NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

19.09.2017
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

KAKO SAM ZALUTAO U VUKOVAR S DIJASPOROM Mladi iz Berlina su me oduševili - nepotkupljivi, pravedni i pošteni, žele se vratiti u Hrvatsku

Foto: HKM Berlin

Iskustvo mladića iz Zagreba.

Br. pregleda: 3609

Foto: HKM Berlin

Autor: Tomislav Antolović

Polako se približavao susret mladih u Vukovaru. Već ranije sam se pomirio s činjenicom da zbog obaveza neću moći ići i da ću ove godine susret popratiti preko medija. Iskren da budem, kako sam mislio da neću otići, nisam se previše oko toga ni brinuo. Međutim, moji dragi rođaci pa i tetke, tetku ne smiješ nikad zaboraviti spomenuti, pogotovo ako je iz Njemačke, svakim pozivom ili porukom podsjećali su me na taj susret i pomalo stavljali sol na ranu. Kako smo udaljeni i ne vidimo se često, kažem sam sebi da ću iskemijati ta dva dana slobodno pa kud puklo da puklo. Rijetke su prilike kad smo svi skupa na okupu i to treba iskoristiti.

Kada te krene, krene te, sportska sezona završila ranije, ispiti na fakultetu se pomjerili tjedan prije i sreća što ću moći otići na susret počinje. Sada je samo bilo pitanje hoće li dijaspora napraviti i imati mjesta za izbjeglicu iz Zagreba. Rodica Marija javlja kako je sve sređeno i spremno da se šlepam dijaspori. Pregovaračkim genima moje rodice koja me dočekuje na Trgu bana Josipa Jelačića polako upoznajem dio ekipe iz Berlina. Tu sam se prvi put susreo s fra Edijem, svojim rođacima i nekolicinom momaka s kojima smo otišli na ćevape. Ruku na srce nisam nikad pojeo lošije ćevape, a kako mi je to od dražih jela i vidno sam bio gladan moram priznati da me to potreslo, no uz pozitivnu atmosferu, druženje smijeh i uzbuđenje što sam s dragim ljudima na to sam vrlo brzo zaboravio.

Saznao sam potrebne informacije vezane uz polazak i sam program u Vukovaru, podružio se na kratko, ispratio nove prijatelje do katedrale te se otišao odmoriti i spremiti za put. Trebao sam biti 15 do 5 na glavnom kolodvoru, došao sam među prvima i čekao ostale. Mogu reći kako nisam tip osobe koja ima tremu, sramežljiva ili ne potencira komunikativnost, nikada nisam u strahu pokazati komunikacijsko prezentacijske vještine, no tada sam se osjećao nesigurno i drugačije, kao da ne pripadam njima. Imao sam osjećaj da nisam poželjan i primao poglede koji su odavali riječi: tko je pak ovaj? Ili Što će on s nama? Uskoro su došli rođaci i taj osjećaj se brzo izgubio.

Krenuli smo s putovanjem, svi su se brzo smirili i pokušavali zaspati, nekome je to polazilo za rukom, nekima nije. Meni recimo nije, gužvao sam se u sjedalu i pokušavao svakako namjestiti, ali nije išlo. Oko 8 sati svi su se probudili i počeli pričati, tako i moj rođak i ja. Malo sam se tu opustio, no opet se ubrzo javljao osjećaj odbačenosti, svi su razgovarali njemačkim jezikom s kojim ja nisam na ti. Non stop sam imao osjećaj da me netko ogovara, pričali su neke šale na njemačkom i smijali se, a ja sam imao tupu facu i nervirao se kako mladež hrvatskih korijena koja ide u Vukovar ne priča materinji jezik. Tu sam sam sebe ulovio, zastao i razmislio te shvatio da su oni odrasli u Njemačkoj, da svakodnevno prakticiraju taj govor i da se ja nemam što nervirati oko toga. 



Polako sam već ušao u interakciju s ljudima upoznao se i pričao te pronalazio zajedničke teme za razgovor. Preko trideset tisuća mladih na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru, a među njima i mi, radost golema, kako za mene tako i za druge. Skupa s mladima iz Berlina došao sam u herojski grad pokloniti se ljubavi i herojstvu hrvatskih branitelja, ljudi koji su utkali sve što su imali u slobodu Hrvatske. Došli smo, možda neki od nas i po prvi put te osjetili Domovinski rat kroz trnce i jezu na svojoj koži uz vizualni prikaz grada. Siguran sam da svi hrvatski branitelji bili posebno ponosni na taj susret pun radosti, molitve i zajedništva. Vukovar - grad heroj je bio prvi na braniku Hrvatske. Iako na spomen Vukovara osjećamo bol, osjećamo i ponos na hrvatske branitelje koji su u Domovinskom ratu utkali temelje modernoj hrvatskoj državi. Istina o Vukovaru i Domovinskom ratu neće i ne smije biti zaboravljena! Oprostiti, ali nikada zaboraviti.

Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti bila je prva destinacija nas mladih. Ono što mi je upalo odmah u oko je predavač koji je jako dobro prenio na nas sadržaj i priču o Vukovaru te palim tenkovima na toj cesti, naglašavao je sve ono bitno tonalitetom u glasu, a mi smo ga slušali kao roditelja koji nam drži bukvicu nakon nekog propusta za kojeg se kajemo. Toga dana obišli smo i Spomen-dom Ovčara te masovnu grobnicu Ovčara koja je po svemu sudeći mjesto tišine i tuge, boli i patnje, ali i podsjetnik na događaje u ne toliko dalekoj prošlosti. Bili smo i u vojarni gdje smo odslušali kvalitetno i poučno predavanje gospodina Pere Mihaljevića, tu smo utvrdili stara, ali stekli i nova znanja o Domovinskim ratu i konkretno napadu na Vukovar, Grad heroj. Vidjeli smo i koncentracijski logor u kojem su mučeni i ubijani naši branitelji. Tu sam se molio i zahvaljivao Bogu što su neki od članova moje obitelji preživjeli takav logor.

U slobodno vrijeme upoznavao sam se i infiltrirao u grupu, razgovarao, šalio se i družio. Mislim da je u takvim trenutcima važno biti svoj, onaj koji jesi, ja sam se toga držao i nadam se da je dobro prošlo. Ono što me jako dojmilo jesu sami mladi iz Berlina, njihova skladnost i dobrota koja se ocrtava iz njihovih očiju. Iznenadila me i količina znanja o hrvatskoj povijesti i interesu tih mladih da se vrate u Hrvatsku i da je učine boljim mjestom za život prenoseći dio njemačkog mentaliteta i stečenog znanja na Hrvate i Hrvatsku. Zaista me raduju takve osobe, osobe s karakterom, stavom, osobe spremne ‚ginuti‘ za istinu i pravdu. Nepotkupljivi, pravedni i pošteni, tračak nade. Iskreno se nadam da će se baš ti mladi vratiti u domovinu i učiniti je perspektivnom zemljom za ove mlade koji tek dolaze. One koji nisu sigurni u povratak toplo pozivam da se okušaju. 



Sreća koja se osjetila tijekom procesije od memorijalnog groblja do centra gdje je održana sveta misa, pa i pjesma, radost i ljubav bili su ključ povezivanja mladih iz Berlina pa i mene s njima, domoljublje i vjera mogla se osjetiti u zraku sve do Dalmacije, a sreća na ljudima iz Vukovara, našim domaćinima nije se mogla sakriti. Jer nakon 26 godina gledali su kako 30 000 ljudi, mladih ljudi, dolazi u grad i slavi vjeru, slavi zajedništvo i mir. Ti isti ljudi prije 20-ak godina gledali su kako mladi odlaze, kako obitelji s djecom bježe, gledali su nemir i osjećali strah. Mahao sam im iskreno i od srca i živio s njima u toj sreći. Sve mlade koje sam upoznao i voditelje ovog putovanja ostavili su u meni uspomenu za cijeli život. U tako malo vremena steći tolike prijatelje i poznanstva najveće su bogatstvo ovog susreta. Duhovno obnovljeni i povezani, usudio bi se reći umreženi, ne samo mene s njihovom Misijom, već njih međusobno bilo je prekrasno gledati. Nitko nije mogao sakriti osmjeh s lica. Nadam se da sam i ja mladima iz Berlina uspio nešto prenijeti po čemu će me pamtiti i po čemu ću im ostati u sjećanju.

Domaćinski narod Slavonije, Srijema i Baranje još jednom je dokazao i pokazao da ima veliko srce, gostoprimstvo i ljubav za sve mlade iz Hrvatske i dijaspore. Ponovno proživljavam svaku izgovorenu riječ nadbiskupa đakovačkog i osječkog i metropolita Đure Hranića koji je u svojoj propovijedi pozvao mlade na ohrabrenje i nadu koja izvire iz Božje dobrote. Još uvijek prepun dojmova pregledavam medijske zapise, osjećam da zagrebačka izbjeglica gubi status izbjeglice i da je postala uistinu i stvarno,pravi dio i kotačić mladih iz Berlina. Primili su ovu izbjeglicu velikodušno i punog srca, a i njemački se nije više čuo. Tada sam shvatio da su oni više od obične ‘dijaspore’, oni su NAŠI. Od srca im Hvala na tome.

08.05.2017.

Youtube screenshot

(VIDEO) NEZAPAMĆENO Policija uhitila 108 hrvatskih huligana na autocesti, pogledajte snimke tučnjave

18.09.2017.

U 16 sati na autocesti A1 veći broj osoba narušavao je javni red i mir. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Susret iseljenih Uzdoljana

FOTO: Germania - Croatia Bietigheim

FOTO: Velika Gospa

FOTO: IV. Hrvatske svjetske igre, treći dan

FOTO: Sommerfestival der Kulturen

FOTO: IV. Hrvatske svjetske igre, drugi dan

FOTO: Pripreme Croatie Bietigheim

FOTO: Medvedgrad

FOTO: Tvrđava Minčeta

FOTO: Proslava u Bad Cannstattu