NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

20.08.2017
tekst
tekst

Kolumne

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Trumpova pobjeda ne znači da će trijumfirati njegovi europski obožavatelji

Foto: Flick/Ninian Reed

Kolumna Gojka Borića.

Br. pregleda: 1983

Foto: Flick/Ninian Reed

Autor: Gojko Borić

Treba biti pravedan i prema budućem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. On je u svojoj predizbornoj promidžbi postigao ono što nije uspjelo ni jednom dosadašnjem predsjedničkom kandidatu, raskrinkao je društvenu začahurenost i osobno samoljublje brojnih medijskih djelatnika i intelektualaca, što je njegov prilog demokratizaciji američkoga društva, i ne samo njega. Ali priznao je i svoje predizborne ‘grijehe’ kad se u emisiji CBS-a ‘60 Minutes’ direktno obratio gledateljstvu riječima ‘Prestanite s time’, što je bio odgovor TV novinaru koji ga je upozorio na njegove rasističke ispade. Analitičari su upozorili i na promašaje demoskopa koji su odreda bili za gospođu Clinton, objašnjavajući to, među ostalim, navodnim općim ozračjem u njezinu korist i činjenicom da se mnogi ljudi nerado izražavaju u korist gubitnika. No bilo je i utjecajnih analitičara kao što je
David Bursten, koji je u čaopisu ‘Vanity Fair’ predvidio mogućnost Traumpove pobjede. U društvenim medijima objavljena su mišljenja kako su mnogi simpatizeri Clintonove pri glasovanju narisali križić kod Trumpova imena. Neki intelektualci, unatoč svemu, traže prebrojavanje glasova u nizu saveznih država, a izrazite pristaše teorije zavjera tvrde da su se ruski hakeri ‘upleli’ u američku mašineriju glasovanja, što zasad izgleda nevjerojatno.

Suočeni sa svojim ‘navijačkim’ člancima i prognozama u korist gospođe Clinton neki su utjecajni novinari izvršili prave samokritike, primjerice Jim Rutenberg iz ‘New York Timesa’ koji je priznao da je čitavi cunami kritičkih pisama i mailova obasuo njegovu redakciju, a glavni urednik tih tradicionalnih novina, Dean Baquet, preporučio je svojim novinarima u jednom interviewu kako bi trebali ‘ponovno izaći na ulice i društvo u nastojanju da razgovaraju s različitim ljudima, s onim ljudma s kojima dosad nisu razgovarali, prije svega ako netko živi u New Yorku’, što znači da su se novinari prečesto kretali u društvu istomišljenika. Ugledni medijski funkcionar Phill Griffin rekao je u jednoj TV diskusiji kako se novinari moraju oprostiti od osjećaja da znaju sve bolje od ostalih ljudi. Istaknuti publicist Mark Halperin upozorio je medije da nakon izbora ne posvećuju previše pažnje razočaranju tabora Demokratske stranke i više se posvete pobjedničkom Trumpu. 

Poznati filmski režiser Michael Moore, inače žestoki ljevičar, zamjera elitama svoje zermlje da su predugo živjele u ‘zrakopraznom prostoru’ jer ‘Trump nije bio vic, kako su ga neki obilježavali, radi čega je i pobijedio.’ Neki uvodničari optužuju svoje kolege da su preferiranjem Clintonove zapravo pridonijeli pobjedi Trumpa. Kao što vidimo, američki novinari i demoskopi udaraju se u prsa jer nisu dovoljno temeljito obavili svoj zadatak objektivnog analiziranja predizborne kampanje dvoje natjecatelja za predsdjedničku dužnost u najsnažnijoj zemlji svijeta. I dio njemačkih medija, a Njemačka je najvažnija američka saveznica u EU, naknadno se kaje radi antitrumpovskih članaka i izjava novinara i političara u svojoj zemlji. Po mišljenju uvodničara ‘Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitunga’ Markusa Wehnera to bi itekako moglo štetiti Njemačkoj. Poznati njemački bankar i član Socijaldemokratske stranke, Thilo Sarazzin, piše u navedenim novinama da bi Nijemci trebali učiti od Donalda Trumpa jer su globalizacija i useljavanje štetni ne samo za Ameriku nego i za Njemačku. Neki posebno spočitavaju sadašnjem njemačkom ministru vanjskih poslova i budućem predsjedniku države, Franku-Walteru Steinmeieru, koji je Trumpa nazvao ‘propovjednikom mržnje’, pa se pitaju kako će se ubuduće moći s njim sastajati. U međuvremenu je bavarski premijer Horst Seehofer pozvao budućeg američkog predsjednika da posjeti njegovu lijepu zemlju.

