NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

29.06.2017
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Unatoč sadašnjim poteškoćama Hrvatska odskače od svoga susjedstva

Google Maps screenshot

Kolumna Gojka Borića.

Br. pregleda: 2544

Google Maps screenshot

Autor: Gojko Borić

Po svemu izgleda da će Brexit, izlazak Velike Britanije iz Europske unije, ostati osamljen događaj u povijesti Unije, premda nitko ne zna kako će se ona razvijati u teško predvidivoj budućnosti. Birači na nizozemskim parlamentarnim i francuskim predsjedničkim izborima rekli su ‘da’ europskom ujedinjenju, ali to nije osjetljivo smanjilo euroskepticizam u ostalim državama EU-a pa je na Bruxellesu da povuče odgovarajuće pouke iz rečenoga i započne s nužnim reformama ove neusporedive zajednice država. Europsku uniju treba što više približiti građanima i nacionalnim državama da oni osjete blagodati njezina postojanja. Nije sve u novcu, ali ipak valja ustvrditi da je Hrvatska u godini 2016. povukla iz EU fondova 6,3 milijarde kuna dok je u proračun Unije uplatila 3,3 milijarde, što je jasna dobit. Nije optimalna, mogla je dobiti više ugledavši se u uspješnije države u tome pogledu, a zašto nije treba pitati one koji stoluju na Trgu sv. Marka. Često možemo čitati u najčitanijem hrvatskom dnevniku kako su Hrvatsku nakon učlanjenja u Uniju opljačkale strane kompanije tako da od kućnoga blaga nije ostalo gotovo ništa, pri čemu oni koji tako kukaju zaboravljaju da je ‘velika rasprodaja’ najvećih hrvatskih tvrtki strancima uvijek bio dvostrani biznis u kojemu su sudjelovali i ‘domaći mangupi’, i to većim dijelom oni na ljevici.

Mađarska i Poljska kao uzori u vanjskoj politici

EU se rado optužuje da se miješa u unutarnje stvari svojih članica i onda kad to nije opravdano načelom supsidijarnosti, naime da se problemi rješavaju tako gdje je to najoptimalnije, i tu su kritičari u pravu, no postoji mogućnost da se države tome protive kao što uspješno rade Mađarska i Poljska sa čijim se odnosima u unutarnjoj politici ne moramo slagati, ali kad je riječ o obrani nacionalnih interesa prema vani onda one mogu biti uzori. Očevidno svi vladajući u Hrvatskoj pate od našeg povijesnog sindroma podložništva moćnijima, to kao da je postao dio nacionalnog karaktera, no ne mora ostati zauvijek jer Hrvati su znali ginuti u borbi protiv stranih zavojevača koji danas više ne operiraju tenkovima i ratnim avionima nego kompjutorima. Hrvatska mora biti svjesna svoga geografskog položaja na granici prema prostorima koji će još dugo čekati na ulazak u Uniju i tu prednost mora iskoristiti, što je djelomično i učinila kad je povukla 120 milijuna eura iz šengenskoga fonda što je zavidan udio od 97 posto. Prije nego što Hrvatska uđe u Schengen morat će dobiti još mnogo više novca kako bi bila u stanju nadzirati svoje duge granice prema susjedima koji će još dugo čekati na ulazak u EU. Ali to je tek jedan primjer koji bi mogao naći mnogo više svojih sličnjaka kad je riječ o hrvatsko-europskim odnosima. Hrvatska mora koristiti svoj položaj u EU i NATO-u i prema susjednim državama od kojih mnoge još ni izdaleka nisu ispunile EU-ropske kriterije, a neke neće ni ući u NATO kao svojevrsnu prethodnu ulaznicu za Uniju.

Hrvatsku se često uspoređuje s istočnim susjedom

Hrvatska se po nekoj staroj navici još iz vremena dviju Jugoslavija često uspoređuje sa Srbijom, što je rijetko opravdano. Neki čak tvrde kako Njemačka želi uz pomoć Srbije obnoviti Jugoslaviju. No stvari nisu baš tako plakativno negativne jer Srbija je sve drugo, a ne demokratski uzorna država. Dovoljno je prolistati umjereni tjednik NIN od prosinca prošle godine do danas pa u njemu pronaći intervjue s nizom istaknutih srbijanskih intelektualaca i političara pa se uvjeriti da gotovo svi smatraju da je Aleksandar Vučić samodržac vrlo sličan Orbanu, Kaczinskom i Erdoganu. Nemali broj NIN-ovih sugovornika Vučića otvoreno naziva diktatorom. Na pitanje što spaja navedene autokrate NIN-ov autor Nikola Tomić sažeto odgovara: ‘Kriminaliziranje opozicije, neprijateljstvo prema slobodnim medijima i civilnom društvu, kao i populizam i nacionalizam...’ (NIN, 04.05.) Tomić dokazuje da se Srbija nalazi među ‘neliberalnim demokracijama’ u Europi kao što su Mađarska, Poljska i Turska u kojima postoje neki elementi demokratskoga društva kao izbori, oporba i neki slobodni mediji, ali oni ne funkcioniraju u potpunosti, oni su često samo fasada iza koje djeluju autokrati sa svojim nadmoćnim partijama i režimima u kojima je, ne sasvim, ali gotovo ukinuta trodioba vlasti. Da ti režimi postižu stanovite gospodarske uspjehe djeluje umirujuće na velike dijelove naroda, ali na dulji rok ovakova politika mora dovesti do otvorene diktature kakva se već postupno ocrtava u Turskoj. Srbiju se i inače smatralo sljednicom Otomanskoga carstva na Balkanu, no to je druga tema. Srbiji se u njezinom očijukanju s Europskom unijom nikako ne smije gledati kroz prste, ona mora ispuniti sve kriterije da bi bilo kad bila primljena u EU.

