NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

16.12.2017
tekst
tekst

Kolumne

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Godina 2017. bit će teža nego prošla, ali nade ima uvijek

Ilustracija (foto: CroExpress)

Kolumna Gojka Borića.

Br. pregleda: 3628

Ilustracija (foto: CroExpress)

Autor: Gojko Borić

Kad bismo proteklu godinu mogli zaboraviti dobro bi se osjećali, ali sve govori u prilog pretpostavci da će nova 2017. biti gora od prošle. U godini 2016. Velika Britanija napušta Europsku uniju, što će neki osjetiti kao olakšanje jer, navodno, Britanci nisu nikad bili srcem Europljani, no to je po našem mišljenju prebrz zaključak. Brexit bi u povijesti mogao biti zabilježen kao urušavanje sjajne ideje i nešto manje uspješne prakse europskoga ujedinjenja od kojega zavisi budućnost ne samo Europske unije nego i cijelog starog kontinenta.

U Americi je na predsjedničkim izborima pobijedio republikanski kandidat Donald Trump s krajnje prljavim propagandističkim sredstvima, ipak dobivši tri milijuna glasova manje od svoje suparnice Hillary Clinton, ali zahvaljujući američkom izbornom zakonu, nepravednu kao i hrvatskom, bit će gotovo neograničeni poglavar najmoćnije države svijeta. Autoritativni režimi u nekoliko europskih država grčevito se protive zahtjevima zagovornika donedavnih demokratskih stečevina. Tako je to u Poljskoj i Mađarskoj. U Austriji je ‘slobodnjak’ Norbert Hoffer izgubio na predsjedničkim izborima, ali to je samo jedan poraz, ali ne i kapitulacija njegove populističke stranke.

Mare nostrum postalo mare monstrum

Preko Sredozemnoga mora još dolaze očajni bjegunci iz Afrike pretvarajući mare nostrum u mare monstrum, a bogate zemlje naše drage Europe ne mogu se složiti ni o minimalnom zajedničkom nazivniku kako bi trebalo rješavati probleme ove goleme selidbe naroda.

Islamistički terorizam ne jenjava, čak i u navodno najsigurnijoj zemlji EU-a, Njemačkoj; u Berlinu je jedan pripadnik tzv. Islamske države pogubio kamionom 12 i ozlijedio oko 50 ljudi. U Italiji je izabrana privremena vlada koja bi trebala ukloniti neke žurne ekonomske probleme, ali očito će se na skorim izborima vratiti za kormilo vlasti stara ekipa koja ih nije uspjela svladati. U Španjolskoj su se ‘narodnjaci’ vratili u svoja ministarstva, ali zavisni u izglasavanju i najmanjih zakona od nekih oporbenih stranaka.

U Grčkoj vlada lijeve Syrize tetura pod diktatima međunarodnih novčarskih institucija, dok narod i dalje pati, povremeno jedva prosvjedujući bez izgleda u boljitak. Turska je pogođena islamističkim terorizmom kao malo koja druga zemlja bliskoga istoka, dok njezin državni poglavar Recep Tayyip Erdogan nakon neuspjelog vojnog puča i dalje teži neograničenoj samovlasti. Rusija nesmiljeno progurava svoju imperijalnu vanjsku politiku potpirujući separatistički rat u istočnoj Ukrajini i uzimajući si za pravo diktirati ‘mir’ u Siriji bez utjecaja Amerike koja se nalazi u interregnumu na prijelazu od Obame na Trumpa, a djelomičnu krivnju za to snosi i Washington koji se hamletovski ne zna odlučiti između energične i popustljive politike jedne velesile odgovorne za svjetski mir.

Rat notama Srbije i Hrvatske

Između Srbije i Hrvatske vladao je rat optužujućim notama koje Beograd šalje po Europi i svijetu kako bi zadovoljio svoje vanjskopolitičke zazubice navodnog zapadnobalkanskoga lidera na stolici između Rusije i EU-a, ali to je vjerojatno sporedno čarkanje, dok je mnogo ozbiljnije ‘natjecanje u naoružanju’ dviju susjednih država, Hrvatske kao članice NATO-a i Srbije kao ruske ‘izvidnice’ na Balkanu. Rata neće biti, ali ovo zveckanje oružjem negativno utječe na labilnu situaciju u susjedstvu, pogotovo u Bosni i Hercegovini, u kojoj se srpski separatizam natječe u političkim provokacijama s bošnjačkim centralizmom na najveću štetu tamošnjih Hrvata.

Pretkazivanje budućnosti, posebice političke, vrlo je nezahvalno, pogotovo u sadašnje vrijeme neočekivanih mijenjanja fronta svjetskih velesila, ali i manjih država. Pokušat ćemo narisati što bi se moglo dogoditi u Europi i svijetu prema onome što se trenutno može donekle predvidjeti.

Budućnost EU ovisi o Francuskoj i Njemačkoj

Budućnost Europske unije najviše zavisi od rezultata izbora u njezine dvije najvažnije članice, u Francuskoj i Njemačkoj. Ako u Francuskoj na ovogodišnjim predsjedničkim izborima pobijedi šefica Fronte national, Marine Le Pen, može se očekivati da će ona započeti s procesom izlaska iz eurozone i nešto kasnije Europske unije. Francusku bi mogla slijediti Nizozemska ako na tamošnjim izborima izbije na vrh stranka euroskeptičnog Geerta Wildersa, koji bi učinio glede eurozone i EU-a isto kao i Le Penova.

