NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

18.11.2017
tekst
tekst

Kolumne

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Može li se Europska unija još spasiti? Ako se raspadne, evo što je Hrvatskoj činiti

Ilustracija (foto: pixabay.com)

Kolumna Gojka Borića.

Br. pregleda: 5540

Ilustracija (foto: pixabay.com)

Autor: Gojko Borić

U njemačkom jeziku postoji poslovica 'Totgesagte leben länger' ili u prijevodu 'oni za koje se kaže da će brzo umrijeti žive dulje'. To bi se u najvećoj mjeri moglo reći i za Europsku uniju u čijoj se državnopravnoj konstrukciji nalaze krize, jer ne posjeduje elemente prisile kao država, nije federacija, nije konfederacija, nije savez sasvim suverenih država, nego su one odustale od dijelova svoga suvereniteta u korist Europskog parlamenta i Komisije koji donose zakone i odluke, ali osim novčanih sankcija nemaju sredstva da one koji krše zakone prisile na njihovo poštivanje.

Tijekom svoga razvitka Europska unija sama je kršila načelo supsidijarnosti, to jest da se problemi rješavaju tamo gdje je to optimalno, na razini gradova, pokrajina, nacionalnih država i Unije kao cjeline, što znači da su se organi EU-a miješali i tamo gdje ne smiju i to je onda izazivalo suprotstavljanja nacionalnih država, u posljednjih nekoliko godina u Grčkoj, Mađarskoj i Poljskoj. Članice Unije osim toga imaju pravo veta, što onemogućuje donošenje većinskih odluka. EU ne posjeduje zajedničku vanjsku politiku i unutar NATO-a nema svoje, europske vojne postrojbe. Sve rečeno došlo je do punoga izražaja u posljednjih nekoliko kriza koje su uglavnom dospjele izvana, kao financijska i izbjeglička kriza. Krize su dale polet populistima i nacionalistima među političarima, dakle onima koji govore ono što narod želi čuti bez obzira na mogućnosti ostvarenja, i one za koje su interesi vlastite nacije, države iznad interesa zajednice.

U državama Unije koje se rado koriste europskim fondovima, ali nisu voljne preuzimati i neke negativne posljedice, recimo, izbjegličke krize, ugled Bruxellesa sve više opada. Obični ljudi vide u njemu 'elitu' koja ne poznaje prilike 'na terenu'. U Hrvatskoj se, primjerice, Bruxelles često poistovjećuje s tri ostala glavna grada s prvim slovom B, Beč, Budimpešta i Beograd, a to je izvan svake pameti. Globalizacija je, osim toga, izazvala u nizu europskih zemlja osiromašenje 'srednjeg staleža', neke stranke u Grčkoj, Španjolskoj i Italiji optužuju vanjske gospodarske i političke čimbenike za pogrješke svojih prethodnica na vlasti. Unija se mogla, ali nije znala pripremiti za izbjegličku krizu. Već više od jednog desetljeća bježe preko Sredozemnoga mora na stotine tisuća Afrikanaca i Azijata, kasnije se otvorila tzv. Balkanska ruta, ali Europskoj uniji nije uspjelo pronaći zajednički nazivnik što učiniti s tim jadnicima. Nakon što je njemačka kancelarka Angela Merkel izgovorila fatalne riječi 'Wir schaffen das' – mi ćemo to svladati, nestao je metež u gotovo svi ostalim državama članicama Unije jer se nisu htjele pokoriti, kako je rekao mađarski premijer Viktor Orban, njemačkom 'moralnom diktatu.' Gospođa Merkel je napravila veliku pogrješku misleći da će unutar Unija pronaći zemlje koje će se složiti s njezinom formulom rješavanja izbjegličke krize: uklanjati uzroke krize u dalekim zemljama i rasporediti izbjegličke mase pravedno prema mogućnosti država članica Unije. Ona se kasnije priklonila stvarnosti pa Njemačka sve oštrije postupa s tzv. neregularnim izbjeglicama, onima koji se ogrješuju o zakone ili dolaze iz tzv. sigurnih zemalja, njih se vraća u njihove ne baš sigurne postojbine.

