NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

28.03.2017
tekst
tekst

Hrvati iz Australije

KAKO AUSTRALSKI HRVATI VIDE DANAŠNJU HRVATSKU? Evo kako je njih petero odgovorilo na pitanja o političkoj situaciji

Foto: Hrvatski radio 3ZZZ - 92,3 FM

Je li Hrvatska onakva kakvom su je zamišljali?

Br. pregleda: 4973

Foto: Hrvatski radio 3ZZZ - 92,3 FM

Siječanj 1991., Sydney

Siječanj 1991., Sydney

Siječanj 1991., Sydney

Katarina Brozović-Bašić

Stephen Asic

Tomislav Beram

Valentin Perkovic 1970-ih

Anne Dujmovic

Siječanj 1991., Sydney

Autor: Ina Vukić, Sydney

Svake godine 26. siječnja Australija slavi svoj Dan – Dan Australije, a u Australiji živi na stotine tisuća ljudi hrvatskog podrijetla. Australija je jedna od jačih ruku hrvatske prekomorske dijaspore i baš, evo, u siječnju 2017. godine obilježava 25. obljetnicu međunarodnog priznanja neovisnosti i suverenosti Republike Hrvatske, a 27. siječnja obilježava 26 godina od kada su u potpori za hrvatsku neovisnost australski Hrvati i Hrvatice organizirali i masovno počeli po prvi puta izlaziti na ulice gradova Australije ne bi li upoznali 'zapadni svijet' o prijetećim vjetrovima iz Srbije krvave agresije nad Hrvatskoj, ako Hrvatska ustraje na svom referendumu (1990.), odabranom putu ka neovisnosti i odvajanju od komunističke Jugoslavije. I tako se, pored drugih prosvjeda tijekom godine, svakog australskog državnog praznika u siječnju, dok je u Hrvatskoj trajao rat, izlazilo na ulice glavnih gradova Australije za slobodu Hrvatske i za mir.

Baš se tako ovih dana sjetih prosvjeda u Sydneyu održanog 27. siječnja 1991. u centru i kroz centar Sydneya, na ulicama tisuće Hrvata i Hrvatica, stotine hrvatskih barjaka i plakata za mir i demokraciju u Hrvatskoj, koja se u to vrijeme politički borila izaći iz komunizma pa onda npr. u siječnju 1993. godine kada su Hrvati i Hrvatice u tisućama blokirali centar grada Sydneya oko zgrade Ujedinjenih naroda. Žar za slobodu Hrvatske kolao je venama svih australskih Hrvata jer sebe su tada stavili u prve redove iz dijaspore kako bi, koliko je god to bilo moguće, pomogli Domovini na njezinom putu u samostalnost i demokraciju. Krenulo se početkom 1991. godine iz hrvatskih klubova, udruga, domova na široke ulice gradova Australije mirnim prosvjedima (kojih je bilo na desetke u svakom glavnom ili većem gradu Australije tijekom rata u domovini), potporom i lobiranjem za slobodu Hrvatske.

1990. godina zabilježila je početak osobitih napora u zalaganju Hrvata i Hrvatica u Australiji, i u čitavoj dijaspori, za neovisnost Hrvatske pa se to zalaganje može veoma lako usporediti s pojmom 'rat riječima' ili propagandni rat, jer ni Srbi u Australiji nisu mirovali po tom pitanju, samo s obrnute strane jer nisu htjeli slobodu Hrvatske. Kao i svugdje u dijaspori, Hrvati i Hrvatice Australije pisali su na tisuće pisama potpore Hrvatskoj, te zamolbe za pomoć i priznavanje napora za samostalnost i demokraciju u Hrvatskoj, urednicima mainstream i drugih medija, pisali su predsjednicima federalne vlade Australije i premijerima svih država, parlamentarcima, gradonačelnicima u sredinama u kojima su u dijaspori živjeli. I na ovu 26. obljetnicu jednih od prvih mirnih i masovnih izlazaka na ulice Australije kako bi se glasno širila poruka da Hrvatska hoće slobodu i demokraciju, i da joj za to treba pomoć slobodnog i demokratskoga svijeta, zapitala sam nekoliko Hrvata i Hrvatica u Australiji što oni danas misle o političkoj situaciji u Hrvatskoj. Pa evo i pitanja i odgovora, odgovori koji su – usput – vjeran odraz mišljenja mnogih Hrvata i Hrvatica u Australiji.

