HR Iseljeništvo
PRIČE NAŠIH STARIH Legenda o nastanku jednog od najljepših jezera u Hrvatskoj
Ovakve priče slušale su se bez treptaja.
Autor: A.I.
S koljena na koljeno, iz generacije u generaciju, priče su se pričale i održavale na životu. Bake i djedovi, očevi i majke svojoj su djeci prepričavali legende koje su čuli od svojih očeva i majki, baka i djedova. Kako su ih nekad oni s guštom slušali, sigurno i danas djeca žele čuti neku legendu. Sjećate li se koje?
Podsjetit ćemo vas, ili neke tek upoznati s jednom od najpoznatijih i najzanimljivijih hrvatskih legendi, legendi o Gavanovim dvorima u Imotskoj krajini.
Nerijetko u tom kraju priča završava ovako: 'Za vedra neba, dobra vremena i mirne vode, ako se zagledaš u Crveno jezero možete vidjeti ostatke starih Gavanovih dvorskih zidova!'...
No, krenimo od početka: Ovo je legenda o nastanku imotskih jezera...
Crveno i Modro jezero najpoznatija su jezera imotskog kraja. Posebna su po svojoj lokaciji, prirodnoj ljepoti, ali i legendi koja se veže uz njihov nastanak.
Okosnicu legende čini propast bogataševih Gavanovih dvora, na čijem je mjestu i nastalo Crveno jezero.
Gavan je, kako kaže legenda, imao svega osim duše. Njegovo je bilo sve, Imotsko polje i sva okolica. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. Prema svima bio je naprasit i nemilosrdan, osobito prema siromašnima. Vrata njegove kuće uvijek su bila zatvorena za sirotinju, a kad bi ih otvorio, to bi bilo zato da ih isprebija i otjera.
Takav Gavan, a još gora mu žena Gavanuša, kaže legenda. Opaka žena nije poznavala Boga, siromahu nikada nije pomogla, nego im se samo podrugivala i ismijavala ih. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri te mislio da će u najvećoj raskoši i zadovoljstvu vječno provoditi dane s njima te im ostaviti svoje bogatstvo. Dakako, da se djeca ni po čemu nisu razlikovala od Gavana i Gavanuše.
Jednoga dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje. dok su se proždrljivci zabavljali u Gavanovim dvorima, anđeo s neba siđe i u liku odrpanog siromaha pokuca na vrata tražeći u ime Božje koju mrvicu kruha za sebe i gladnu dječicu koja su bila s njim.
Legenda o Crvenom jezeru ima nekoliko verzija, ali u svojem je temelju uvijek ista. Razlika je uglavnom u liku osobe koja kuca na vrata Gavanovih dvora. U ovoj verziji to je anđeo prerušen u siromaha, a u nekima je sveti Petar ili neki drugi svetac iz Biblije. Sve ovisi o kazivaču i zapisivaču ove stare legende, a ovu verziju koju smo vam prenijeli zapisao je fra Šimun Milinović 1876. god. u 'Viencu'.
Fra Šimun Milinović bio je profesor povijesti i ravnatelj franjevačke gimnazije u Sinju. Bio je i jedan od čelnih ljudi intelektualnog i društvenog života dalmatinskoga zaleđa tijekom 1860-ih, 1870-ih i 1880-ih godina.
Podsjetit ćemo vas, ili neke tek upoznati s jednom od najpoznatijih i najzanimljivijih hrvatskih legendi, legendi o Gavanovim dvorima u Imotskoj krajini.
Nerijetko u tom kraju priča završava ovako: 'Za vedra neba, dobra vremena i mirne vode, ako se zagledaš u Crveno jezero možete vidjeti ostatke starih Gavanovih dvorskih zidova!'...
No, krenimo od početka: Ovo je legenda o nastanku imotskih jezera...
Crveno i Modro jezero najpoznatija su jezera imotskog kraja. Posebna su po svojoj lokaciji, prirodnoj ljepoti, ali i legendi koja se veže uz njihov nastanak.
Okosnicu legende čini propast bogataševih Gavanovih dvora, na čijem je mjestu i nastalo Crveno jezero.
Gavan je, kako kaže legenda, imao svega osim duše. Njegovo je bilo sve, Imotsko polje i sva okolica. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. Prema svima bio je naprasit i nemilosrdan, osobito prema siromašnima. Vrata njegove kuće uvijek su bila zatvorena za sirotinju, a kad bi ih otvorio, to bi bilo zato da ih isprebija i otjera.