U Njemačkoj se održavaju parlamentarni izbori u rujnu s vrlo nepredvidivim ishodom. U Bundestag ulaze još dvije stranke, euroskeptična i antiuseljenička Alternativa za Njemačku, AfD, i Liberalna stranka, što će zakomplicirati sve pokušaje stvaranja nove koalicije, jer dosadašnja crno-crvena neće imati dovoljno glasova za obrazovanje vlade, a ostale koalicijske kombinacije ne će biti lako sastaviti. Moglo bi se dogoditi stvaranje ‘nemogućih’ koalicija od kršćanskih demokrata, liberala i zelenih ili od socijaldemokrata, zelenih i ljevičara, što ovoga časa ne izgleda vjerojatno.

Njemačka bi mogla upasti u dosad neviđenu ‘zonu političke nestabilnosti’ koja bi naveliko uzdrmala Europsku uniju. Ovakovu nesigurnost sigurno bi iskoristila Putinova Rusija podjarujući svoju saveznicu Srbiju da razdrma labilnu sigurnost u jugoistočnoj Europi, primjerice ohrabrivanjem ‘Republike Srpske’ da izađe iz Bosne i Hercegovine ili nastavkom ‘diplomatskoga rata’ protiv Hrvatske, ali i potpomaganjem srpskih separatista u Crnoj Gori koja, na žalost Rusije, želi ući u NATO. Moglo bi doći i do ponovnog otvaranja ‘balkanske rute’ za stotine tisuća bjegunaca iz Bliskog i Srednjeg istoka, što bi dodatno destabiliziralo Europsku uniju. Ako bi se ostvarili ovi scenariji, Europa unija naći će se u trenutno nezamislivo teškim prilikama koje bi se mogle još više pogoršati ako Trump i Putin pronađu ‘zajedničku crtu’ glede nove podjele ‘utjecajnih zona’ u Europi i svijetu.

Ljepši scenarij

No sve rečeno moglo bi izgledati i posve drukčije. U Francuskoj i Nizozemskoj pobjeđuju proeuropski pojedinci i stranke. Njemačka će dobiti novu koalicijsku vladu s dovoljnim brojem glasova u Bundestagu kako bi vlada u Berlinu mogla vanjskopolitički uspješno djelovati kao i dosad. EU se može sporazumjeti glede oblika i intenziteta borbe protiv islamskog terorizma čuvanjem vanjskih granica Unije. Trump i Putin neće se moći dogovoriti ni o bilo čemu jer riječ je o dvojici narcisa kojima je više stalo do prestiža nego do kompromisa, a i dvije velesile imaju drukčije prioritete u vanjskoj politici.

Antiislamska koalicija stavlja pod kontrolu situaciju u Siriji tako da zemlju federalizira, ali središnja vlast, nažalost, ostaje u rukama diktatora Bašara al-Asada. Smiruje se situacija i u državama Magreba zahvaljujući novcu i političkom utjecaju naftonosnih zemalja arapskoga svijeta što dovodi do značajnog usporavanja priljeva izbjeglica iz središnje Afrike u EU. Odgovorni u središnjici Europske unije, Bruxellesu, poučeni iskustvom iz propasti višenacionalnih zajednica, traže nove modele za očuvanje ove jedinstvene skupine suverenih država tako da EU konačno postane ‘domovina domovina’, (Charles de Gaulle), a ne nekakva nakazna nadnacionalna tvorevina. Demokratske snage u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj bivaju sve snažnije prisiljavajući svoje autoritativne vlade na ustupke, možda i na prijevremene izbore.

Južnoeuropske države EU-a, Portugal, Španjolska, Italija i Grčka napokon izlaze iz gospodarske krize što će umanjiti i političke napetosti. Pod pritiskom Europe i SAD-a, Bosna i Hercegovina se pretvara u federaciju triju konstitutivnih naroda u kojoj će središnja vlast imati ovlasti samo na područjima od zajedničkih interesa. Hrvatska i Srbija razvijaju normalne dobrosusjedske odnose, pri čemu ni jedna ne smije gajiti nekakve glupe ambicije lidera na tzv. Zapadnom Balkanu.

Ovo izgleda kao utopija, ali ako bi se ostvarili samo neki dijelovi narisanoga mogli bismo s više povjerenja gledati u bolju budućnost Hrvatske, jugoistočne Europe, Europske unije, Europe kao cjeline i svijeta. Kaže se: nada umire najkasnije, a optimisti žive bolje i dulje od pesimista.

16.01.2017.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Duhovna obnova Mittelbaden

FOTO: Hrvati u Peruu

FOTO: Charles Billich

FOTO: Kao nekad pred Božić 2017

FOTO: Croatia B - Riexingen

FOTO: Nikolinje Stuttgart

FOTO: Croatia Bietigheim - TSV Grühnbül

FOTO: Sveta misa Buenos Aires

FOTO: Croatia B - Schwieberdingen

FOTO: Vukovar u Münchenu