NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

25.03.2017
tekst
tekst

Hrvati iz Europe

HRVATICA U IRSKOJ Ne sramimo se ništa raditi, otišli smo jer su nas krali i ponižavali

Foto: Ana-Marija Hota/Život u Dublinu

Nikada mi nitko nije napisao da se srami zaraditi pošteno svoj novac.

Br. pregleda: 24421

Foto: Ana-Marija Hota/Život u Dublinu

Autor: Ana-Marija Hota/Život u Dublinu

Hrvati u Irskoj se srame samo iskrivljenih vrijednosti koje se promoviraju u Hrvatskoj kao ispravne.  Davno sam već napisala da se pošten rad nikako ne može smatrati sramotnim. Čovjek može biti daleko sretniji radeći kao čistač u stranoj državi, nego kao direktor u svojoj zemlji. Posebno ako je to zemlja u kojoj su na najvećim pozicijama ljudi koji su krađom stekli bogatstvo. 

A od koga su krali? Od tih istih ljudi koji su otišli u strane države kako ih više nebi potkradali, ponižavali i vrijeđali njihovu inteligenciju. I od onih drugih, normalnih, poštenih ljudi koji su još uvijek u raljama te voljene države koja tretira svoje građane kao maćeha.

Ništa nije crno i bijelo, pa tako i u Hrvatskoj postoje zadovoljni, sretni i pošteni građani koji mogu živjeti od svog rada, ali kada pričamo o društvu u cijelini, onda se vodimo većinom, a koliko god to neki i dan danas ne žele priznati, ta većina je nezadovoljna, potplaćena ili nezaposlena, izrabljivana i boji se za budućnost sebe i svoje djece, ukoliko su roditelji.

A da zaista znam o čemu pričam dokazuju tisuće i tisuće mailova i komentara koje sam primila u ovih gotovo 3 godine. Nikada mi nitko nije napisao da se srami zaraditi pošteno svoj novac. Niti da bi se sramio raditi najteže poslove samo da se makne iz suncem okupane domovine. A ima i odličnih primjera ljudi koji nisu isprve uspjeli pronaći svoju sreću u stranoj zemlji. Oni se nakratko vrate u domovinu pa kada opet skupe malo snage i novaca dođu ponovno u Irsku ili pronađu neku drugu stranu zemlju u kojoj ima više prilika za njih. I dalje je najveći problem ukoliko ne pričate jezik. Tada vam se nude slabije plaćeni poslovi ili je teže pronaći posao.

Mnogi Hrvati u Irskoj, kao i u ostalim stranim zemljama rade poslove koje vole, koje žele raditi, te usavršavaju svoje znanje, rade prekvalifikacije, bore se i često su cijenjeni članovi društva. Neki od njih su manageri, asistenti managera, profesori na fakultetu i poput mene sretni radeći u svojoj struci te napokon cijenjeni u punom smislu te riječi. Nedavni citat iz novina, gdje sam se osobno pronašla prozvana, kaže da su blogeri u Irskoj ‘pod snažnim početnim dojmom pa im se stvarnost čini sjajnija nego što uistinu jest'. Moja stvarnost u Irskoj više nije početna, jer je prošlo gotovo tri godine u Irskoj. Irsku proživljavam u punom smislu te riječi, jer sam ovdje sa obitelji, pa jako dobro vidim kako funkcionira predškola, kako škola, kako se moja djeca snalaze i kakva su njihova iskustva u Irskoj, a kakva su bila u Hrvatskoj. Ogromna razlika u korist Irske.

O ljudima i svim temama ne saznajem čitajući novine, već direktno iz samog izvora informacija , direktno od novinara, arhitekata, liječnika, profesora, političara, poslovnih ljudi, stranaca, kuhara, konobara, slavnih osoba i umirovljenika. Da vam potpuno dočaram sliku… Sa jednom osobom provedem 30 minuta u razgovoru, kada izračunam prosječan broj ljudi na dan i 3 godine u Irskoj, ukupno sam ‘odradila' 9 900 razgovora sa ženama i muškarcima svih dobnih skupina iz svih slojeva društva, ali najvećim dijelom intelektualcima. I kada pišem o bilo kojoj temi, znam o čemu pišem.

Žao mi je što se opet pokušava gastarbajtere vratiti ‘majčici Hrvatskoj', žao mi je što se u Hrvatskoj propovijeda o ‘Štracama', žao mi je što ljudi ispadaju manje moralni samo zato što im se gadi ljubljenje oltara i lažna moralnost. I omalovažavanje žena (Štraca). Žao mi je što u Hrvatskoj ima samo mjesta za podobne, žao mi je što je našim majkama teško bez nas, žao mi je što ne vidim kada i kako će se u Hrvatskoj promijeniti stanje uma uz ljude kojima niti urbana sredina ne pomaže da otvore svoje umove i promijene zastarjele svjetonazore.

Ali mi definitivno nije žao nikoga tko pošteno zarađuje svoj novac, jer koliko god bilo teško na trenutke, također je jasno da u neprednim društvima nije teško napredovati. Iznimno je lako. Uz upornost i mnoge prilike koje čekaju iza svakog ugla. Edukacija se može steći online, jeftini tečajevi se nude na raznim portalima, potpora i motivacija se u Irskoj može pronaći na svakom koraku, bodrit će vas država, bodrit će vas novi prijatelji, a bodrit će vas i potpuni stranci na ulici, ako zatreba. A posebno mi smeta kada se nas iseljenike okarakterizira kao patnike koji samo napola žive, jer istina je baš potpuno suprotna.

16.05.2016.

Posjet Kotor Varošu završio je obilaskom proizvodnih pogona povratničke obitelji Marić čija tvornica zapošljava 200 ljudi (foto: Zvonko Milas)

MILAS U REPUBLICI SRPSKOJ Posjetio Hrvate povratnike, oduševio ga njihov poduzetnički duh

24.03.2017.

Najavio i buduće podupiranje projekata samozapošljavanja. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Duhovna obnova za mlade u Stuttgartu

FOTO: Putujuća scena u Hercegovcu

FOTO: Šokačko sijelo - KUD Tomislav

FOTO: Šokačko sijelo

FOTO: Predivna Hrvatska

FOTO: Samoborski fašnik

FOTO: Duhovna obnova u Stuttgartu

FOTO: Prstendžije u Ulmu

FOTO: 25. obljetnica međunarodnog priznanja

FOTO: Zabavne reklame