Nije bilo malo onih koji su Trumpa psovali da je fašist, a to je izlizana riječ koja biva sve neuvjerljivija što se više koristi. Njemački tjednik ‘Der Spiegel’ posvetio je ‘testiranju’ Trumpa kao ‘fašista’ veliki članak da bi na kraju zaključio: ‘Bez obzira koliko je njegova predizborna kampanja bila ogavna, oni koji Trumpa već sada nazivaju fašistom, podmeću njegovim glasačima, a to je polovica Amerike, da su se poveli za jednim fašistom. Pola Amerike u kutu gdje su bili Hitler i Mussolini. Kao Nijemci trebali bismo i inače biti oprezni s takvim pozicioniranjem. Sada bismo trebali raditi na tome da Trumpove birače i simpatizere desnog populizma svuda izvučemo iz okrilja njihovih vođa i stranaka. To je moguće samo u dijalogu. A to se ne može započeti s najgorim političkim difamiranjem’, što će reći s psovanjem nekoga i nekih da su fašisti, što je u Hrvatskoj prečesto na repertoaru jugokomunističkih nostalgičara. Oni prebrzo posežu za klevetom da je netko fašist, a kako rekosmo prečesta i nedefinirana uporaba te riječi dovodi do njezine inflacije i time ona gubi na svojoj ubojitosti, no to patentirani antife ne žele prihvatiti.

Amerika nakon pobjede Trumpa ipak nije uzor Europi

Shvatljivo je da su se Trumpovoj pobjedi poveseili tzv. desni i lijevi populisti u Europi, poimenice Marine Le Pen u Francuskoj, Hein-Christian Starke u Austriji, Beppe Grillo u Italiji, Viktor Orban u Mađarskoj, Jaroslaw Kaczynski u Poljskoj, Robert Fico u Slovačkoj, Miloš Zeman u Češkoj, Frauke Petry u Njemačkoj, Matteo Salvini u Italiji, Geert Wilders u Nizozemskoj, Nigel Farage u Velikoj Britaniji i još neki manje poznati te vrste u Europskoj Uniji. Vidi se da ih nije malo, a bit će ih uskoro još više. Sve su to istaknuti političari koji su već na vlasti ili bi je, vrlo vjerojatno, mogli osvojiti na skorim izborima u svojim zemljama. Oni se u mnogo čemu razlikuju, ali jedno im je zasjedničko: nacionalne države moraju dobiti, ako ne sva, ali većinu odlučujućih prava koja su imala prije globalizacije i uspostavljanja nadnacionalnih zajednica kao što su NATO i Europska unija. Drukčije rečeno: suverene države moraju preinačiti svoje vanjske politike, to jest trebaju same odlučivati kako će se razvijati njihovi politički i gospodarski odnosi s vanjskim svijetom. Neki od njih čak traže ukidanje eurozone pa i Europske unije, drugi to ne žele, ali svakako namjeravaju podkresati mjerodavnosti središnjice EU-a u Bruxellesu. Sve se to zbiva pred pozadinom nevjerojatno duboke globalizacije i prijetećih selidaba naroda iz Azije i Afrike prema bogatoj i sređenoj Europi, što populisti, ali ne samo oni, nikako ne žele prihvatiti kao nešto neminovno, ili kako često govori njemačka kancelarka Angela Merkel ‘bez alternative’. S druge pak strane zanimljivo je uočiti da se i neke ‘stare’ stranke svojim novijim ponašanjem približavaju desnopopulističkim programima premda to ne žele priznati.

