NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

16.08.2018
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

'IZVUKAO SAM SE IZ DUGA OD 140.000 KN Nakon pet sezona, nehumanih uvjeta, prevaranata, rada 14 sati na dan, kćer me zvala i pitala zar je ne volim...'

Ilustracija (foto: Pixabay.com)

Osam i pol godina bio u blokadi.

Br. pregleda: 5890

Ilustracija (foto: Pixabay.com)

Autor: Zoran Stupar

Ova priča koju ćemo vam danas ispričati moderna je hrvatska priča. Mlad čovjek, koji je spletom okolnosti i loših odluka gotovo pa došao pred zid života, sa dugom od zastrašujućih 140.000 kuna. Današnji nam je sugovornik Andrija (33) (prezime poznato redakciji).

Prije pet godina u dugu 140.000 kuna


'Radi jedne grane prodaje prekinuo sam fakultet. U vrijeme kad su moji prijatelji radili na tome da dobiju diplomu, ja sam nasjeo na priču strane agencije o zaradi preko noći i preko noći sam postao samo dio statistike blokiranih u Hrvatskoj. Par godina nakon toga radio sam svakakve poslove u prodaji samo da preživim, a kamata i troškovi na FINA-i popeli su se na nekih 140.000 kn te 2013. godine', priča naš sugovornik.

U to je vrijeme dvije godine bio u braku i podstanar sa suprugom, koja kao poslovni ekonomist nije mogla godinama naći nikakav posao.

'Početkom te godine našao sam nam oboma neki posao u firmi čiji je gazda vrlo brzo nakon našeg dolaska upao u privatno poslovne probleme i oboje smo se tog proljeća opet našli u situaciji da smo bez posla. Budući da sam kroz prodaju upoznao jako puno ljudi iz cijele Hrvatske, zvao sam jednog utjecajnog Dubrovčanina s pitanjem da li mi može srediti da preko ljeta prodajem nešto u Dubrovniku jer sam imao ideju kako se može zaraditi neka lova na brzinu na naivnim turistima. Budući da supruga i ja zajedno govorimo četiri jezika, mislio sam da to ne bi bio problem', priča kroz smijeh Andrija.

No, njegov mu je poznanik dao protuprijedlog - da supruga vodi apartmane na malom otoku pored Dubrovnika, a Andrija da konobari u kafiću njegovog prijatelja na pristaništu na otok.

Na Praznik rada spakirali kofere i otišli na jug

'Rekao sam da može što se tiče supruge, ali da ja nikad nisam konobario i da kafiće poznajem samo kao gost. On mi je na to odgovorio da nema veze, da ću naučiti i tako smo za 1. svibanj te 2013. spakirali kofere i zaputili se iz podstanarskog stana u Zagrebu na krajnji jug zemlje nemajući pojma što nas čeka. Već idući dan mi je vlasnica lokalnog kafića, žena od svojih šezdesetak godina, pokazivala kako se nosi tacna i kuha kava', prisjeća se.

Idućih šest mjeseci bio je najljepši i najmirniji period njihova bračnog života. Začeta je tad i njihova kćerkica, koja ih svakog dana podsjeća na to iskustvo.

'Ali nismo previše zaradili. Ono što će se kasnije pokazati korisnim je činjenica da sam udario temelje konobarskog zanata, bilo kao radnik u kafiću, bilo iz druženja s konobarima kojih je preko ljeta na otoku bilo više nego ukupnih stanovnika zimi. Supruga je imala vrlo malu plaću jer smo oboje spavali kod njezinog poslodavca, ja sam radio samo jednu smjenu i nisam imao bogznakakvu plaću i ustvari smo dolje potrošili veći dio onog što smo zaradili', kaže Andrija.

Po povratku u Zagreb imali su minimum ušteđevine. Supruga je bila trudna, A Andrija je opet počeo raditi honorarne poslove u prodaji da prežive.

O Zrću čitao samo kao o mjestu razvrata


'Te zime mi se pružila prilika da odem na mjesec dana u srce Europe, u Strasbourg na Božićni sajam predstavljati hrvatske proizvođače. Tu sam nešto zaradio i upoznao ženu koja me, nakon što mi se u proljeće 2014. rodilo dijete, nazvala i pitala da li bih radio sezonu na Zrću. S ovrhama, podstanarstvom i suprugom na porodiljnom, nisam imao nekog izbora nego pristati. Otišao sam na Zrće za koje sam do tad samo čitao u novinama kao o mjestu razvrata. Došao sam u maleni bistro u sklopu sportskog objekta na ulazu na Zrće i skužio da se ovdje radi s hranom i da imaju kuhinju. Rekao sam šefu da je došlo do neke zabune, da ja imam svega par mjeseci iskustva s nošenjem pića i da nikad nisam nosio hranu. On me pitao da li znam nositi tacnu, rekao sam da znam, a on će na to: 'Onda znaš i tanjure.' Tjedan dana me učio nositi pune tanjure', kaže Andrija.