1. Pratite li redovito političku situaciju i političke događaje u Hrvatskoj? Kako? Novine, TV, radio, internet?


TOMISLAV Beram (Sydney): Redovito pratim situaciju političku u Domovini, najviše internet, Youtube, TV Bujica. HRT TV po mojem mišljenju nije demokratska, to je kao jednosmjerna ulica, stari komunistički režim. Živim u nadi da će se i to promijeniti - na bolje.

ANNE Dujmović (Perth): Da, pratim TV, internet. Svakodnevno provodim dosta vremena u praćenju vijesti iz Hrvatske, osobito politička zbivanja i događaje i to pratim istim intenzitetom i zainteresiranošću kao već desetljećima, no danas je to mnogo lakše nego prije, upravo zbog interneta.

STEPHEN Asić (Perth): Vijesti iz Hrvatske dobijem na razne načine, najviše preko interneta od raznih aktivista, njihovi dopisi uvijek imaju i poveznice na sve važnije novine u Hrvatskoj, zatim preko Dnevnika HRTV, hrvatskih novina iz Australije, prijatelja itd.

VALENTIN Perković (Wollongong): Da, pratim svaki dan na internetu. Prolistam Večernji čist, Jutarnji i ponekad Slobodnu Dalmaciju , Zadarski list. Moram spomenuti da su Jutarnji i Slobodna jako lijevo orijentirani, ali to je veliki problem svugdje u svijetu danas.

KATARINA Brozović-Bašić (Melbourne): Da, pratim politička zbivanja u Hrvatskoj, i to svakodnevno, te održavam izravne kontakte s ljudima u političkom životu u Hrvatskoj, koristeći sva sredstva društvenih mreža.

2. Kako Vi vidite političku situaciju danas u Hrvatskoj?

TOMISLAV Beram (Sydney): Političko stanje danas je u Hrvatskoj nažalost ovakvo: oni koji su nosili četničku odoru, pušku, ubijali i rušili mladu Hrvatsku, njima se daju sve privilegije, dok se kažnjava Hrvate koji su branili Hrvatsku od srpskog agresora.

ANNE Dujmović (Perth): Neodlučnu. Previše se fokusiraju da ugode manjini, osobito gospodinu Pupovcu.

STEPHEN Asić (Perth): Nakon dosta problematičnih godina, političkih previranja, situacija se dosta stabilizirala sa novom vladom na čelu sAndrejom Plenkovićem i također s popularnom predsjednicom Grabar Kitarović. Jasno, osim pozitivnog početka treba vidjeti kako će se situacija dalje razvijati. Tu su i odnosi sa susjednim zemljama, sa EU i sada sa novom američkom administracijom. Pogotovo odnosi sa susjednom Srbijom. Sada je vrijeme, kad njoj treba zeleno svjetlo za ulazak u EU, da se na nju izvrši pritisak i konačno riješe svi neriješeni međusobni sporovi, unatoč mogućoj preši sa strane EU da se taj proces ubrza.

VALENTIN Perković (Wollongong): Vidim da su ljudi frustrirani sa statusom quo. Ljudi traže alternativu, svi znaju da političari samo obećavaju da bi dobili mjesto u parlamentu. Ništa se važno nije promijenilo pa to objašnjava frustraciju.

