji dom' s podjednakim brojem delegata svih država članica, primjerice po 20, i 'Donji dom' s parlamentarcima izabranim u pojedinim državama Unije tako da iza svakoga bude oko jedan milijun stanovnika. To bi značilo da ako bi svaka država EU-a poslala u 'Gornji dom' 20 delegata, on bi brojio njih 560, dok bi 'Donji dom' imao oko 500 zastupnika. Dakle, bila bi to kombinacija delegatskog i parlamentarnoga sustava vrijedna razmišljanja.

Rusi 'sanjaju' o Euroaziji od Londona do Vladivostoka

Reforme Europske Unije su žurne i neophodne jer opasnosti koje joj prijete bivaju sve veće. Izbjeglička kriza ne jenjava i nakon zatvaranje 'balkanske rute'. Gospodarski problemi nisu se smanjili, baš obratno bivaju sve nepodnošljiviji, pogotovo radi goleme nezaposlenosti i preko 50 posto među mladim ljudima u južnim državama EU-a. Politička nesigurnost glede (ne)funkcioniranja demokracije u nizu europskih zemalja, primjerice u Španjolskoj, Poljskoj, Mađarskoj, Austriji itd. biva sve očitija.

Opasnosti iz Rusije prijete nesmiljenom žestinom. NATO nije slučajno vijećao u Varšavi, u zemlji koja ima gorka iskustva sa svojim istočnim susjedom. Ti strahovi šire se sve više i više u tri baltičke zemlje pripadnice EU-a i NATO-a, Estoniji, Letoniji i Litvi. Sjevernoatlantski obrambeni savez šalje svoje bataljune u Poljsku i na Baltik, ali u isto vrijeme Moskvi nudi dijalog, no nitko ne zna kako će reagirati Vladimir Putin na ovu ponudu.

Njegov sigurnosni savjetnik Sergej Karaganov dao je s time u vezi zastrašujući intervju njemačkom 'Der Spiegelu' ( 09.07.) u kojemu je, među ostalim, rekao: 'Mi želimo spriječiti daljnju destabilizaciju svijeta. I želimo status velesile. Nažalost od toga ne možemo odustati, taj status je u proteklih 300 godina postao dio našeg nacionalnog gena. Mi želimo postati središte velike Euroazije, zone mira i suradnje. U tu Euroaziju spadat će i podkontinent Europa.'

To znači da bi Europska Unija trebala postati dio 'Euroazije' od Londona do Vladivostoka u kojoj bi Rusija igrala glavnu ulogu! Na tvrdnju 'Spiegelova' novinara da Europljani osjećaju sadašnju rusku politiku dvoznačnom, Karaganov je odgovorio: 'Nakon svih razočaranja prošlih godina mi se danas nalazimo u situaciji u kojoj vam uopće ni najmanje ne vjerujemo. Dakle, odgovarajuće ćemo reagirati. Postoji nešto kao taktičko iznenađenje. Vi biste trebali znati da smo mi pametniji, snažniji i energičniji.'
 
Dvije stvari ovdje upadaju u oči: ruski mesijanizam, što je drugo ime za ruski imperijalizam, i osjećaj 'moralne nadmoći' Rusa kao pravoslavaca i Slavena nad 'gnjilim Zapadom', a te dvije ideologije itekako su podesne za potpirivanje Trećeg svjetskoga rata. Prema nekim tvrdnjama Rusi su već stacionirali atomsko oružje u Kalinjingradskoj oblasti okruženoj dvjema natovskim državama, a njihovi ratni zrakoplovi i brodovi često tako 'manevriraju' kao da žele izazvati incidente na koje bi NATO mogao reagirati vojnim udarcima, i eto rata koji zasada izgleda potpuno nemoguć, ali samo na Zapadu.

Rusi su ga očito već ukalkulirali u svoja strategijska premišljanja. Da bi to bio kraj sveukupne svjetske civilizacije, pa time i ruske, to je, kako izgleda, nekima u Kremlju sasvim svejedno.

Klevetnici Hrvatske ne miruju

Onako kako su naši kriminalci svojim bakljama i bombama pokušali upropastiti ugled naših nogometaša na europskom prvenstvu u Francuskoj, pa time i ugled države, tako i naši verbalni ekstremisti stalno blate Hrvatsku gdje god im se u inozemstvu pruži prilika.