Preko dana je iznosio pred goste piće, ćevape, burgere, pizze, a navečer su cijeli objekt pretvarali u mjesto za održavanje privatnih partija za europske maturante.

'Radili smo u prosjeku 14 sati dnevno, plaća je bila 9000 kn, plaćena hrana, prvi puta sam u životu shvatio mogućnosti bakšiša ako si dobar s gostima. Zarađivao sam 12-13.000 mjesečno. Spavali smo na raznim mjestima gdje je naš šef, inače osuđeni prevarant i kriminalac, uspio nekoga prevariti i smjestiti nas kao kukavičje jaje u njegov smještaj. Ali to nas nije pretjerano brinulo. Čak smo mjesec dana spavali 17 km od Zrća u kući bez struje i tople vode, kupali smo se na plaži, a kad je došla struja iz agregata i kad smo dobili svjetlo, skužili smo da je puna škorpiona i stjenica, a u dvorištu je bilo i poskoka. I opet nas nije bilo briga jer smo bili ok ekipa i ok smo zarađivali', prisjeća se Andrija.

Zimu je proveo po prodajnim štandovima u Zagrebu i sezonski mjesec dana u Varšavi gdje je predstavljao hrvatske proizvode.

Ostao mu dužan, a mnogi su prošli i gore

'U proljeće 2015. na vratima mi se pojavio šef sa Zrća i pitao da li opet idem dolje s njim. Pitao sam suprugu da li može sama s djetetom izdržati još jedno ljeto, ona svjesna da moramo rješavati moje dugove nije imala drugog izbora. Otišao sam opet u sezonu koja je bila prekretnica moje buduće karijere, stava i odnosa ne samo prema sezonama nego i životu općenito. Te godine moj šef uzima sa svojim partnerom u najam još jedan veći restoran. Preko dana sam radio u bistrou na Zrću, a navečer sam nosio večere u tom restoranu u Novalji. Dolazimo mu kompletna ekipa od prošle godine, cijela njegova uža i šira rodbina, ja povlačim najboljeg prijatelja i kuma koji je u Zagrebu upao u probleme jer mu se nisu isplatile plaće i sve djeluje idealno. Tamo sam savladao nošenje više tanjura, apserviranje, prodaju i prezentaciju boljeg izbora jela nego ima bistro. A i ono najslađe, upoznao sam sve mogućnosti bakšiša kojeg strani turisti ostavljaju ako su zadovoljni tvojom uslugom', priča naš sugovornik.

zrce_1
Naš je sugovornik nekoliko sezona radio na Zrću (foto: Mario Fajt/Flickr)

Naravno, nije sve moglo biti idealno.

'Za to su se pobrinule prevarantske sklonosti mog šefa i njegovog partnera koji su preko pozajmica iz firme izvukli kompletan promet iz oba restorana, potrošili novce na privatne stvari, ostali dužni za najam, režije, dobavljače i nama radnicima. Osobno sam ostao bez dvije plaće na račun. Budući da sam imao osjećaj kud to vodi, preko akontacija sam izvukao novce na ruke, ostao sam bez 'samo' 8000 kn koje sam prežalio s obzirom na bakšiš, ali moj kum i drugi radnici koji nisu uzimali akontacije nisu bili te sreće. Kuhinja i pomoćno osoblje koje nije imalo bakšiš i uzimalo akontacije je sezonu odradilo besplatno. Vratio sam se najesen u Zagreb, s nešto ušteđene love nagodio se za dio ovrha koje sam sad već bio smanjio na nekih 80.000 kn i ponovno radio u prodaji povremene poslove', prisjeća se Andrija.

Rad u katastrofalnim uvjetima, ali uz brutalan bakšiš

'Iduće 2016. odlučio sam odraditi još jednu sezonu dalje od Zrća i Novalje. Okrenuo sam već u siječnju par brojeva i s čovjekom s Krka dogovorio da u svibnju dolazim u njegov restoran s ciljem da riješim veći dio ovrha koje imam. Čuli smo se par puta tjedno, dogovarali sve i sredinom svibnja došao je po mene u Zagreb. Restoran je bio odličan, na puno većoj razini nego sam do tad radio, ali kao osoba sa šarolikim iskustvom u radu s ljudima i novcem nakon dva tjedna vidio sam da neću zaraditi koliko sam si zacrtao i nakon par dana razmišljanja što da radim odlučio sam nazvati vlasnika jednog od par najvećih restorana u okolici Zrća za kojeg sam znao da ima katastrofalne uvjete za radnike, ali da ću zaraditi veliki novac. Dogovorili smo se i idući dan sam s Krka otišao natrag na Pag. Pod 'katastrofalni' uvjeti mislim na to da je nas 15 spavalo u 50 kvadrata na krevetima na kat bez ijednog ormara, na nas 15 dolazila je jedna tuš kabina i dvije wc školjke, iako smo radili u restoranu nismo imali pravo na besplatno jelo nego smo imali popust. To znači da plaća od 1000 eura kad se od nje odbije hrana i ostatak podijeli s radnim satima, a to je bilo oko 16 dnevno, znači da sam radio za 13 kuna po satu. Ali je bakšiš bio brutalan, u špici sezone 700-1000 kn dnevno, u slabijim tjednima prosjek skoro 500 dnevno, tako da mi je to bio motiv za ostanak i nisam razmišljao previše o uvjetima boravka na sezoni. Gazda nije imao pojma i boljela ga je briga kako se zovemo, a kamoli gdje spavamo i što jedemo, bili smo samo broj, ali je bio korektan i nije nikoga zakinuo za lovu za koju ste se dogovorili', govori naš sugovornik.