KATARINA Brozović-Bašić (Melbourne): Politička situacija u Hrvatskoj danas je vrlo složena. Umjesto suočavanja sa ratnim profiterstvom i veleizdajom, sa kriminalom u pretvorbi i privatizaciji koja se odvijala uoči i tijekom rata, te totalitarističkoj jugoslavenskoj prošlosti i odstranjivanju protivnika suverene Hrvatske iz suvremenog javnog, političkog života putem lustracije iz europskih zemalja i drugih, nakon smrti dr. Tuđmana u prosincu 1999. dogodila se ‘Trećesiječanjska Revolucija’ s kojom su Račan i Mesić nastojali vratiti sat u razdoblje Socijalističke RH, krajem 80-tih godina, koje se tumače kao ‘zlatna dob socijalizma’, a svaki oblik hrvatske samosvijesti i suverenosti potisnuti prema novim oblicima ‘jugoslavenstva’, lažnog pomirenja i novog ‘brattsva i jedinstva’… Pobjedom Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima 2015. se otvorio prozor nadi da se ipak može nešto promijeniti u Hrvatskoj; a osveta toj pobjedi domoljubnih snaga je bila žestoka medijska hajka i promocija ‘novih' političara trećega puta – MOST – zbog kojih nije došlo do jasne pobjede Karamarkove Domoljubne koalicije, tek relativne, na parlamentarnim izborima 2015.g. gdje je putem ‘balansiranja između dva suprotstavljena politička bloka’ mala treća sila uspjela kočiti svaku promjenu iz platforme relativnog pobjednika. Svrgnućem Tomislava Karamarka i izborom Andreja Plenkovića predsjednikom HDZ-a, ta stranka se repozicionirala u desni centar hrvatskog političkog prostora, ostavljajući drugima desno krilo na političkom spektrumu. Dok je pobjeda takvog HDZ-a na izborima 2016. bila nešto jača za HDZ sa 61 mandatom, otvorio se veliki prostor gdje se trećina Sabora danas sastoji od malih stranaka i onih koji gravitiraju MOST-u ili pak Živom Zidu; pa ulazimo u scenarij nestabilne parlamentarne demokracije, kakva je viđena primjerice u Italiji, ili čak ovdje u Australiji u proteklim godinama. A to pak znači da je provedba sustavnih promjena teško izvediva, bez velikih kompromisa i popuštanja onima s kojima se stvara parlamentarna većina. Tek ćemo nakon izbora na općinskoj i županijskoj razini u svibnju vidjeti kako će se ključni akteri postaviti.

3. Prema Vašem mišljenju, koji su najveći problemi s kojima se Hrvatska danas suočava - politički?

TOMISLAV Beram (Sydney): Mene strašno zabrinjava, kao da hrvatski političari ne poznaju tužnu prošlost kroz koju je hrvatski narod prolazio u Prvom, Drugom svjetskom ratu. Da li oni znaju o Prosinačkim žrtvama, dali znaju o zločinu kojega su Srbi počinili 1928. godine u beogradskoj skupštini…

ANNE Dujmović (Perth): Nesloga, komunizam, prijetnje iz Srbije i unutrašnje izdajice, političari kao što je Plenković koji ne poštuju želju naroda npr. smjenjivanje ministara koje je narod izabrao.

STEPHEN Asić (Perth): Najvažniji je problem onaj unutarnji, kako stvoriti jedan konsenzus u narodu, pomaknuti se od podjela, stvarnih i izmišljenih, na koje se stalno vraćamo, pogotovo onih ideoloških. Jasno da je ekonomska komponenta prioritet broj jedan, kako zemlju podignuti, razviti, s time da ima posla za svakog građanina, pogotovo za mlađe naraštaje, da ne moraju ići vani trbuhom za kruhom.Druga važna komponenta su Hrvati izvan RH, za koje se kaže da su druga ekonomska grana zemlje po važnosti, kako njih uključiti u društveni i politički život Hrvatske. Pogotovo prekomorska dijaspora, koja se osjeća potpuno zapuštena. Tu onda dolazi u pitanje dali je Hrvatska mnogo veći, globalni, pojam ili samo u okviru današnjih državnih granica?

VALENTIN Perković (Wollongong): Za mene je oduvijek najveći problem što se prije rata i sada nakon toliko godina u samostalnosti još uvijek sprovodi stara politika, socijalizam. Jedini izlaz kod nas je smanjivanje tolike državne moći, birokracije i poreza. Što će nam toliko političara, koji ionako ne rade ništa. Trebamo težiti ka slobodnom tržištu kao i svaka uspješna država u svijetu poput SAD, Australije itd. Čak i otkad su Kinezi shvatili da nema do proizvodnje i kapitalizma. Skoro je milijarda izašla iz siromaštva i danas prvi put u povijesti Kina ima više milijardera nego SAD. Nije Njemačka slučajno tako jaka i nije to od socijalizma, samo pogledaj koliko kvalitetnih proizvoda izvoze. Ne možemo se mi samo oslanjati na turizam, to bi trebalo biti samo šećer na kraju.

