NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

22.09.2018
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

SANJINA ISPOVIJEST 'Svetlana mi je obećala posao njegovateljice u Njemačkoj; na benzinskoj je uzela proviziju i ostavila me u motelu, bez posla'

Ilustracija (foto: Pixabay.com)

Iskustvo s kriminalnim 'poluposrednicima'.

Br. pregleda: 14320

Ilustracija (foto: Pixabay.com)

Autor: CroExpress

Sanja L. iz Sombora u jednoj je Facebook grupi, koja okuplja ljude koji pokušavaju pronaći posao njegovatelja/ice u Njemačkoj (uglavnom na crno), podijelila svoje iskustvo s kriminalnim 'poluposrednicima' koji vrbuju ljude za navodno sigurne poslove u Njemačkoj, dovedu ih tamo i na njima zarade, a onda ih prepuste sudbini. Njeno iskustvo u nastavku prenosimo u cijelosti.

'Imam 43 godine i zbog velikih obiteljskih problema odlučila sam iskusiti i posao njegovateljice. Kao i mnoge, pretpostavljam, prvo gdje počnete tragati za poslom su grupe na Facebooku. Učlanila sam se u par njih i krenula u praćenje oglasa i posrednica. Iskustava jako puno, hvaljenja,kuđenja i vi se onda malo i zbunite i ne znate kome i što da vjerujete.

Ja sam imala plan da idem na četiri ili šest tjedana. Tako sam naišla na objavu posrednice Svetlana I. od 18. kolovoza, da će od 1. rujna raditi cijelu Njemačku u turnusima od osam tjedana do tri mjeseca. Iskustvo ne treba i naglašavam rečenicu: 'Od početnog njemačkog do dobrog'. To mi se dopalo i nazvala sam.

U razgovoru s njom saznajem da to ipak ne vrijedi za osobe s početnim znanjem njemačkog i da to ne piše tako. Što, naravno, nije točno. Ali dobro, pomislila sam kad sam već na vezi s njom da pitam što onda ima u ponudi. Naglasila sam da nemam iskustva, da idem prvi put, da njemački znam samo osnovno, riječi dosta znam, ali konverzacija da mi je loša. Ona me pitala znam li pozdrave, voće, povrće, riječi vezano za bolove, tijelo... Rekla sam da znam, na što sam dobila odgovor da je to dovoljno.

Polazak sutra, provizija unaprijed

Pošto mi je rekla da to od 1. rujna ne vrijedi za početnike i da ne zna da li će imati još nešto u ponudi za nas uskoro, ponudila mi je da idem na osam tjedana i da ima još jedno mjesto slobodno i polazak bi bio sutradan. Razgovor je bio 22. kolovoza u popodnevnim satima, a polazak 23. kolovoza u 18 h iz Sombora.

Malo sam se zbunila, sve mi je to bilo nekako brzo. Pitala sam za ostale uvjete. Provizija 200 eura unaprijed i put se plaća 120 eura u jednom pravcu, a povratak je plaćen. Plaća 1050 eura. Bilo mi je zaista puno novca za sve dati unaprijed. Iskreno sam rekla da nemam toliki novac, da bih za proviziju skupila, ali da za put nemam. Ona mi je predložila da plati put za mene, a ja ću naknadno poslati. Stvarno sam pomislila svaka čast , ipak želi pomoći i omogućiti mi da odem. Pristala sam.

Na moje pitanje o osiguranju i da ne znam kako ću za jedan dan to nabaviti, dobila sam odgovor da u tih 200 eura spada i moje osiguranje koje ću tamo dobiti i da ne trebam ništa ovdje vaditi. Jedinu informaciju koju sam još dobila je bila ta da se može dogoditi da ne budem isti dan raspoređena u obitelj pa ću biti smještena u motel koji je plaćen. Iskreno, ni sad ne znam kako mi to nije upalilo lampicu da ja tamo ne idem na već gotovu i dobivenu 'štelu'.

Izlazimo na benzinskoj, dolazi Svetlana i uzima proviziju

I tako, krenula sam. Putovala sam s još dvije žene. Jedna sa znanjem jezika kao ja, isto prvi put. Druga ide prvi put, ali ima bolje znanje. Ujutro smo stigli. Izlazimo na benzinsku pumpu, pokraj Burger Kinga. Nakon nekih pola sata dolazi Svetlana, upoznajemo se. Tu saznajem da dolazi šef, kako ga ona zove, za nekih dva sata i sjeda nas u klupe, propituje jezik... Uz nas tri nove, pojavljuju se žene koje su stigle dva dana prije nas i borave u motelu jer nisu još bile raspoređene. Svetlana nas zapisuje u njenu bilježnicu, uzima kontakte naših bližnjih u Srbiji i dajemo joj proviziju.

