NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

24.10.2017
tekst
tekst

Kolumne

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Koliko je Hrvatska u banani?

Foto: Hina/Damir Senčar

Kolumna Gojka Borića.

Br. pregleda: 2861

Foto: Hina/Damir Senčar

Autor: Gojko Borić

Zar je moguće da je jedna za državu ne baš sudbonosna tzv. afera povezana sa ženom prvog dopredsjednika vlade Tomislava Karamarka Anom, (gdje su feministice da prosvjeduju protiv patrijahalnog mišljenja o bračnoj nadmoći muškog nad ženskim?) mogla izazvati lavinu optužbi i protuoptužbi, ne samo oporbe protiv vlade nego i u samoj vladi s posljedicom da od prije tri tjedna Hrvatska zapravo nema posve funkcionirajuću izvršnu vlast, i da se dok ovo pišem (12. lipnja) ne zna kako će završiti ovaj teatar apsurda u jednoj i inače demokratskim deficitima opterećenoj zemlji?

Normalni ljudi moraju biti zaprepašteni pomanjkanjem političke kulture gotovo svih sudionika ovog sramoćenja države i društva. Odmotavanje klupka započelo je formiranjem sadašnje vlade. U želji da zauzmu kormilo vlasti, HDZ-ovci su se upustili u ‘babilonsko ropstvo’ jedne neformalne skupine provincijskih samoproglašenih političara nazvanih Most, koji vjerojatno znaju kako se rješavaju problemi izgradnje gradskih kanalizacija, dječjih vrtića i ubiranje komunalnih pristojbi, ali o politici na nacionalnoj razini pojma nemaju. I sami iznenađeni neočekivanom pobjedom na prošlim saborskim izborima oni su se počeli ponašati kao ‘gospodari sudbine’ svih ostalih aktera na hrvatskoj političkoj sceni dribljajući dvije najvažnije političke stranke na tako ponižavajući način da je to bilo neugodno promatrati.

Robespierre iz Metkovića


Ukinuli su sva pravila demokratske procedure, u čemu je sudjelovala i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović koja je trebala dati mandat za sastavljanje vlade relativnom pobjedniku Karamarku da traži ruke za izglasavanje povjerenja ‘Domoljubnoj koaliciji’ i njezinim saveznicima, pa ako ne uspije na red je trebao doći predsjednik Socijaldemokratske partije Zoran Milanović, a tek onda hrvatski Robespierre iz Metkovića, Božo Petrov, s tada svojih 19 mostovaca koji su se u međuvremenu srozali na 12 zastupnika, u koje i dalje ne može imati dovoljno povjerenja da će slijediti njegovo neodgovorno zig-zag lutanje u potrazi za onima koji će mu se priključiti kako bi sačuvali stečene fotelje. ‘Stranka’ Most koja nije stranka, ušla je u koaliciju koju osporava kao takovu, s ostalim političkim subjektima, konkretno s istinskom ‘Domoljubnom koalicijom’ i njezinim suputnicima više-manje s fusnotskom političkom težinom, pa se stoga već u startu moralo vidjeti da će to savezništvo biti kratkoga vijeka.

Nemojmo se zavaravati, mostovci stalno govore o reformama, a misle na uhljebljenje svoga ne baš velikog rezervoara pristaša iz zavičajnog kluba Metković i još nekih čija su imena dosad bila poznata samo strastvenim ljubiteljima rijetkih zemljovidnih karata. Nemamo ništa protiv provincije, pa čitava Hrvatska je u usporedbi s velikm europskim državama provincija, ali zaboga kakve su zasluge na razini Hrvatske dosad stekli Petrovljevi ministri na najodgovornijim dužnostima u trenutnoj vladi? Nikakve. Važno je bilo sricati moralističke izjave ‘proroka s Neretve’, iz negdašnjih Paganije i Zahumlja koje su u novije doba predvodili komunistički admiral Parač, folklorni HDZ-ovski parlamentarac Bebić i HSS-ovski lokalni šerif Gabrić Jambo, ali po silaznoj putanji, pa zašto bi Petrov bio drukčijega kova. No za razliku od njih, Petrov je sebe proglasio ‘moralnom uspravnicom’, a zasada znamo samo da mnogo više govori nego što razmišlja, mijenja odluke iz sata u sat, postavlja ultimatume i misli da je svemoguć.

