NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

20.08.2017
tekst
tekst

Kolumne

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Treba sankcionirati one koji tvrde da Hrvatskom 'caruje' fašizam

Gojko Borić, novinar i publicist

Nikoga u Europi i svijetu danas ne zanimaju fašizam i antifašizam.

Br. pregleda: 2404

Gojko Borić, novinar i publicist

Autor: Gojko Borić

Nikoga u Europi i svijetu ne zanima fašizam i antifašizam, dva politička usmjerenja apsolvirana u Drugom svjetskom ratu i u nedugom poraću, osim ako je riječ o psovkama bez sadržaja s kojima se nastoji poniziti protivnike i neprijatelje. Tako Rusija označava sadašnju ukrajinsku vlast fašističkom, a u Hrvatskoj to čine protivnici HDZ-a, Franje Tuđmana i hrvatske države nazivajući ih takovima, kao što vidimo u natkunici o fašizmu u Wikipediji gdje doslovno piše kako je ‘hrvatska oporba nazvala Tuđmanovu vlast prvim fašističkim režimom nakon Drugoga svjetskoga rata u Europi’. Wikipedija ne kaže tko je to rekao u hrvatskoj opoziciji, ali možemo zamisliti, primjerice oni koji su naziv ‘antifašizam’ monopolizirali kao samo svoje opredjeljenje, tvrdeći da je ta riječ zapisana u hrvatskom Ustavu, a nije nego samo njezina izvedenica u kratici Zavnoh, što je ipak formalno i sadržajno nešto drugo, no tražiti od naših antifa da budu logični uzaludan je posao. Čak je takvu besmislicu preuzela i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u svome nedavnom apelu javnosti, a to izgleda kao da nije dovoljno pažljivo pročitala ustavnu preambulu ili ne zna razklikovati imenicu ‘antifašizam’ od pridjeva ‘antifašističko’ u nazivu Zavnoha. Antifašizam nije osnova slobodne Europe, isto tako kao i antikomunizam jer su oni nakon poraza fašizma i komunizma nakon 1945. i 1990. godine izrazito dnevnopolitičke, a ne filozofijske i ideološke odrednice kao što su bile prije toga.

Imamo puno težih problema od fašizma i anfifašizma

Svijet i Europa zaokupljeni su mnogo težim i dugotrajnijim problemima nego natezanjem o fašizmu i antifašizmu. U Tokiju su se prije dva tjedna sastali predstavnici sedam industrijskih nacija svijeta (G 7) da raspravljaju o problemima koji pritišću čovječanstvo ili točnije dio njega jer sedam država čine samo 49 posto ekonomskih potencijala svijeta. Doduše, ova skupina nije potpuna, izbačena je Rusija radi agresije na Ukrajinu, a nisu zastupljene ni nadolazeće gospodarske velesile kao Kina, Indija, Brazil i još neke, no sasvim je sigurno da u Tokiju nitko nije potrošio ni minutu vremena govoreći o fašizmu i antifašizmu. Problemi su negdje drugdje. Kao što znamo, Europska unija proživljava svoju najtežu krizu od svoga osnivanja. Natuknice: izbjeglička kriza, glasovanje Velike Britanije o izlasku iz EU-a, veliki štrajkovi u Francuskoj, neprekidne novčane nestašice u Grčkoj, Španjolskoj nije uspjelo formirati vladu ni šest mjeseci nakon izbora, u Austriji je pokazala duboku podijeljenost na predsjedničkim izborima, Mađarska i Poljska isključile su se, da budemo malo cinični, iz zapovjednog lanca Europske unije itd. Kako izgleda političari sve više gube na utjecaju pa pozivaju u pomoć gospodarske stručnjake da preuzmu kormilo vlasti, primjerice u Austriji, Hrvatskoj, Slovačkoj, Ukrajini i Indoeziji, a ako u Americi pobijedi republikanac Donald Trump i on bi bio jedan od njih, poznat po svome carstvu nekretnina. Klasične političke stranke, bilo konzervativne, liberalne ili socijaldemokratske, bivaju sve nevažnije. Ne začuđuje da im pušu za vratom krajnje desničarske stranke, i to i u naprednijim europskim zemljama. Niz takvih stranaka u EU žele smanjiti utjecaj Bruxellesa, u čemu im novčano i politički pomaže Putinova Rusija. Svi ovi problemi zbivaju se izvan svih diskusija o fašizmu i antifašizmu. Samo je u Hrvatskoj drukčije, pa izgleda kao da naši političari i njihove medijske vodonoše samo govore o tome kako bi svratili pozornost zbunjenih građana od aktualnih gospodarskih i političkih problema jer nisu sposobni da ih rješavaju.