O tome smo pisali u povodu emisije njemačko-francuske TV postaje 'Arte' pod naslovom 'Desno, dva, tri – kamo skreće Europa?' u kojoj je Hrvatska prikazana kao fašistička zemlja, no 'Arte' nastavlja svoj propagandni rat protiv nas, ali opet uz pomoć hrvatskih denuncijanata i zlonamjernika jugokomunističkoga usmjerenja. Riječ je o kulturnim prilikama u Splitu o kojima su govorili književnica Olja Savičević (pokazujuću na PR način njemačke prijevode svojih dvaju romana), novinar Damir Pilić i glazbeni sastav TBF u 'Arteovoj' emisiji 'Metropolis'.

Nismo baš sigurni jesu li oni reprezentativni za splitsku kulturu. Savičevićka ponavlja fraze o masivnom pritisku na kulturne djelatnike, smjelo tvrdeći da su neovisni mediji ukinuti, pravilnije bi bilo da je rekla kako su im smanjene državne donacije kao što je to uobičajeno u drugim zemljama, jer zašto bi vlada financirala one koji je stalno napadaju? Ali ona je optimistična s obzirom na nedavne demonstracije koji su doveli do pada Vlade (?).

Čudno, Vladu je oborila njezina koalicija, a ne demonstranti na Jelačić placu protiv kurikuluma o kojemu pojma nemaju. TBF-ovci govore o korupciji i mafiji koja financira sve stranke. Čudno, zar i one prije sadašnje, socijalističko-liberalne koalicije?

Prema spornom novinaru Piliću, političke prilike u Hrvatskoj pogoršale su se nakon što je Hrvatska ušla u EU, što je prepisivanje biltena Srpskog narodnog vijeća o progonima domaćih Srbina. Pilić je postao poznat po tome što je čak i crvena 'Slobodna Dalmacija' bila prisiljena izbaciti neke njegove tekstove u kojima na ekstremno ljevičarski način tumači neke fenomene hrvatske zbilje, primjerice mišljenje triju četvrtina učenika završnih razreda srednjih škola koji ne drže da je NDH bila fašistička tvorevina.

Politički nepismeni Pilić ne zna da to mišljenje dijele i brojni zapadni povjesničari stavljajući NDH u društvo polu ili semifašističkih tvorevina. Pilić je i zagovornik Putinove kao i neumjereni kritičar američke politike u svezi izbjegličke krize, na što ima pravo, ali isto tako 'Slobodna Dalmacija' ima pravo da mu ne objavi te kolumne koje bi više pristajale nekim srbijanskim novinama jedne države čijih 60 posto stanovnika simpatizira s Putinovom Rusijom.

Prema autorima ove TV emisijice, Hrvati zarađuju samo nekoliko eura mjesečno (?) dok su cijene kao u Njemačkoj, što nije istina. Stanovnici starog dijela Splita, navodno ne mogu si prištiti život u njemu jer strancima iznajmljuju sobe, ali nije rečeno da od toga mogu dobro živjeti. Jedine dvije svijetle točne u ovoj reportažici bili su interviewi s arhitektom Nenom Kezićem koji ima velike futurističke planove o izgradnji Splita, ali za to nema novca, i ravnateljicom baletnog festivala Anjom Posavec čija skupina vježba na ledu dok je vanjska temperatura iznad 30 stupnjeva. Ovakvi će antihrvatski medijski ispadi biti stalno na dnevnom redu dok Hrvatska ne uspostavi institucije koje će na njih odgovarati, dakako bez polemike nego sa činjenicama i argumentima.

Jednostavno rečeno, treba činiti ono što rade velike, ali i male nacije sa svojim kulturnim institutima u inozemstvu i svojom vanjskom promidžbom, naravno u našim skromnim mogućnostima, što prije to bolje. Treba samo pogledati kako to rade Amerikanci, Britanci i Rusi, ali i Poljaci i Česi koji kao i mi nemaju mnogo novca, ali bistre glave kakvih u Hrvatskoj i dijaspori imamo dovoljno.





13.07.2016.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: 25 godina Adrije Ditzingen

FOTO: Duhovna obnova za mlade u Stuttgartu

FOTO: Putujuća scena u Hercegovcu

FOTO: Šokačko sijelo - KUD Tomislav

FOTO: Šokačko sijelo

FOTO: Predivna Hrvatska

FOTO: Samoborski fašnik

FOTO: Duhovna obnova u Stuttgartu

FOTO: Prstendžije u Ulmu

FOTO: 25. obljetnica međunarodnog priznanja