Takav Gavan, a još gora mu žena Gavanuša, kaže legenda. Opaka žena nije poznavala Boga, siromahu nikada nije pomogla, nego im se samo podrugivala i ismijavala ih. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri te mislio da će u najvećoj raskoši i zadovoljstvu vječno provoditi dane s njima te im ostaviti svoje bogatstvo. Dakako, da se djeca ni po čemu nisu razlikovala od Gavana i Gavanuše.
Jednoga dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje. dok su se proždrljivci zabavljali u Gavanovim dvorima, anđeo s neba siđe i u liku odrpanog siromaha pokuca na vrata tražeći u ime Božje koju mrvicu kruha za sebe i gladnu dječicu koja su bila s njim.
Kad je Gavan opazio siromaha, veoma se naljutio što mu za vrijeme njegove gozbe dosađuje. Gavanovi sinovi i kćeri odmah potrčaše kako bi pustili iz veza pse da rastrgaju jadnog siromaha i njegovu djecu. To bi i učinili da se u posljednji trenutak nije usprotivila Gavanuša, ne iz sažaljenja, već zato što je bila trudna i bojala se da joj takvo zlo ne naškodi.
Ustala se od stola, uzela komadić kruha te lijevom nogom gurnula pred siromaha, srdito mu govoreći: 'Uzmi, gladniče i zahvali našoj blagodarnosti'. Anđeo je uzeo komadić kruha, poljubio ga i razdijelio među dječicom. Zatim je zamolio Gavanušu: 'Daj mi gospo, na put Božji i kapljicu vode da zagasim osušena svoja i ove sa mnom dječice usta, a tebi će Bog dati čestitost u tvom porodu i imanju'.
Oholost i propast...
Umjesto milosti Gavanuša zamahnu nogom kako bi udarila siromaha govoreći: 'Što će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj'?
Na takvo bezdušno ponašanje rasrdi se anđeo, zbaci odrpanu odjeću, u desnu ruku uzme vatreni mač Božjega pravednoga suda i nebo propara nebeskom svjetlošću, prokune Gavana, Gavanušu, njihovu djecu, goste i sve Gavanove dvore, te odleti u nebeske visine. U taj čas nebom zaparaše munje, gromovi zatutnjaše, zemlja se strašno zatrese, rastvori se i u nju propadoše dvori, Gavan, Gavanuša njihova djeca i svi gosti.
Na tom mjestu nastade Crveno jezero, a i ostala jezera u Imotskoj krajini, kakve ih danas znamo. Još su dan danas na rubu Crvenog jezera ostale zidine za koje se govori da su ostaci velikih Gavanovih dvora.
Na takvo bezdušno ponašanje rasrdi se anđeo, zbaci odrpanu odjeću, u desnu ruku uzme vatreni mač Božjega pravednoga suda i nebo propara nebeskom svjetlošću, prokune Gavana, Gavanušu, njihovu djecu, goste i sve Gavanove dvore, te odleti u nebeske visine. U taj čas nebom zaparaše munje, gromovi zatutnjaše, zemlja se strašno zatrese, rastvori se i u nju propadoše dvori, Gavan, Gavanuša njihova djeca i svi gosti.
Na tom mjestu nastade Crveno jezero, a i ostala jezera u Imotskoj krajini, kakve ih danas znamo. Još su dan danas na rubu Crvenog jezera ostale zidine za koje se govori da su ostaci velikih Gavanovih dvora.
Nekoliko verzija legende
Legenda o Crvenom jezeru ima nekoliko verzija, ali u svojem je temelju uvijek ista. Razlika je uglavnom u liku osobe koja kuca na vrata Gavanovih dvora. U ovoj verziji to je anđeo prerušen u siromaha, a u nekima je sveti Petar ili neki drugi svetac iz Biblije. Sve ovisi o kazivaču i zapisivaču ove stare legende, a ovu verziju koju smo vam prenijeli zapisao je fra Šimun Milinović 1876. god. u 'Viencu'.
Fra Šimun Milinović bio je profesor povijesti i ravnatelj franjevačke gimnazije u Sinju. Bio je i jedan od čelnih ljudi intelektualnog i društvenog života dalmatinskoga zaleđa tijekom 1860-ih, 1870-ih i 1880-ih godina.