NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

29.05.2017
tekst
tekst

Kolumne

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Hrvatsku uništava korupcija, naciji prijeti nestanak, a postkomunisti se bave ustašama

Ilustracija (foto: Zoran Stupar)

Kolumna Gojka Borića.

Br. pregleda: 4076

Ilustracija (foto: Zoran Stupar)

Autor: Gojko Borić

Novine su prije nekoliko tjedana objavile fotografiju na kojoj se vidi Barack Obama, Angela Merkel, Francois Hollande, David Cameron i Matteo Renzi. Svi su već politički mrtvaci ili će uskoro biti, osim njemačke kancelarke Merkel, a i njezina zvijezda sve više tamni. Za njih kao da važi latinska izreka izgovarana prigodom srednjovjekovnih ustoličenja rimokatoličkih papa Sic transit gloria mundi (Tako prolazi slava svijeta). Ni jedan od navedenih, osim možda Merklice, o kojoj će povijest kasnije prosuđivati, nije ispunio očekivanja dana prije prispjeća za kormilo vlasti. Rezultati Obamina osmogodišnjeg stolovanja u Bijeloj kući nisu baš sjajni, Hollande je jedan od najnepopularnijih francuskih predsjednika koji je to shvatio i odustao od natjecanja za drugi mandat, Cameron se blamirao sukobom u svojoj Konzervativnoj stranci izazvavši nepotreban izlazak Velike Britanije iz Europske unije, a Renzi je precijenio svoj utjecaj kad je raspisao referendum o modernizaciji talijanske izvršne vlasti i to povezao s izjašnjavanjem povjerenja njemu kao premijeru. No, to su samo vanjski znaci njihovih neuspjeha na nemirnim valovima svjetske i europske politike. Amerika i europske države u kojima su navedeni imali posljednju riječ nalaze se u velikoj krizi identiteta, koja je ne samo kriza njihovih zemalja nego i širih međunarodnih organizacija u kojima su učlanjene.

Velike političke promjene ne dolaze preko noći

Gledajući na dogodišnje parlamentarne i predsjedničke izbore u Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj s očekivano velikim porastom glasova za populističke i euroskeptične stranke i vođe, neki analitičari već prorokuju 'razbucanje' barem eurozone, ako ne i cijele Europske unije. Ovdje se možemo poslužiti njemačkom izrekom da se ‘neće kusati onako vruće kao što se kuha’. Ovo nije isprazna utjeha nego iskustvo da velike političke promjene ne dolaze preko noći kao što se najavljuju. Možemo pretpostaviti da u Francuskoj na predsjedničkim izborima ipak neće pobijediti šefica stranke Front national Marina La Pen, jer će joj se protiviti konzervativac i prakticirajući katolik Francois Fillon koji bi u drugom krugu izbora mogao dobiti pomoć i socijalista. U Nizozemskoj je stranka euroskeptika Geerta Wildersa izbila na čelo popularnosti, ali time nije rečeno da bi mogla sastaviti vladu bez pomoći drugih stranaka koje nisu tako nabrijane protiv muslimana kao ovaj čudak; Nizozemci su ipak jedan od najrazboritijih naroda u Europi. Nedavni predsjednički izbori u Austriji pokazali su da krajnji desničari nisu svemoćni, pobijedio je bivši predsjednik ‘Zelenih’ Alexander Van der Bellen osjetljivom većinom.