Ako gospođa Karamarko ne zna politički misliti, trebao ju je upozoriti suprug

Hrvatskoj prijeti pretvaranje u banana republiku, državu o čijoj sudbini donose odluke domaći ‘sigurnjaci’ i nepoznati naredbodavci iz inozemstva. Svađa Mola i INE ima i političku dimenziju, navodno Rusi žele ponovno zagospodariti Molom i time s našom najvažnijim naftnom kompanijom, a Zapad to mora spriječiti. Nedavno je NATO upozorio da Rusi ‘spremaju rat protiv Zapada’. U Poljskoj se održavaju vojne vježbe zapadnog obrambenog saveza koje nisu kazališna predstava nego upozorenje Moskvi i onima u slobodnoj Europi koji simpatiziraju Vladimira Putina da će na njezine provokacije odgovoriti ozbiljnim potezima ekonomije, politike i vojne sile. Ako gospođa Karamarko ne zna politički misliti, na tu ju je pogibelj morao upozoriti njezin suprug. Osim toga, zar nije bilo zastrašujuće vidjeti kako Tim Orešković napušta vladu i glavom bez obzira ide na koljena šefu SOA-e, Danielu Markiću, a moralo je biti obratno. U jednom našemu članku usporedili smo makinacije Mosta s ostalim strankama s njemačkom izrekom kako ‘rep maše s psom’, a to važi i u ovom slučaju premijerovog bijega s Markova trga u zgradu SOA-e, u čiju se lojalnost ne može sumnjati, ali nije njezino da upravlja politikom. Nismo sigurno da bi to ostalo bez posljedica u ‘njegovoj’ Kanadi ili bilo kojoj drugoj demokratski učvršćenoj zemlji. Ako je taj ‘put u Canossu’ bio neophodan, u što teško možemo vjerovati, premijer ga je morao objasniti Hrvatskome Saboru i javnosti. Možda ćemo ubrzo saznati što se tamo ‘kuhalo’.

Sad mnogi udaraju na Karamarka prema onoj arapskoj poslovici kako je ‘mrtvom lavu lako pljucati na glavu.’ Prvi su se u tome smislu javili HDZ-ovi europski zastupnici koji su zahvaljujući Karamarku postali ono što jesu. Potom su se u ‘antikaramarkovsku frontu’ uvrstili neki njegovi dosad najvjerniji sljedbenici što je, u biti, stari hadezeovski običaj okretanja kabanice prema političkim metereološkim izvješćima kako će politička bura pomesti one koji su bili vjerni posrnulom vođi. Da u tome navodnom demokršćanstva nema ni slovca kršćanskog čovjekoljublja moralo bi biti svakome jasno. Nisu slučajno sve HDZ-ovske vođe završile u ‘bajboku’ ili političkom ofsajdu, pa to valjda čeka i zlosretnoga Karamarka, što mu nitko ne smije željeti jer nije kriv za svoju nepolitičnost, a još manje za svoje pomanjkanje komunikativnosti, premda je potonje mogao popraviti.

Umjesto 'kazne', Rimac napreduje

Još dosad nitko nije uvjerljivo objasnio zašto su Karamarko i njegovi bili toliko nesposobni da na prošlim izborima za Hrvatski Sabor nisu nadmoćno pobijedili zasigurno najgoru hrvatsku vladu u posljednjih 25 godina. Za takav neuspjeh snosi odgovornost voditeljica njegove predizborne kampanje Josipa Rimac, ali namjesto zaslužene ‘kazne’ ona napreduje na uskoj ljestvici HDZ-ovske hijerarhije. Daleka grmljivina koja je najavljivala da se koalicija ‘Hrvatska raste’ ne će pomiriti s minimalnim porazom na izborima očitovala se u nastojanju njezinih pomoćnih bataljuna iz redova nevladinih organizacija i žute štampe da ‘kompromitiraju’ jednog po jednog političara iz HDZ-a, pri čemu je kao prva žrtva izabran ministar kulture Zlatko Hasanbegović, radi nekih svojih mladenačkih političkih grijeha koji su ništa u usporedbi s ‘posrtajima’ lijevih politikanata najviših kategorija od Mesića preko Josipovića do Milanovića, odreda zagovornika titoizma i balkanštine prema ukusu svojih inozemnih pokrovitelja koji ne žele zaboraviti esefrjotsku satrapiju. Rečeni su preko svojih inozemnih veza uzbudili strane ‘uglednike’ i neke medije da rogobare kako se Hrvatska utapa u neofašizmu, što je više nego laž, što je kleveta vrijedna sudakih sankcija. Nažalost i svoju sramotu Hrvatska ne posjeduje ‘protuotrov’, to jest medijske proizvode na velikim svjetskim jezicima da istinom začepi gubice klevetnicima. Sad je došao na red sam Karamarko kojemu je, kako izgleda, već zapečaćena sudbina, ne samo odlazak s pozicije potpredsjednika, nego i iz politike uopće, nešto neviđeno u novijoj hrvatskoj povijesti u kojoj i notorni Mesić prijeti kandidaturom za zagrebačkoga gradonačelnika. Ljevici vjerne agencije za ispitivanje javnog mnijenja već javljaju kako SDP ‘bježi’ HDZ-u i da je Most ponovno u porastu, premda socijaldemokrati samo neargumentirano viču na svoje protivnike, a Most se kompromitira svojim glupim vrludanjem, da ne može gore. Kako to da Milanović odjednom biva drugi po popularnosti iza predsjednice Grabar Kitarović kad šuti i gotovo ga nema u javnosti, a Karamarko čitavu vječnost drži fenjer na ljestvici nepopularnosti, premda je dva puta sam najavio svoju abdikaciju, pa bi mogao izazvati barem učinak sažaljenja? 