Konačno se pojavljuje šef. Slijedi ispitivanje. Iskreno, svi zbunjeni, nije svejedno. Netko nešto progovori, netko ništa, Svetlana počinje bjesniti zašto nitko ništa ne govori, kako sad nitko ne zna, a ona je svima povjerovala na riječ da znaju. Vidim ja počinje drama i farsa. Ali šutim. Mislila sam, svi su nervozni, polako, sredit će se.

Taj dan jedna žena s iskustvom i hrvatskom putovnicom dobiva 'štelu', žena što je putovala sa mnom i ima znanje jezika također i jedna, čini mi se, Ruskinja. Moja suputnica, još jedna žena od ranije i ja - ne. Problem je jezik. Jedino što se pojavljuje je jedna obitelj koja traži zamjenu jer žena koja je tamo slabo govori jezik pa da nas tri odemo i ako neku izaberu. Odlazimo tamo sa Svetlanom. Ona u autu komentira kako netko može šutjeti, zašto ne priča, kao da je to bauk. Pitaš samo 'da li vas nešto boli', 'što vam treba', 'jeste gladni ili žedni' i to je to. Ja opet šutim. Jedna od nas ostaje usporedno s tom ženom što je tamo pa će uvečer odlučiti koju će vratiti nazad. A nas dvije preostale vraćaju u motel. Svetlana odlazi za Srbiju.

Dovede, uzme novac i ode, a dovedene smo na 'sigurne poslove'


Tada shvaćam da vas ona dovede, uzme novac od vas, od agencije iz Njemačke, vi ostajete pa što vam Bog da...

Uvečer se vraća žena s kojom nisu bili zadovoljni. Pri tom kasnije u razgovoru s njom vidim da žena solidno govori njemački.

U toku noći u sobu nam dolazi jedna djevojka iz Rumunjske. Ujutro smo nas tri otišle ponovo u Burger King da vidimo što će biti dalje. Nama se pridružuju i tri Rumunjke. Dolazi šef, prvo ispituje Rumunjke
koje, vjerujte, ne znaju kazati ni 'dobar dan' na njemačkom. Šefu se tu ponovo diže kosa na glavi. Priopćava nam da s našim znanjem jezika on jednostavno nema posla za nas i da ćemo najvjerojatnije ići kući. E tu mi pada mrak na oči.

Pošto govorim engleski pitala sam da li netko od njih govori. Srećom da, jedan vozač je govorio. Prvo što sam mu rekla je to da smo mi dovedene na sigurne poslove, da smo proviziju dale unaprijed koja je bila 200 eura. Čovjek je ostao zatečen, barem je tako izgledalo, a da li je bilo iskreno ne znam. On je rekao da je to puno i zašto plaćamo unaprijed jer i on plaća posrednicu. Drugi vozač kojem ne znam ime je na to rekao, citiram, 'Svetlana mafija'. Također sam mu rekla da je posrednica bila apsolutno upoznata s našim znanjem jezika i da je nama rečeno da je dovoljno da znamo određene riječi i fraze i to je to. On je bio u šoku i hvatao se za glavu.

Kome se požaliti?

Tada je nama dvjema rekao da možemo probati i da će nas poslati , da je to jedino što ima. Ja sam dobila bakicu 82 godine, slijepu, koja nosi stomu. A druga žena je dobila baku i djeda, samo toliko znam. Treću ženu je odlučio vratiti kući, ponudio joj da plati put. Ona je stvarno bila uporna, molila je, pozajmila žena novac, kako će sad natrag. Pristao je da je ostavi do ponedjeljka (bila je subota) pa će možda nešto iskrsnuti. Ja sam otišla. Bile su nam obećane internet kartice koju ja nisam dobila jer ih u tom trenutku nije bilo kod njih.

Došla sam u obitelj. Dočekala me kćer. Objasnila. Ponadala sam se da u stanu imam net, ali oni su bili protivnici toga. Kontaktirala sam Svetlanu, poslala adresu gdje sam jer ona uopće ne zna gdje mi idemo i gdje ćemo biti smještene. Što reći? Kada sam joj rekla za net dobila sam odgovor da uvjerim obitelj da mi kupi i da sačekam dok bude plaća pa će netko od vozača donijeti. Na to sam ja rekla da je to tek za osam dana i da ja ne želim biti odsječena i bez kontakata. Srećom sam imala nešto svog neta u roamingu, inače bih bila potpuno odsječena.

I kome se požaliti onda, kome reći problem ili bilo što da se desi? Napomenut ću i da imam određenih zdravstvenih problema i nije uopće bilo ugodno kada sam shvatila da meni zdravstveno osiguranje nitko ne spominje.

Baka je stalno plakala


Moja baka i ja nikako nismo uspjele da ostvarimo komunikaciju, prvenstveno zbog toga što je ona slijepa i što je tu trebao netko tko odlično govori njemački. A bile smo same u stanu. Ona je tražila priču, priču o životu o svakodnevici. Pritom je stalno plakala, bila ljuta zašto joj stalno dolaze osobe, a da ne govore dobro jezik.