KATARINA Brozović-Bašić (Melbourne): Tijekom godine se održavaju izbori u drugim EU zemljama, gdje stranke s jasnim nacionalnim profilom dolaze do izražaja. To bi moglo značiti kako će birokracija Europske unije konačno razumjeti da je to savez suverenih država, a ne nad-država. Naravno, postoje pitanja u Bosni i Hercegovini, međutim, Hrvatska tu igra puno značajniju ulogu nego što izgleda i mislim kako će se pronaći mirni put ka rješavanju pitanja ravnopravnosti Hrvata kao ustavno-konstitutivnoga naroda u BiH. Unutar Hrvatske, pitanje je stabilnosti i gospodarskog oporavka; gdje se nadam kako parlamentarni partneri neće kočiti dobre planove koje je Plenkovićeva Vlada zacrtala. Međutim, nastavili se narušavati institucije i pretvarati Sabor u lakrdiju demokracije, postoji mogućnost da se prije isteka 2017. krene u treće parlamentarne izbore, kako bi se stvorila jasna većina koja će onda moći mirno donositi odluke… Ali za sada, takav potez nije na vidiku.

4. Zabrinjava li vas ili osobno smeta nešto posebno u političkoj situaciji u Hrvatskoj i ako da, što?

TOMISLAV Beram (Sydney): Zabrinjava me da Srbija tuži Hrvatsku da je radila agresiju nad Srbima 1991. godine, nijedna kuća nije srušena u Srbiji niti su u Srbiji hrvatski vojnici ubili ijednu osobu.

ANNE Dujmović (Perth): Smeta me i zabrinjavaju me nepoštivanje braniteljskih udruga,opći životni standardi Hrvata, nezaposlenost, pravosuđe,korupcija...

STEPHEN Asić (Perth): Zabrinjava, kako sam ranije naglasio, politiziranje, Na ideološkoj bazi. Neprihvaćanja u potpunosti novije hrvatske povijesti, specifično Domovinskog rata. Zatim demonizacija hrvatskog imena u svijetu čega mnogi u Domovini nisu svjesni, kao da se to njih ne tiče. I dalje postoji odnos na relaciji mi i oni, samo što 'oni' više ne postoji, otkako smo se  osamostalili, ostali smo samo ‘mi'. Sve što je povezano sa hrvatskom prošlošću, povezano je sa nama, kao narod i kad se pljuje po toj našoj prošlosti pljuje se po nama kao narodu. Na nama je svima da zajedno ustanemo u obranu. A to je moguće samo onda kad se mi kao zajednica, kao narod, suočimo s tom prošlošću onakva kakva je bila, a ne kako nam je netko prepisuje.

VALENTIN Perković (Wollongong): U Jugi je većina ljudi živjela u siromaštvu i bez mogućnosti, zato smo i doselili u Australiju. Ljudi i dan danas izlaze iz Lijepe naše, i to je nešto što me najviše zabrinjava.

KATARINA Brozović-Bašić (Melbourne): Osobno mi u Hrvatskoj smeta troma birokracija i strukture preostale iz totalitarnog režima, koja je previše koncentrirana u Zagrebu i naizgled funkcionira radi sebe same. Smeta mi način na koji se usporavaju sve potrebne promjene, posebno u pravosuđu i velikim državnim institucijama poput HRT i HINA; te nedostatak istinskog građanskog odgoja hrvatskih državljana o njihovim pravima da se suprotstave zaprekama. Posebno mi smeta koliko se novca iz državnog proračuna troši na razne nevladine udruge, projekte i programe od kojih ne vidim velikih rezultata, osim činjenice da je ‘nevladin sektor' jedan od najvećih ‘industrija' u Hrvatskoj sa preko 10 tisuća, da 10 tisuća zaposlenika! Zapravo, puno toga bi promijenila… Moram priznati, promjene se događaju, ali još uvijek ne dovoljno brzo koliko bi trebale da bi Hrvatska postala moderna, žilava i učinkovita država.

5. Jeste li na bilo koji način iz Australije sudjelovali u pomaganju Hrvatskoj na njezinom putu u neovisnost ranih 1990-ih (npr. novčano, lobiranje, prosvjedi...)?