Po povratku u Zagreb uspio je smanjiti dug na nekih 40-ak tisuća kuna i zaposlio se kao restoranski konobar u jednom od najpoznatijih hrvatskih restorana.

'S iskustvom stečenim na sezonama zarađivao sam s bakšišom više nego tada moja sestra kao inženjerka kemije u naftnoj kompaniji, ali mi od primanja nije ostajalo ništa budući da mi supruga opet nije mogla naći posao, da mi na blokadu odlazi dio plaće i da smo podstanari. Ustvari nisam uopće smanjivao glavnicu ovrha. Radi toga sam cijelu zimu razmišljao da u restoranu gdje radim najavim odlazak na sezonu kao svoju nužnost da riješim ovrhe i razmišljao u smjeru da odradim još jednu sezonu, a nije mi se išlo u uvjete u kojima sam odradio posljednju.

Završio sezonu s gotovo 10.000 eura u džepu

I početkom prošle, 2017. godine, počeo sam zvati vlasnike objekata koji su krajem siječnja dali oglas da trebaju sezonce, nazvao sam tridesetak brojeva, svima sam rekao da tražim plaću 9000 kn, smještaj, hranu i da bakšiš ne dijelim ni sa kime nego da imam svoj rajon na terasi i svoju šifru na kasi. Od trideset razgovora iskristalizirala su se trojica koji su pristali na te uvjete. Sa svima sam se našao u Zagrebu i dogovorio suradnju s jednim na Pagu, u finom restoranu s ribom prve klase, paškom janjetinom ispod peke, škampima, odličnim izborom vina i još nekim stvarima koje nikad ranije nisam imao prilike iznositi pred goste. On se raspitao okolo o meni, ja o njemu, znao sam da me neće izigrati kao što je i on znao da ga neću potkradati i sve ostalo smo se dogovorili kao ljudi, držali se dogovora obojica i sezonu od 3,5 mjeseca završio sam s gotovo 10.000 eura u džepu. Za to sam radio preko 14 sati dnevno bez slobodnog dana (samo u srpnju i kolovozu sam imao 880 radnih sati), ali sam riješio do kraja ovrhe koje sam vukao 8,5 godina, žena i dijete su prvi puta otkad radim sezone došle na ljetovanje i ostalo mi je nešto novaca za najesen', prisjeća se naš sugovornik sa zadovoljstvom.

Danas radi u poznatom restoranu u Zagrebu na ugovor na neodređeno. Uvjeti, radna okolina i gazda su, kaže, odlični.

'Nemam ovrhe, okružen sam divnim ljudima, preselili smo se iz malog stana u veću kuću koju smo uzeli u najam, u pet godina sam od osobe koja uči nositi tacnu napredovao do jednog od boljih i plaćenijih konobara u državi, a sve je to posljedica dosadašnjih sezona. To je moje iskustvo koje je zahtijevalo velike žrtve, od uloga svojeg vremena do pristajanja na nehumane uvjete. Njih sam u potpunosti zanemario, za razliku od većine sezonaca koje sam upoznao, a koji radi njih odustaju od sezone nakon prve gužve. Ali ono preko čega nisam mogao prijeći je kad me kćerka s tada navršene tri godine zvala na telefon i pitala zašto nisam doma, da li ne volim nju i mamu pa me zato nema, to vas ubije tog trena kad čujete. A ojača idućeg kad odete iznositi hranu pred goste i sami sebi obećate da više nikad nećete odraditi sezonu i udaljiti se od obitelji', zaključuje.

18.05.2018.

Ilustracija (foto: Pixabay.com)

HRVATICA KRENULA IZ DÜSSELDORFA U PULU Policija je zaustavila u zrakoplovnoj luci: ili plati ili ideš u zatvor zbog prevare

16.08.2018.

Dio kazne je platila direktno policiji u zrakoplovnoj luci, a dio je platio brat njenog suputnika. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Saljska fešta

FOTO: Doček Vatrenih

FOTO: 16. Ninska šokolijada

FOTO: Misa na otvorenom

FOTO: Navijači prije utakmice

FOTO: Navijači u Moskvi

FOTO: Turnir Slavko Bagarić u Nürnbergu

FOTO: Brijuni

FOTO: Slavlje u iseljeništvu

FOTO: Slavlje za pamćenje