Jedan dan je došla medicinska sestra i pošto je govorila engleski rekla mi je da sam ja tamo 20.-a žena za dva mjeseca. Dala sam sve od sebe, obavljala sve što treba, nisu se žalili na to, ali jezik je bio problem. I zatražila sam premještaj. Obratila sam se Svetlani. Na to sam dobila odgovor da prvo moram pričekati da se pojavi netko iz obitelji da ja to njima priopćim. Pa onda obitelj prosljeđuje mail agenciji. I da se na premještaj čeka dok se netko drugi ne nađe.

Kasnije dobijam obavijest da je ona obavijestila agenciju i da trenutno nema drugog posla s mojim znanjem jezika. Ili da čekam dok nešto i ako nešto iskrsne ili da idem kući.Počelo je uvjeravanje da ostanem, da istrpim. Ja sam zaista bila spremna prihvatiti nešto drugo. Ali posla s mojim znanjem nije bilo. Obitelj je isto poludjela, kažu 'non stop se smjenjuju', da je agencija neozbiljna i da će vjerojatno prekinuti suradnju s njima. Samo ću reći da su umjesto mene opet poslali Rumunjku koja ne zna ni riječ njemačkog jezika. Apsurd, ali dobro.

Samo sam željela sjesti u auto i sigurno stići kući

Ništa, idem kući, što sad. Potrošila novac.Tada sam kontaktirala Svetlanu za prijevoz. Priopćila mi je da će mi provizija biti vraćena i da ću imati prijevoz nazad. Što je valjda i normalno jer nisam ja kriva što nema posla. Rekla mi je da neću biti oštećena. E sad, pošto je ona platila za mene 120 eura put to je, naravno, moralo biti odbijeno. Ja sam to prihvatila, ali razmislite malo - zašto bih ja plaćala put ili bilo što kada posla nema? Ali vjerujte mi, u tom trenutku sam samo željela sjesti auto i sigurno stići kući. Ok, to je odbijeno, ostalo je da mi vrati 80 eura, nešto sam zaradila pa ajde dobro je..

Međutim, sutradan druga priča
. Ne može put natrag besplatno, mora se platiti.Tako da ona onih mojih 80 eura daje za put i ja još ispadoh dužna 40 eura. Ali ona će se žrtvovati za mene pa će platiti. Joj ljudi moji, samo sam se pitala kako sam to sebi uopće dozvolila. Pri tom dobivam obavijest da kada stignemo u Sombor noću, ako hoću da me taksi koji je u sklopu prijevoza odveze do kuće, moram platiti 30 eura. A ne moram napominjati da taksi već vozi dvije žene i prolazi kroz moje mjesto. Naravno da sam odbila i platila sebi taksi 1000 dinara (oko 8,4 eura, nap.ur.) do kuće. Sa mnom se vratila i žena koja je ostala u motelu. Ona je provela osam dana u motelu, nitko joj nije pružio šansu. Platila je proviziju i put 320 eura, trebala je i put natrag platiti što, naravno, nije uradila jer nije imala.

(Vjerojatno će na ovo biti komentara da nije znala jezik . Ja sam je osobno u sobi ispitivala, znala je osnovno, bila je već u Njemačkoj.)

Kada smo krenule kući usput smo pokupile dvije žene. Umjesto jedne je došla Rumunjka koja apsolutno nijednu jedinu riječ njemačkog ne progovara, obitelj razočarana. Pitam se - zašto ja nisam mogla dobiti to mjesto?

Od kada sam došla Svetlana nije ni jednu jedinu riječ poslala. Žena što se vratila sa mnom ju je pokušala kontaktirati i ništa. Nije joj vraćena provizija. I ona treća žena s početka što je došla sa mnom je otišla, bez vraćene provizije, po nju je došao netko iz Srbije.

Sve ovo sam napisala iskreno, detaljno, da vam svima predočim koliko se mora paziti. Iza svake riječi ovdje stojim, imam sve poruke. (...) Drage moje, pazite se i čuvajte. Ja, iskreno, poslije ovakvog iskustva, ne znam hoću li se usuditi probati ponovo.

12.09.2018.

Ilustracija (foto: Pixabay.com)

MARTIĆEV MILICAJAC Srbin iz Kanade doputovao u Češku u posjet sinu pa uhićen

21.09.2018.

Sudjelovao u zarobljavanju i zlostavljanju Radoslava i Zorana Bobanovića? Više>

Youtube snimka zaslona

'OBA SU PALA' PRIJE TOČNO 27 GODINA Legenda s kultne snimke preživio je rat i onda nesretno poginuo

21.09.2018.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Adventure Racing Croatia 2018

FOTO: Romantična večer u Ninu

FOTO: Saljska fešta

FOTO: Doček Vatrenih

FOTO: 16. Ninska šokolijada

FOTO: Misa na otvorenom

FOTO: Navijači prije utakmice

FOTO: Navijači u Moskvi

FOTO: Turnir Slavko Bagarić u Nürnbergu

FOTO: Brijuni