Trumpova pobjeda ne vodi trijumfu njegovih europskih obožavatelja


Pitanje hoće li pobjeda Donalda Trumpa, kako veli istaknuti hrvatski ljevičarski teoretičar Srećko Horvat, svijet uvesti u pred-fašističku sadašnjicu, izgleda koliko provokativno toliko i preuranjeno. On tvrdi da se nalazimo u razdoblju sličnu onome tridesetih godina 20. stoljeća. Ovo je pretjerana usporedba koju nije moguće dokazati činjenicama. Doduše, Europa pati od sličnih ekonomskih, ali ne i političkih nepogoda kakve su u to vrijeme bile odlučujuće za porast nacifašizma, ali ta je Europa stekla neka dragocijena iskustva pobjedom nad njim i danas drukčije reagira na te fenomene. Velika Britanija je izašla iz Europske unije, ali njezini odgovorni političari tvrde da će i nakon toga raditi na što tješnijim odnosima s Unijom. Veliko je pitanje hoće li Le Penova pobijediti na francuskim predsjedničkim izborima jer će njezin protivnik biti istaknuti konzervativac i deklarirani katolik Francois Fillon. Njemačke koalicijske stranke CDU i CSU sporazumjele su se da budući šef države bude socijaldemokrat Steinmeier, što znači da će sadašnja velika koalicija biti nastavljena bez obzira na rezulate parlamentarnih izbora sljedeće godine. Postoji velika mogućnost da će nizozemske demokratske stranke spriječiti desne populiste u osvajanju vlasti. U Austriji će na čelo države vjerojatno doći desničarski ‘slobodnjak’ Norbert Hofer, ali on neće moći zaokrenuti politiku te zemlje u suprotnom smjeru jer Vlada tu ima veće nadležnosti. Poljska i Mađarska nastavit će svojim populizmom kao i dosad, ali nisu toliko lude da prekinu vezu s Europskom unijom iz čijih fondova crpe goleme svote novca. Ljevica je, dakako, zabrinuta radi napredovanja desnice, ali to joj je ‘u krvi’ jer ih ona, i onda kad nema neprijatelja, rado izmišlja, što je u Hrvatskoj naveliko poznato od kad je bivši predsjednik republike, Ivo Josipović, klevetao svoju zemlju u izraelskom Knessetu kako je u nas ‘još živa ustaška zmija’, a nje nigdje nema, osim u nekoliko stotina praznih rudnika i jama s kosturima hrvatskih ratnih zarobljenika i civila kao žrtava komunističkoga genocida u svibnju 1945.

Zaključno možemo reći da pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima neće izazvati konzervativnu revoluciju u nekim važnijim europskim zemljama, ali je sasvim sigurno da će ‘stare’ stranke morati promijeniti svoj rječnik u ophođenju s biračima, da će se morati suprostaviti bolesnim izraslinama globalizacije, da će Europska Unija morati promijeniti neke svoje zakone, nastojeći ih podvrgnuti ‘liječenju’ sredstvima supsidijarnosti, to jest da se problemi svake zajednice posebno rješavaju tamo gdje je to najoptimalnije, u općinama, pokrajinama (županijama), nacionalnim državama i tek na kraju zajednički u cijeloj Uniji. Neki europski političari već su uočili rečene neminovnosti i javno govore o tome. Demokracija znači vladavina naroda, uvijek i svuda, a ne samo na izborima. Populisti će doći na kraj svoje ‘mudrosti’ kad vide i osjete da neće ispuniti megalomanska obećanja svojim glasačima i narodima. To su neki već uvidjeli, kao grčki premijer i ljevičarski populist Aleksis Cipras, koji je prisiljen burdižati sa svojom politikom onako kako mu naturivaju međunarodni čimbenici jer drukčije bi udario u hridi nepoželjne zbilje. Njemu je inozemstvo u mnogočemu popustilo, ali ne u svemu. Svatko mora najprije sam rješavati svoje domaće zadatke da bi bio u stanju tražiti stranu pomoć. To važi za sve populiste bez obzira na gromoglasje s kojim nastupaju u javnosti.

28.11.2016.

USAFE

Gori Hrvatska, Gori Europa, gori svijet

27.07.2017.

Pogled iz iseljeništva. Više>

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Izdanje: 09.04.2014.

Preuzmi



FOTO: Velika Gospa

FOTO: IV. Hrvatske svjetske igre, treći dan

FOTO: Sommerfestival der Kulturen

FOTO: IV. Hrvatske svjetske igre, drugi dan

FOTO: Pripreme Croatie Bietigheim

FOTO: Medvedgrad

FOTO: Tvrđava Minčeta

FOTO: Proslava u Bad Cannstattu

FOTO: Tijelovo u Korntalu

FOTO: Sv. Ante u HKM Stuttgart