TOMISLAV Beram (Sydney): Lobirao sam australske političare, da se uključe u zaustavljanju srpske agresije nad Hrvatskoj, na primjer 1990. organizirao sam sastanak u Canberri sa senatorom Gareth Evansom, tadašnjim ministrom vanjskih poslova Australije, na kojem su iz hrvatske zajednici bili Fabijan Lovoković, Barbara Zaher, Jozo Pavlović, Tomislav Bošnjak i ja, gdje se razgovaralo o događajima u Hrvatskoj i kako bi Australija mogla pomoći; 1992. doznali smo kako Australije daje na stotine tisuća dolara pomoći Crvenom križu Jugoslavije, a rat je buktao diljem Hrvatske, ne Srbije odnosno Jugoslavije, to ukazuje koliko je srpski lobi bio jak ovdje, no Australija je poslala svoju humanitarnu udrugu Care Australia već 1992. u Hrvatsku poradi zbrinjavanja na stotine tisuća izbjeglica i, od Srba iz svojih domova protjeranih, Hrvata i Bošnjaka, a tada nam je Ministar Evans i osigurao AU$100,000.00 s kojima smo platili prijevoz za Hrvatsku kontejnera punih lijekova, robe i hrane. Često sam bio i organizator mirnih za potporu Hrvatskoj prosvjeda u Sydneyu i Canberri te novčano pomagao hrvatske napore za slobodu, kako su to radili i svi i to često odvajajući od svojih potreba novac u korist dobrobiti domovine Hrvatske.

ANNE Dujmović (Perth): Puno sam radila i to dragovoljno, osobito na prikupljanju novčane pomoći izbjeglicama i prognanicima Hrvatske, te ratnoj siročadi te također donirala vlastitog novca u te svrhe.

STEPHEN Asić (Perth): Kao politički aktivist sudjelovao sam i pomogao u njenoj uspostavi i obrani i u vrijeme devedesetih godina i u godinama kad nije bilo hrvatske države. Ta borba počela se voditi mnogo ranije, to je bio jedan kontinuitet, proces koji je počeo odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. Danas se taj raniji dio, rušenje ‘bivše', uglavnom zaboravlja, a taj raniji rad bio je ključan u uspostavi današnje RH.

VALENTIN Perković (Wollongong): Otkad smo došli u Australiju ranih šezdesetih uključili smo se u Hrvatsku zajednicu. Tata je sudjelovao u HOP -u i uvijek smo svi sudjelovali u prosvjedima protiv Jugoslavije. Kad je počeo rat uključili smo se u HDZ. Nama su četnici '91. uništili sve i potjerali rodbinu u progonstvo što je mene potaklo da odem u Hrvatsku. Tamo sam bio svjedok svega i svačega, ali najviše su mi ostale uspomene od dobrih i hrabrih ljudi.

KATARINA Brozović-Bašić (Melbourne): Rođena sam u Melbourneu i odgojena u hrvatskoj zajednici, stoga, je moja obitelj sudjelovala u svim načinima pomaganju Hrvatskoj na njenom putu do neovisnosti, posebno putem Hrvatskog katoličkog centra sv. Nikole Tavelića na Clifton Hillu... Moj otac je posebno pratio politička zbivanja u tadašnjoj Jugoslaviji te govorio o pravu Hrvata na svoju slobodu i državu, kada to nije bilo popularno. Od malih nogu se sjećam demonstracija o hrvatskim pitanjima… U mojoj obitelji smo dočekali prve izbore sa velikom nadom. Tada sam pomagala hrvatskoj zajednici u političkom lobiranju, predstavljanju događaja australskoj javnosti. Osnovala hrvatski radio program na lijevoj društvenoj radio postaji 3CR u Melbourneu i dogodilo se da smo emitiranjem počeli u danima nakon okupacije Vukovara, stoga smo našem programu dali ime ‘Hrvatski radio Vukovar u Melbourneu’ kako bi sačuvali to ime. 1992. sam odlučila otići u Hrvatsku kao novinar kako bi zabilježila događaje iz prve ruke. Po povratku u Australiju 1992. sam krenula u intenzivniji rad ‘za Hrvatsku’ i izabrana sam bila tajnicom tadašnjeg Hrvatskog međudruštvenog odbora u Victoriji… Više se ne sjećam koliko humanitarnih projekata je obavljeno u tih dvije godi, ali je meni, kao i većini Hrvata cilj bio pomoći Hrvatskoj na sve moguće načine.