Treba sankcionirati one koji tvrde da Hrvatskom 'caruje' fašizam

Danas govoriti da u Republici Hrvatskoj ‘caruje’ fašizam je nevjerojatna laž i provokacija koje bi trebalo sankcionirati. Znaju li oni koji šire takve klevete što je uopće fašizam? Očito nemaju pojma. Fašizam i nacionalsocijalizam pojavili su se u Italiji i Njemačkoj kao posljedice neispunjenih nacionalnih želja tih naroda poslije Prvog svjetskoga rata. Italija je doduše bila na strani pobjednika, ali nije zadovoljila neke svoje prevelike vanjskopolitičke ambicije. Njemačka je stenjala pod ograničenjima suvereniteta i visokim plaćanjima ratnih odšteta. Usto je došla velika svjetska ekonomska kriza koja je naveliko pogodila te dvije industrijske nacije. Ne smije se zaboraviti da je agitaciji fašizma i nacizma pogodovala jalovost demokratskih stranaka u Italiji i Njemačkoj, one su bile posvađene i nisu znale što da učine kako bi zemlju izvukle iz ekonomske i društvene depresije, a jednostavne odgovore na ta pitanja dali su Benito Mussolini i Adolf Hitler, no kako fašistički tako i nacistički pokret koristili su se parlamentima, ali i ulicama da bi progurali svoje ciljeve. Postoje i tvrdnje da su se fašizam i nacionalsocijalizam pojavili i bili uspješni kao reagiranje na boljševičku revoluciju u Rusiji i njezine ustanke u Mađarskoj i Njemačkoj, (Ernst Nolte). Fašizam i nacionalsocijalizam odlikovali su se kultom vođe (Ducea i Führera), jednopartijnošću, ideologijom krvi i tla, odbojnošću prema demokraciji, uveličavanjem uloge Države, ukidanjem suprotnosti rada i kapitala, imperijalizmom, antisemitizmom itd. Svega toga danas u Hrvatskoj nema ni u milimetarskim količinama.

A što se tiče ustaštva kao tobožnjega oponašanja nacifašizma, i u to se može sumnjati. Ustaše su prije svega bili nacionalisti, nastali su kao reagiranje na monarhofašističku diktaturu u Jugoslaviji; bez ubojstva Stjepana Radića i drugova i diktature kralja Aleksandra Karađorđevića predsjednik patuljaste Hrvatske stranke prava, dr. Ante Pavelić, nikad ne bi pobjegao u inozemstvo i osnovao Hrvatsku revolucionarnu organizaciju Ustaša. Američki povjesničar Stanley Payne, priznati stručnjak za fašizam, tvrdi da se ustaštvo u najgorem slučaju može proglasiti ‘profašističkim’. I njemački historičari Ladislaus Hory i Martin Broszat, inače vrlo nekloni NDH, označavaju ustaštvo ‘prefašističkim’ ili ‘polufašističkim’ pokretom. Ustaštvo nikad nije bilo masovno gibanje kao što su to bili fašisti u Italiji i nacionalsocijalisti u Njemačkoj. Oni su možda bili nešto masovniji od malobrojnih komunista, koji su na neki način prije 1937. čak pokazivali i neke simpatije spram ustaša kad su u svome glasilu ‘Proleter’ opravdavali ustaški Lički ustanak. Ono što su počinili ustaše za vrijeme NDH malo se razlikovalo od sličnih postupaka nekih drugih ratnih režima u Europi između 1939. i 1945. Sva jugoslavenska ‘stručna’ literatura o ustašama, NDH i Paveliću potpuno je bila u službi komunističke ideologije i najprimitivnije antihrvatske propagande. Zanimljivo je da su mnogo bolje studije o tome napisali stranci ili Hrvati s radnim mjestom u inozemstvu. Posebno se u traganju za objektivnom istinom o NDH istakao mladi austrijski povjesničar Alexander Korb u svojoj knjizi ‘Im Schatten des Weltkriegs/Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941-1945’, (U sjeni svjetskoga rata/Masovno nasilje ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj 1941-1945), ali u Zagrebu nikome još ne pada na pamet da je prevede na hrvatski i objavi, što je trebalo davno učiniti jer već postoji osim njemačkoga i englesko izdanje.

