NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

01.05.2017
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

OSOBIT ENGLEZ U HRVATSKOJ Živi u malom selu i radi nevjerojatan posao: 'Snimam vaše običaje da ih ne zaboravite'

Andrew sa suprugom Jasnom (foto: privatni album)

Razgovor s Andrew Norrisom.

Br. pregleda: 14829

Andrew sa suprugom Jasnom (foto: privatni album)

Foto: privatni album

Foto: privatni album

Autor: Zoran Stupar

- Neizmjerno me žalosti kako su malo mladi ljudi u Hrvatskoj zainteresirani za živote svojih djedova i baka. Kao da ne pričaju jedni s drugima. Do iduće generacije, mnoge priče koje su se dijelile stotinama godina usmenom predajom, bit će izgubljene. Bit će to užasan gubitak za hrvatsko naslijeđe i identitet – priča nam Englez Andrew Norris (55).

Andrew u Hrvatskoj živi posljednjih desetljeće i pol, a posljednjih godina radi ono što bismo trebali raditi mi, a često zaboravljamo – brine da hrvatska tradicija ne padne u zaborav.

U Hrvatsku došao šokiran razaranjima

Andrew, inače slikar po struci, je u Hrvatsku prvi put došao 1992. godine, ubrzo nakon što je počeo Domovinski rat.

- Nekoliko mjeseci prije mog posjeta, hodajući kroz Covent Garden u Londonu, vidio sam fotografiju kako visi na kraju hodnika. Prepoznao sam je, bio je to nedavno oštećen dio samostana u Dubrovniku, fotografija iz novinskog članka. Slika je bila dio fotografske izložbe koja je prikazivala uništavanje hrvatskih kulturnih spomenika. Upravo sam došao sa vlastite izložbe koja je bila rezultat trogodišnjeg rada na snimanju izgradnje velikog kulturnog spomenika u Londonu, nadogradnje Nacionalne galerije na Trafalgar Squareu. Ali ono što sam vidio na ovim fotografijama je prikazivalo namjerno ciljanje hrvatskog kulturnog naslijeđa. Ono što je za mene bilo osobito šokantno je to što sam tako pozorno pratio kompliciran i težak proces stvaranja nacionalnog spomenika da bih shvatio kako se lako kultura jedne nacije može uništiti – priča Andrew.

Čim je vidio ovu izložbu, Andrew je odlučio otići u ratom zahvaćenu Hrvatsku kako bi dokumentirao neprocjenjivu štetu koja se radila hrvatskim kulturnim dobrima. Tadašnji direktor Klovićevih dvora, Ante Sorić, na raspolaganje mu je odmah dao automobil s vozačem, prevoditelja i ključ od studija u Kuli Lotrščak. Odsjeo je u Hotelu Dubrovnik u kojem su tih dana uglavnom bili smješteni vojni časnici. 

Trg bana Jelačića svaku bi se večer napunio vojnicima i ljudima koji bi govorili o događajima tog dana. Andrew je bio svjestan stanja povišenih emocija. Ratna zbivanja nisu bila daleko od Zagreba. Noću je tonuo u san uz zvuk pucnjeva iz blizine grada. 


Andrew s hrvatskim vojnicima u travnju 1992. godine

Povratak u Englesku i izložba u Hrvatskoj

Nakon toga, vratio se u Englesku. Devet je mjeseci slikao i pripremao izložbu vlastitih crteža, fotografija i dojmova koje je sakupio tijekom boravka u Hrvatskoj. Radove je izložio u praznoj trgovini u elitnom dijelu Londona. Ondje je izradio instalaciju koja je predstavljala uništene kuće koje je vidio u Hrvatskoj. Stavio je svoje slike na zidove, kao i neke originalne fotografije koje je posudio. Jedan od izložaka bila je knjiga 'Lijepa naša Domovina(o)'. Stranice knjige bile su oblijepljene travom koja je predstavljala polja na kojima su tisuće nevinih ljudi ubijani. U knjizi su bile naslikane slike žrtava, okružene stvarima iz svakodnevnice – komadićima kruha, uvojcima kose, novcem, zlatnim lančićima, odjećom uhvaćenom na komadu bodljikave žice. 


Andrew se nedavno vratio vidjeti u kakvom je stanju njegova knjiga

- Nakon toga vraćao sam se u Hrvatsku gotovo svake godine. 1995. sam stigao u Osijek kako bih radio, no kako su započinjale protuofenzive hrvatske vojske, 'Bljesak' i 'Oluja', osjećalo se da grad postaje preopasan i da bi bilo bolje otići. Osijek je tada s tri strane bio okružen zastrašujućom vojnom silom. Sjeo sam na vlak i krenuo na sjeverozapad Hrvatske. Stigao sam u Ludbreg, u restauracijski centar. Danju sam radio kako bih zaradio za hranu i stan čisteći oštećene barokne dijelove oltara, a uvečer smo se svi okupljali kako bismo pratili ratne novosti.