Iskreni Europljani mogu biti zabrinuti, ali nema mjesta panici


Imajući pred očima sve rečeno ipak ne smijemo zaključiti da se ‘Europska unija nalazi na rubu raspada’, kako piše ‘Večernjak’ navodeći deset razloga za to, od kojih su neki uvjerljivi, a neki vrlo nategnuti kao, primjerice, kako je ekonomska agonija Grčke i nekih drugih južnoeuropskih zemalja ‘omrznula ideju EU-a (u) dobrom dijelu stanovnika’, kako se Europska unija ‘umiješala u rat u Siriji’, kako je ‘Putin dežurni krivac’ i kako bi Turska mogla preusmjeriti još koji milijun izbjeglica prema EU. Odgovori na to su sljedeći: pomoć južnoeuropskim zemljama kao Grčkoj iz blagajni bogatijih europskih država, kao što znamo, uglavnom je ušla u njihove banke, a Grci će, kako sad izgleda, morati vratiti većinu svojih dugova; umiješanost EU-a u sirijski rat je periferna; najvažnija država Unije, Njemačka, poslala je tamo samo svoje izviđačke zrakoplove; Putin nije dežurni krivac, ali većina sigurnosnih službi država članica Unije zna da se Moskva nalazi u hibridnom cyber ratu protiv nekih država članica NATO-a i da vodi veliki promidžbeni pohod protiv zapadnih demokracija, pa i Hrvatske, no i za to postoji protulijek koji Amerikanci već pripremaju; Turska prijeti Europskoj uniji poplavom bjegunaca, no EU je od prije stanovitoga vremena spremnija na to, a i sama Ankara zna da je ta prijetnja dvosjekli mač, da bi joj se mogla osvetiti. Europska unija u ozbiljnoj je krizi, sigurno najvećoj u svojoj povijesti, no to nije početak raspadanja Unije, ona još ima sadržaja za reformiranje svojih institucija. Iskreni Europljani moraju biti zabrinuti, ali ne smiju se uspaničiti.

U Hrvatskoj kao da nije završio Drugi svjetski rat

Za razliku od sadašnje dramatične situacije u EU kojoj ima lijeka, u Hrvatskoj prevladaju retrogradne prilike kao da još nije završio Drugi svjetski rat. Ploča postavljena u gradu Jasenovcu u čast poginulim pripadnicima HOS-a, postrojbe kasnije uvrštene u Hrvatsku vojsku, na kojemu se nalazi hrvatski grb s početnim bijelim kvadratom i pozdrav Za dom, spremni, izazvala je uobičajenu i sinkroniziranu verbalnu paljbu četničke vrhuške Srbije i njezinih hrvatskih oponašatelja komunističke orijentacije, a Vlada ili šuti ili stidljivo govorucka kako bi trebalo izglasati zakon o zabrani svih ekstremnih izričaja i znakovlja. No, neka se ovdje nitko ne vara, naši postkomunistički komunisti nikad neće pristati na uklanjanje svoje crvene zvijezde, jugoslavenske zastave, imena J.B.Tita i ostaloga iz arsenala bivše njima drage države, tako da bi se i nakon novog zakona moglo događati ono što se zbivalo i dosad: kažnjavat će se tzv. desničari, ljevičari će prolaziti lišo.

Strani povjesničari diferenciranije ocjenjuju ustaštvo nego domaći 'istoričari'

Trebalo bi samo malo prolistati po stručnim knjigama pa se uvjeriti da je hrvatski grb s prvim bijelim poljem ideološki sasvim neutralan, da se pojavljivao tijekom povijesti usporedno s onim s prvim crvenim kvadratom. Također je i pozdrav Za dom, spremni, premda službeni pozdrav NDH, ipak većim dijelom mnogo stariji i nema isključivu vezu s ustaštvom u kojemu je glasio Za Poglavnika i dom spremni, što znači da bi ga se moglo izvanslužbeno koristiti bez ikakvoga kažnjavanja, kako je nedavno u ‘Globusu’ zastupala izrazita ljevičarka prof. Mirjana Kasapović. Dvojbeno je proglašavati ustaški pokret izričito fašističkim. Strani stručnjaci o tome imaju različita mišljenja, neki ga ne smatraju fašističkim nego uvrštavaju u tajna teroristička udruženja kao što su bila srbijanska Crna ruka, talijanska Giovinna Italia i makedonski VMRO, drugi ga drže profašističkim, treći pod velikim ali na i cjelovitim utjecajem nacifašizma; rječju, strani povjesničari mnogo diferenciranije ocjenjuju ustaštvo nego domaći službeni istoričari, što potonjima ne služi na čast jer se nisu ni za milimetar odmakli od srpsko-jugoslavenske historiografije s njezinim crno-bijelim pogledima na hrvatsku prošlost.