Izražavanje simpatija za ustaštvo izaziva goleme antihrvatske učinke

Svakome tko drži do ugleda Republike Hrvatske u svijetu mora biti jasno da i najbezazlenije izražavanje simpatija za ustaštvo izaziva goleme antihrvatske učinke u inozemstvu. Potrebno je samo pročitati što o tome piše dopisnik brojnih provincijskih novina u Njemačkoj iz Graza, Norbert Mappes-Niedek, koji i najmanju političku glupost naših nacionalista uvećava u prijeteće dimenzije o sklizanju Hrvatske u navodnu antieuropsku skupinu država u kojoj su Poljska i Mađarska. On citira isključivo prokomunističke političare i publiciste koji gdje god mogu blate Hrvatsku. Osvrčući se na nedavnu glupost triju komemoriranja Jasenovca, za koju vlada nije kriva, ovaj nadri novinar nije ni pokušao saznati ono što o tim događajima misli suprotna strana, nešto sasvim uobičajeno u zapadnom novinarstvu. Nama je ostao u ružnoj uspomeni svojim pamfletom ‘Kroatien/Das Lander hinter der Adriakulisse’, (Hrvatska/Zemlja iza jadranske kulise) u kojoj je Hrvatima sve osporio: nacionalno jedinstvo, zajedničku kulturu i jezik, prepoznatljivi mentalitet itd., govoreći kako se stranci ne bi smjeli zavaravati blještavom fasadom jadranske obale jer iza nje ih čeka balkansko divljaštvo i opća materijalna i kulturna bijeda. U tome se svrstao u kategoriju izrazitih kroatofoba kakvu je predvodio njemački novinar Ulrich Schiller sa svojim otrovnim pamfletom ‘Deutschland und ‘seine' Kroaten’ (Njemačka i 'njezini' Hrvati). Prijevod Schillerove knjige izašao je u Hrvatskoj, ali njemački odgovor sedmorice hrvatskih intelektualaca na nju nije naišao na razumijevanje Matice hrvatske i hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova da bude preveden na hrvatski i objavljen, što ne bi bio veliki trošak. To mnogo govori o potpunom neshvaćanju nekih hrvatskih instutucija kako bi trebalo reagirati na antihrvatsku propagandu iz inozemstva.

Hasanbegović profinjeno odgovorio na zamjerke

Ipak ima iznimka koje potvrđuju pravilo. Tako se ministar kulture Zlatko Hasanbegović osvrnuo u interviewu pariškom ‘Le Mondeu’ na niz krivih mišljenja s kojima inozemstvo napada Hrvatsku, odgovarajući na zamjerke na jedan vrlo profinjen i inteligentan način. Iz pitanja ‘Le Mondea’ se vidi da su stranci očito posve krivo informirani o stvarnom stanju u hrvatskoj politici, odnosno da ih ‘napumpavaju’ domaći denuncijanti sa svojim klevetama i lažima. Odgovarajući na pitanje žali li poraz ustaške države Hasanbegović je odgovorio: ‘Žao mi je što hrvatski narod nije uspio ostvariti svoje pravo na nacionalno samoodređenje nakon Drugog svjetskog rata. Svaki Hrvat će vam dati isti odgovor, kao i svaki Litavac, Latvijac ili Estonac. Žalim što smo se protiv svoje volje našli u Jugoslaviji, u antidemokratskom boljševičkom sustavu. Ali, naravno, ne žalim za ustaškim režimom koji je odgovoran za brojne zločine.’

Napadi na ministra Hasanbegovića idu dalje. Naši denuncijanti imaju svoje kanale preko kojih dezinformiraju inozemstvo o hrvatskim prilikama, jasno, pri tome su uspješni uglavnom kod istomišljenika među kojima, prema pisanju jednog portala, ima i bivših terorista talijanskih crvenih brigada (Brigate rosse). Dakle, naši se intelektualni teroristi tu nalaze u svome društvu. Kako i ne bi kad im ništa nije sveto. Tako urednik Pupovčevih ‘Novosti’ financiranih iz hrvatskog državnog proračuna Ivica Đikić, pokazuje u svome romanu ‘Beara’ razumijevanje za srpskog terorista Ljubišu Bearu koji je bio šef KOS-a Vojno-pomorske oblasti u Splitu i kasnije ideator i izvršitelj genocida u Srebrenici, osuđen u Haagu na doživotni zatvor. Po Đikiću Beara je čovjek kao i ‘...svi ostali koji su bili sudionici genocida u Srebrenici... a ne jednodimenzionalna čudovišta.’ Ovdje Đikić kopira američko-židovsku publicistkinju Hannah Arendt koja je u Adolfu Eichmanu vidjela samo mehaničkog izvršitelja nacističkih zločina, nazvavši to ‘banalnošću zla’, no ona se tu prevarila. Pametniji od nje su ustvrdili da je Eichmann itekako bio ideološki potkovan u smislu nacionalsocijalizma i mrzitelj Židova, dakle kompletan misaoni i tvarni zločinac. Sličnih je s velikosrpskim uvjerenjima bilo tijekom Domovinskoga rata u Hrvatskoj, te u Bosni i Hercegovini, pa tko njih opravdava da su ipak bili ‘samo ljudi’, opravdava i njihove zločine. I to onda Hrvatska plaća iz svoga državnog proračuna. Čestitamo !

31.05.2016.

USAFE

Gori Hrvatska, Gori Europa, gori svijet

27.07.2017.

Pogled iz iseljeništva. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Velika Gospa

FOTO: IV. Hrvatske svjetske igre, treći dan

FOTO: Sommerfestival der Kulturen

FOTO: IV. Hrvatske svjetske igre, drugi dan

FOTO: Pripreme Croatie Bietigheim

FOTO: Medvedgrad

FOTO: Tvrđava Minčeta

FOTO: Proslava u Bad Cannstattu

FOTO: Tijelovo u Korntalu

FOTO: Sv. Ante u HKM Stuttgart