Za Europsku uniju, u kojoj Njemačka igra glavnu ulogu, najvažnija je stabilnost na tzv. Zapadnom Balkanu u koji Hrvatska prema Frankfurter Allgemeine Zeitungu, FAZ (13.05.) više ne spada. Prema ‘Deutsche Welleu’ (09.05.) odnosi između Srbije i EU-a se odvijaju na principu mrkve i batine. Autor njemačke RTV postaje razgovarao je o tome sa znanstvenikom Aleksandrom Matkovićem i novinarom Nemanjom Todorovićem Štiplijom. Po mišljenju Štiplije Europa u odnosima sa Srbijom daje prednost stabilnosti pred demokracijom. Za Matkovića Srbija želi iskreno pristupiti Europskoj uniji, ali pri tome zaboravlja svoje najsiromašnije ljude, što znači da u tome neće biti nikakvih promjena na bolje čak i pritiscima iz Bruxellesa. Između redaka ovog kratkoga razgovora s dvojicom srbijanskih javnih djelatnika može se pročitati da je EU i previše zaokupljen vlastitim problemima, a da bi mogao konkretnije utjecati na pomake u europskom kretanju Srbije. Izvjestitelj FAZ-a (13.05.) s mjestom djelovanja u Istanbulu javlja o konferenciji pod naslovom ‘Više od berlinskoga procesa: regionalna integracija i približavanje Zapadnog Balkana EU’, održanoj u glavnom njemačkom gradu, na kojoj je bilo govora o opasnim pritiscima Rusije na navedenim prostorima, pogotovo u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i srpskom dijelu Bosne, ali da u regiji nitko ne može imati veći utjecaj od EU-a, čak i onda ako uskoro ne želi primiti nove članove.

Rusija i Turska aktivne, Amerika 'spava'

Znači i samo ‘mirovanje’ Europe snažnije je nego konkretni pritisci Rusije, što po našem mišljenju izgleda više beogradska propaganda nego odraz stvarnosti. Nije potrebno biti veliki analitičar pa uvidjeti da su danas Rusija i Turska najaktivnije u pokušajima odavajanja ‘Zapadnog Balkana’ od europskih integracija, dok Amerika kao da ‘spava’, a EU se bavi sam sobom. Hrvatska mora biti sretna što je u posljednji trenutak uskočila u vlak Europske Unije, u zapadnu Europu kojoj je uvijek pripadala sve do god. 1918. kad je silom prilika ubačena u balkansku Jugoslaviju. Stoga zvuče groteskno riječi profesora Sveučilišta u Beču Vladimira Bitija: ‘Odvajati Hrvatsku od Balkana je besmisleno’ (Deutsche Welle, 05.05.) koji ovako gleda na prilike u Hrvatsko: ‘Politička karijera gradi se na stvaranju animoziteta prema onome drugome... Pritisak većinske vjeroispovijesti na manjinske jača...
Odvojiti Hrvatsku od Balkana besmisleno je. Njezina sudbina je kroz povijest uvijek bila povezana s Balkanom. Hrvati se sada žele obraniti od Balkana pod svaku cijenu, a možda jer to baš znak da mu pripadaju.’ Ovdje se vidi kako i netko tko mnogo zna nije shvatio neke osnovne činjenice jer dovoljan je i površinski uvid u hrvatsku povijest i kulturu da bi se osvjedočilo kako su Hrvati oduvijek pripadali zapadnoj Europi, dakle bili mnogo bliži Rimu i Mletcima, Beču i Budimpešti, Pragu i Krakovu nego Beogradu i Istambulu. Balkanizam je nahrupio u Hrvatsku tek kad je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i kasnije se produbio u komunističkom SFRJ-otu, dakle neki njegovi tragovi postoje ali nisu dominirajući. Uostalom, čak i Austrijanci i Nijemci ponekad se nabacuju ‘balkanskim optužbama’ na neke svoje sunarodnjake, no to spada u ‘folklor’ koji ne bi smio prihvati jedan sveučilišni profesor kao što je Biti.


15.05.2017.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Tijelovo u Korntalu

FOTO: Sv. Ante u HKM Stuttgart

FOTO: Hamburg za Vukovar

FOTO: Proslava naslova u Bietigheimu

FOTO: Hodočašće Hrvata u Lourdes

FOTO: Croatia Bietigheim osvojila prvenstvo

FOTO: Dan oružanih snaga

FOTO: Komemoracija na Bleiburgu

FOTO: Sinjska alka u Vukovaru

FOTO: Kotorvaroška večer u Stuttgart-Degerloch 2017.