I na kraju: ako itko ima pravo prosvjedovati protiv ploče u čast HOS-ovih junaka u gradu Jasenovcu, to nema srbijansko vodstvo u kojoj glavnu riječ vode bivši (potajno i sadašnji) obožavatelji fašista Šešelja i komunista Miloševića, samo malo našminkani rezultatima izbora. Uostalom, na ploči u Jasenovcu nalazi se povijesni grb i pozdrav jedne postrojbe Hrvatske vojske, a njih mijenjati ili uklanjati značilo bi spustiti se na razinu talijanskih fašista koji su u hrvatskim i slovenskim krajevima Istre nakon Prvog svjetskoga rata mijenjali imena na grobljima kao i sve zemljopisne nazive, dok su ‘naši’ komunisti otišli još dalje, oni su grobišna mjesta i simbole svojih protivnika poslije svibnja 1945. preoravali traktorima ili zatvarali betonom u napuštenim rudnicima. Pitamo se: hoće li se sadašnji lijevi bukači protiv jasenovačke ploče prikloniti takvom silovanju povijesti uništavanjem njezinih starih oznaka? Oni bi napokon morali shvatiti i prihvatiti činjenice da, ako bi se svi zločini ustaša tijekom četverogodišnjeg postojanja NDH stavili na jednu, a sva zlodjela komunista za vrijeme više od jednog polustoljeća na drugu stranu, komunistički bi bili, matematički dokazivo, veći i posljedicama teži od ustaških. Radi toga pozivati nekoga da ustašluk osudi kao najveće zlo u hrvatskoj povijesti, a istodobno hvaliti Tita, Jugoslaviju i Komunističku partiju, nema nkakva smisla jer svi moraju pojednako osuditi sve zločine bez obzira tko ih je počinio; ne smije biti zlodjela prve i druge kategorije kao i žrtava koje više, odnosno manje zaslužuju pijetet. A to upravo zagovaraju naši postkomunistički komunisti.

Imamo mnogo težih problema

Oni kao da zaboravljaju da se Hrvatska nalazi u vrtlogu potpuno drugih i težih problema. Samo nekoliko natuknica: katastrofalni demografski razvitak koji bi mogao rezultirati prepolovljenjem pa i nestankom Nacije, duboka iodeološka i politička podjeljenost hrvatskoga naroda na ljevicu i desnicu utemeljena na krvim tvrdnjama u Preambuli Ustava i Izbornom zakonu diskriminirajućem za većinski hrvatski narod, neuništiva korupcija i nepotizam po rodbinskoj i partijskoj liniji, ignoriranje teške sudbine Hrvata u Bosni i Hercegovini i namjeran prekid odnosa s dijasporom, prepolagano oporavljanje gospodarstva, onesposobljavanje Hrvatske vojske za obranu zemlje, podložnički odnos spram Europske unije i NATO-a, neriješeni problemi posljedica rata sa Srbijom, te Bosnom i Hercegovinom itd. To su pitanja koja Hrvatska mora rješavati, a ne gubiti vrijeme u neprekidnom partizanskom čarkanju s nepostojećim ustašama samo kako bi se odvratila pozornost od stvarnih poteškoća koje smo naveli, a koje nije moguće uklanjati bez konkretnih planova s određenim rokovima njihova ostvarenja. Hrvatski političari očevidno nisu sposobni da se uhvate ukoštac sa spomenutim problemima, a oni koji bi to mogli nisu kadri da se organiziraju, odbace egoizam i prionu radu korak po korak. U Hrvatskoj se i inače mnogo priča i malo radi. Hrvatski jal sprječava sposobne da izbiju u prve redove za rad sposobnog pučanstva. Negativna selekcija podupire one koji žele iseliti da bi se dokazali u inozemstvu, što se naveliko događa. U medijima se naglašavaju sporednosti i ispraznosti, športu se poklanja četiri do pet puta veći prostor nego kulturi, crna kronika važnija je o izvješćima o onima koji su pošteni i uspješni, a njih ima više nego što znamo. Hrvatsku kao da je zahvatila depresija koju potpiruju neki mediji i javni djelatnici kako bi dokrajčili naš narod koji je mnogo patio u prošlosti i ima pravo da se temeljito obnovi kako bi se spasio od iščeznuća koje mu stvarno prijeti ako se nastave prije navedena kobna kretanja koja možemo nazvati čak prikrivenim genocidom.


14.12.2016.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Komemoracija na Bleiburgu

FOTO: Sinjska alka u Vukovaru

FOTO: Kotorvaroška večer u Stuttgart-Degerloch 2017.

FOTO: Croatia Bietighem - TASV Hessigheim

FOTO: HKM na susretu katoličke mladeži u Vukovaru

FOTO: Akcija Hvala u OŠ Kupljenovo

FOTO: Croatia Bietigheim - SV Riet

FOTO: Križni put

FOTO: Pisanice od srca

FOTO: Pisanica u Beču