Andrew je tada već počeo učiti hrvatski jezik. Nakon četiri godine samostalnog učenja, odlučio je napustiti posao i otići na studij. Ondje je učio u jezicima, književnosti i povijesti onog što je već tada bila bivša Jugoslavija. Bio je jedan od samo troje studenata na tom studijskom programu. Jedan od preostalih dvoje bio je Hrvat, a drugi Srbin. Na trećoj godini studija otputio se u BiH. Bio je smješten nasuprot vječnog plamena na Baščaršiji, pedesetak metara udaljen od mjesta stravičnog pokolja na sarajevskoj tržnici. Živio je u glavnom gradu BiH pet mjeseci i preživio jednu od najoštrijih zima tih godina. Na proljeće se odlučio vratiti u Zagreb. Sarajevo je, kaže, za njega bilo emocionalno teško mjesto za život, ali Sarajlije su na njega ostavili snažan dojam zbog svoje gostoljubivosti i darežljivosti.

Hrvatsku počeo smatrati domom

U Zagrebu je ostao ostatak studijske godine, a zatim odlučio za godinu dana odgoditi povratak na studij. Završni ispit položio je u Londonu 2002., a već nekoliko dana kasnije bio je na zrakoplovu za Zagreb.

- Hrvatsku sam tada počeo smatrati svojim domom. Sva razmišljanja o povratku u London su ubrzo zaboravljena kada sam na ulici pronašao malog psa. Udomio sam je i nazvao Lucy. Živio sam u malom stanu u Borongaju. I dok sam se životu prilagodio jako brzo, trebalo mi je vremena dok razvijem novi stil u svojoj umjetnosti. Nekoliko godina upoznao sam svoju suprugu Jasnu i u njoj pronašao srodnu dušu. 


Andrew s kujicom Lucy 2005. godine

Kada su se Andrew i Jasna odlučili vjenčati, u ruke mu je došao Plavi oglasnik. Tražio je stan u Zagrebu. No, u oči mu je upao oglas u kojem je vidio da se spominje rijeka Mrežnica. Zamolio je Jasnu da nazove priloženi broj telefona. Kroz nekoliko dana, posjetili su kuću u Gornjem Bukovlju, mjestu u blizini Karlovca. Iako je bila zima, oboje su vidjeli potencijal u njoj. Odlučili su je kupiti. Bilo je to prije 12 godina. Bio je to početak nove ere u njegovu životu, ali i stvaralaštvu.

Shvatio je kako se selo brzo mijenja

- Jedan dan zamolio sam susjedu bi li me malo provela kućom u kojoj je rođena, a za koju se govorilo da je najstarija u selu. Nekoliko mjeseci kasnije, ona se odselila u drugo selo i ostavila kuću praznu, završivši eru koja je trajala više od 80 godina. U tom trenutku sam shvatio kako se selo mijenja i da će ubrzo vjerojatno izgledati mnogo drugačije nego danas.

Andrew je tada počeo snimati seoski život. Počelo je to kao jednostavan projekt za vlastitu dušu, ali u posljednjih sedam-osam godina razvilo se u ozbiljan serijal kratkih dokumentarnih filmova o ljudima i običajima Gornjeg Bukovlja. Andrew sakuplja njihove priče iz svoje perspektive doseljenika. Na taj način, kaže, selu daje glas. Do danas ih je snimio na desetke.



- Uvijek sam u svom radu imao osjećaj za dokumentarno, bilo to slikanje, skulpture, osammilimetarski film ili digitalni video pa je za mene prebacivanje na snimanje naših susjeda, njihovih priča i seoskih običaja prije nego budu zaboravljeno, bilo prirodno.

Andrew je o osnovnim principima filmografije učio kroz rad. U svoje filmove unosi osjećajnost jednog slikara, primjenjujući i neke slikarske tehnike. Eksperimentira, iskušava što funkcionira, a što ne. Sve filmove je financirao sam. Iako ih je nudio televizijama i drugim medijima, interesa nije bilo. Tek jedno kratko pojavljivanje u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska'.

- Pretpostavljam da je to zato što filmovi nisu standarda koji se očekuje na televiziji. Ili je televizija toliko zatvorena da ne voli da im se 'neprofesionalci' miješaju u 'profesiju'. 
Iako je pomalo sramotno da stranac radi ono što bi oni trebali raditi – zaključuje Andrew.

I na kraju, pogledajte nekoliko Andrewovih filmova – sigurni smo da će vas njegov rad oduševiti. Sve njegove filmove možete vidjeti na njegovom YouTube kanalu.

12.12.2016.

Foto: Suradnik13/Wikimedia Commons

BLJESAK Na današnji dan prije 22 godine munjevitom akcijom oslobođena zapadna Slavonija

01.05.2017.

Vojno-redarstvena operacija Hrvatske vojske i specijalne policije. Više>

Foto: Hina/Lana Slivar Dominić

HDZ ODBACUJE OPTUŽBE Tvrde da nisu pokušali kupiti Mostovog zastupnika

01.05.2017.

Iz HDZ-a poručuju kako od nadležnih institucija traže da što prije utvrde sve činjenice. Više>

Foto: Pixabay.com

OBJAVLJEN NATJEČAJ Za financiranje projekata od interesa za hrvatski narod u BiH

01.05.2017.

Rok za podnošenje prijava u elektroničkom i papirnatom obliku je 30 dana od dana objave. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Akcija Hvala u OŠ Kupljenovo

FOTO: Croatia Bietigheim - SV Riet

FOTO: Križni put

FOTO: Pisanice od srca

FOTO: Pisanica u Beču

FOTO: 25 godina Adrije Ditzingen

FOTO: Duhovna obnova za mlade u Stuttgartu

FOTO: Putujuća scena u Hercegovcu

FOTO: Šokačko sijelo - KUD Tomislav

FOTO: Šokačko sijelo