6. Je li u političkom smislu Hrvatska danas onakva kakvu ste onda možda zamišljali? Ako ne, kakvu ste zamišljali? Što bi se trebalo promijeniti?

TOMISLAV Beram (Sydney): Danas Hrvatska nije onakva kakvu sam ja, a i mnogi drugi zamišljali. Zamišljao sam Hrvatsku slobodnu, demokratsku, u kojoj će vladati Bog i Hrvati. Što se tiče promjena koje po mojem mišljenju trebalo bi se svakom Hrvatu i Hrvatici dati priznanje i pravo, a ne progoniti branitelje Hrvatske. Izgleda mi kao da se smatra da je njihov grijeh to što su se usudili braniti Hrvatsku od srpskog agresora. A HRT bi trebao biti neovisan od politike.

ANNE Dujmović (Perth): Sigurno, ova današnja Hrvatska nije ona koju sam zamišljala onda kada se krenulo u stvaranje neovisne Hrvatske. Najvažniju promjenu za koju smatram da je neophodna za bolju Hrvatsku i onakvu kakvu smo zamišljali su u stvari one promjene usredotočene na lustraciju, potrebne su čvrste rezolucije o provođenju lustracije u Hrvatskoj.

STEPHEN Asić (Perth): Teško je reći kakvu smo mi Hrvatsku zamišljali, osim da bude slobodna, neovisna i demokratski ustrojena. Mislim da smo to ostvarili, ali jasno, nije dovoljna samo politička promjena zemlje, nedostaje i promjena ljudi, njihovog mentaliteta, što ta nova država znači, što se od nas očekuje. Mnogi su još vezani za prošlost, gledaju na današnjicu iz te perspektive. Ta promjena u ljudskom biću uzet će još vremena.

VALENTIN Perković (Wollongong): Na početku jedino što je meni bilo važno jest da nema više Jugoslavije. Ali sada je vrijeme da se krene u novi rat, rat protiv korupcije. Moramo se riješiti tog starog mentaliteta i fokusirati se na uspjeh mladih, staviti njih na prvo mjesto i dati im priliku da se dokažu.

KATARINA Brozović-Bašić (Melbourne): Hrvatska ide u smjeru kakvu sam zamišljala i očekivala – zapadnoeuropska država. Dok proces demokratizacije društva još uvijek traje i vidim kako hrvatski državljani postaju sve više svjesni svojih prava unutar takvog sustava…Puno toga se u Hrvatskoj još treba promijeniti, kako bi Hrvati zaživjeli u svojoj demokraciji. Prvenstveno očekujem suočavanje sa totalitarizmom, onako kako su ostale istočnoeuropske zemlje provele, kako bi se povijesna istina konačno znala. Istodobno, očekujem da hrvatski državljani konačno stanu na svoje noge kao politički akteri svoga društva, da koriste svoja politička prava i postanu aktivni sudionici u stvaranju svoje budućnosti – što znači da izlaze na izbore. Konačno, očekujem kako će Hrvatska sustavno poraditi na spajanju svog iseljeništva sa Domovinom. Ne samo kroz male programe folklornih turneja, ili sastanaka, niti kroz pseudo-investicija i dionica, nego istinskog otvaranja mogućnosti za doseljavanje Hrvata u Hrvatsku. Istinsko vrednovanje onoga što svaki od nas koji živi izvan Hrvatske, posebno u razvijenim demokracijama ‘prvoga svijeta' poput Australije.

24.01.2017.

Foto: anjči / Wikimedia commons

'BITKA ZA VUKOVAR' U AUSTRALIJI Heroji obrane Vukovara na 'turneji' po 'hrvatskim' gradovima

08.03.2017.

Damir Radnić, pukovnik u mirovini te Viktorin Jurić, bojnik u mirovini. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: 25 godina Adrije Ditzingen

FOTO: Duhovna obnova za mlade u Stuttgartu

FOTO: Putujuća scena u Hercegovcu

FOTO: Šokačko sijelo - KUD Tomislav

FOTO: Šokačko sijelo

FOTO: Predivna Hrvatska

FOTO: Samoborski fašnik

FOTO: Duhovna obnova u Stuttgartu

FOTO: Prstendžije u Ulmu

FOTO: 25. obljetnica međunarodnog priznanja