Čudnovato društvance nazvano Živi zid preteklo je Most, premda njegov vođa Ivan Vilibor Sinčić bulazni da će ukinuti Ustavni sud, napadajući kompletno sve ostale stranke uz tvrdnju da će se u Hrvatskoj sve okrenuti nabolje ako njegova stranka dobije apsolutnu većinu na izborima, što su želje koje graniče s gubitkom smisla za zbilju. Dalmatinski zaj..... iz Primoštena Stipe Petrina započeo je predizbornu kampanju i preko svoga facebooka tvrdi: ‘Zašto ne bi preslikali Model Primoštena na Model Hrvatske?’ Prije njega je Milan Bandić govorio da će pobijediti na izborima i postati ‘gradonačelnikom Hrvatske’. Takvih herostatića ima u Saboru i izvan njega dovoljno da usitne i onako razbucani hrvatski politički krajolik, pa da skupa s priveligiranim manjinskm zastupnicima spriječe svako razumno koaliranje koje bi bilo okončano uspostavljanje učinkovite vlade.

Je li Hrvatska u banani?

I na kraju pitanje: je li Hrvatska u banani, kako je dalmatinski condottiere Ivo Sanader nekoć opisao stanje u našoj Republici? Djelomično je to istina, ali samo djelomično, jer ima i gorih primjera koji nas, kao prvo, ipak ne bi trebali tješiti, i kao drugo, postoje neki vrlo neobjektivni i zlonamjerni u tuzemstvu i inozemstvu, koji hrvatske prilike naveliko stavljaju pod iskrivljeno povećalo kako bi zadovoljili svoju antihrvatsku patološku mržnju, a tko im vjeruje sam je kriv. Oni u Hrvatskoj koji šire paniku zaslužuju prijezir. Nenad Stazić (SDP) i Goran Beus Richemnberg (HNS) bezočno tvrde da je HDZ već izvršio ili priprema državni udar. Kakva zlonamjerna lažetina i neznanje. Jer, državni udari su najkompliciranije akcije redovite vojske za koju naša ne samo da nije voljna nego je i posve nesposobna. Grčki pukovnici izvršili su državni udar temeljem natovskog plana u slučaju komunističkoga ustanka. U Portugalu je demokratska vojska svrgla diktaturu uz pristanak gotovo cijele nacije. Svega toga u Hrvatskoj nema. Ali ni HDZ nije nevin kad u svojemu opisu Oreškovićeva ‘bijega’ u zgradu SOA nazvao pokušajem uspostave kancelarske diktature uz pomoć represivnoga aparata. Molim lijepo, pa to je zaista nevjerojatno preuveličavanje, kako mogućnosti SOA-e, tako i sposobnosti sadašnjega premijera.

Sadašnju farsičnost hrvatske politike treba što prije završiti. Ako Vlada ne promijeni svoj sastav tako da otpadnu mostovski ministri skupa s premijerom Oreškovićem, i nađu se neke druge stranke koje će pomoći ‘Domoljubnoj koaliciji’ da se zadrži u sedlu vlasti, preostaju prijevremeni izbori, ali oni ne bi imali nikakva smisla bez promjena Izbornoga zakona s kojima bi trebalo ukinuti dijasporsku i manjinsku izbornu jedinicu, uvesti dopisno glasovanje za sve hrvatske građane u inozemstvu i tuzemstvu, zabraniti predizborne koalicije tako da svaka stranka izađe samostalno na izbore i izbaciti dijelove Ustavne preambule u kojoj se spominje Zavnoh i NDH. Tek nakon tih promjena izbori za Hrvatski Sabor mogli bi odgovarati europskom standardu jednakopravnosti svih građana i biti veliki korak prema udaljavanju od promašene komunističke i nacionalističke prošlosti zapisane u Ustavu.



13.06.2016.

Foto: CroExpress

REPLY TO GERMAN JOURNALIST Who Found Zagreb Boring

18.10.2017.

Haeming criticised Zagreb quite a lot. Više>

Karl Markus Gauss / Mirogoj (foto: V&A Dudush (Mirogoj), Kurt Kaindl (Gauss))

DER BLICK FREMDER AUGEN Eine Reise von Miroslav Krleza bis Franjo Tudjman ging um die Welt

16.10.2017.

KROATIEN DURCH DIE DIOPTRIEN DES ÖSTERREICHISCHEN SCHRIFTSTELLERS KARL-MARKUS GAUSS. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Croatia B - Merklingen

FOTO: Rutesheim - Croatia B

FOTO: Hrvatski dan Luksemburg

FOTO: Croatia Bietigheim - FC Löchgau

FOTO: Hercegovačka večer u Gerlingenu

FOTO: Štenci za udomljavanje

FOTO: Susret iseljenih Uzdoljana

FOTO: Germania - Croatia Bietigheim

FOTO: Velika Gospa

FOTO: IV. Hrvatske svjetske igre, treći dan