Uniju bi mogle potresti do u temelje rezultati predsjedničkih i parlamentarnih izbora ove godine u Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj. Predsjednica francuske Front national, Marine Le Pen, već je najavila izlazak iz 'eurozone' i Europske unije ako pobijedi na izborima, a njezina stranka vodi u ispitivanju javnog mnijenja. Postoji nada da će sve ostale stranke pomoći predsjedničkom kandidatu protivnog tabora Emmanuelu Macronu da nadvlada gospođu Le Pen u drugoj rundi izbora. Na parlamentarnim izborima u Nizozemskoj mogla bi izbiti na prvo mjesto populistička stranka Geerda Wildersa, ali s njim nitko ne želi koalirati pa bi mu moglo promaknuti premijersko mjesto. U Njemačkoj bi se moglo dogoditi da kancelarka Merkel ne dobije dovoljno glasova, pa bi za kormilo vlasti došla nova koalicija pod vodstvom socijaldemokrata i velikoga Europljanina Martina Schulza, sastavljena od socijaldemokrata, zelenih i stranke Ljevica. U njemački Bundestag svakako će ući protueuropska Alternativa za Njemačku i ponovno Liberalna stranka.

U slušaju da Le Penova i Wilders ostvare svoje planove, to bi mogao biti početak srozavanja Europske unije, onakve kakva danas postoji, ali nije rečeno da ne bi došlo do novih prestrojavanja, odnosno stvaranja barem triju skupina država koje bi preuzele nasljeđe dosadašnje Europske Unije, a svojim unutarnjim ustrojstvom, ekonomskom snagom i političkom voljom imaju mogućnosti da se kasnije vjerojatno ponovno ujedine u neku realniju Uniju . Među analitičarima vlada mišljenje da bi u prvoj skupini bili Njemačka, Luxemburg, Austrija, Poljska, Estonija. Letonija, Litva, Belgija, Češka, Slovačka, Slovenija i Hrvatska, u drugoj Mađarska, Rumunjska i Bugarska, u trećoj Grčka, Italija i Portugal s Maltom i Ciprom itd. Sve su to, dakako, velike fantazije, ali tko zna, i počeci Europske unije kao njemačko-francuske Zajednice za ugljen i čelik bio je nevjerojatno fantastičan korak nakon dva strašna europska rata u 20.-om stoljeću.

Nova Unija bi izgledala drukčije. Postoje ideje da se Europski parlament rasformira tako da 50 posto zastupnika bivaju birani prema stranačkoj pripadnosti neposredno u državama članicama, a 50 posto budu delegati svojih država. Misli se i na većinsko odlučivanje šefova vlada u važnijim pitanjima. Ima i planova o stvaranju europske vojske unutar NATO-a, kojoj bi bio glavni zadatak zaštita vanjskih granica nove Unije. Ponovno se naglašava striktno pridržavanje načela supsidijarnosti. Ovoga časa nitko ne zna kako će izgledati Europska unija krajem ove godine, kao ruševina ili kao jezgro s tri klice jedne buduće zajednice ravnopravnih država članica. Gdje je Hrvatska u svemu ovome? Ako bi se pridržavala mudre vanjske politike Dubrovačke Republike priključila bi se taboru jačih, njemačko-poljsko-baltičko-austrijskom itd.

Ne smije se zaboraviti da i nova američka administracija pomalo ispravlja prve nagle izjave predsjednika Donalda Trumpa o tome kako će poslije Brexita biti još više 'exita' i da je NATO zastario. Na nedavnoj Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu visoki su američki dužnosnici obnovili zavjet transatlantske vjernosti NATO-u i Europskoj Uniji, što znači da budućnost EU-a ne mora biti baš tako crna kako pretkazuju razni euroskeptici i Rusija koja se sama pomalo otrježnjava od navodnog 'medenog mjeseca' između Trumpa i Putina.


22.02.2017.

Foto: CroExpress

REPLY TO GERMAN JOURNALIST Who Found Zagreb Boring

18.10.2017.

Haeming criticised Zagreb quite a lot. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Kupreška večer

FOTO: Croatia B. - Aldingen

FOTO: SV Perous - Croatia Bietigheim

FOTO: G2.3

FOTO: Susret hrvatskih studenata Njemačke

FOTO: Holywin u Stuttgartu

FOTO: Croatia Bietigheim - Bissingen

FOTO: Izlet Croatie Hamburg u Veliku Britaniju

FOTO: 5. susret čuvara hrvatske etno baštine

FOTO: Croatia B - Merklingen